DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Uredništvo, prof. I. Partaš, u popratnoj »opasci« uz ostalo navodi da je »potreba takovog tečaja svakako velika i njime će se pomoći doista osjećajnoj potrebi. « Osnivanje lugarskog tečaja »srdačno je pozdravio u br. 12. iz 1901., i »Lugarski viestnik«, koji je bio redovni mjesečni prilog Šumarskog lista, i preporučio »ne samo ornim koji su se nakanili lugarskoj službi posvetiti, već i svim onim šumskim veleposjednikom, kojima je stalo da do bolje osposobljenoga lugarskog osoblja dođu«. Izgleda, da je bilo i protivnika osnivanja ovakvog tečaja, jer na istom mjestu, iz pera urednika Šumarskog lista i Lugarskog vieistnika prof. I. Partaša, čitamo i ovo: »Ne ima šumara, a ne može biti ni drugoga razboritoga čovjeka; koji lugairsku službu kod većeg šumovlastnika pozna, koji bi mogao ovakovomu tečaju prigovoriti ili čak reći, daje takav tečaj suvišan. Na lugara, koji je desna ruka svom šumaru, stavljaju se danas kod velikog šumskog gospodarstva dosta veliki zahtjevi, a tim zahtjevima samo onda podpunoma zadovoljiti može: ako je u slavna načela razumnoga šumarstva upućen; ako pozna glavne ustanove zakona šumskoga i lovnoga; ako je vješt sastaljati onakove pismene sastavke, koji se u lugarskoj službi sastavljati moraju.« Prvi tečaj počeo je u prosincu 1900. godine kao »sasvim privatan«. Svjedodžba privatnog tečaja, iako je »naukovna osnova jednaka onoj, kojom vis. vlada za 1 ugarski izpit« tj. ispit koji se održavao kod Kr. županijskih oblasti nije imala pravo javne rasprave. Stoga je u 1901. godini proveden postupak za priznanja prava javnosti tečaja. To se ostvarilo krajem prosinca 1901. Odlukom Kr, zemaljske vlade, kojom se odobrava »NAUKOVNA OSNOVA privatnog tromjesečnog tečaja za naobrazbu lugarskog osoblja pod upravom umir. kot. šumara P. Agjića u Topuskom «, koja je objavljena i u Šumarskom listu br. 12/1901. Kako se već iz naslova vidi, tečaj je tromjesečni u organizaciji P. Agjića. Vlada je zadržala pravo nadzora, pa je na završnom ispitu kao član ispitnog povjerenstva bio i vladin izaslanik. Naukovnom osnovom propisano je, da se tečajevi »održavaju u mjesecima ožujku, travnju te u rujnu, listopadu i studenome«, dakle u mjesecima, kada se mogu obavljati i vježbe na sakupljanju sjemena, ručnom pošumljavanju i radovi u rasadniku. U tečaj se mogu primati« samo zdravi i krepki muškarci, koji su navršili 20 godina, svršivši pučku školu s dobrim uspjehom, da su bezprikorna ponašanja i ćudoređa« a liječničkom svjedodžbom dokazuju da »su tjelesno dobro razvijeni«. Za »podpunu dnevnu obskfbu, t. j . trokratno dnevno jelo< i stan« trebao se pobrinuti osnivač a stanovanje je bilo internatskog tipa, pa je bilo zabranjeno i noćno pohađanje javnih lokala. Propisano je bilo i obavezno sudjelovanje na predavanjima. Na koncu izdaje se i svjedodžba s naznakom uspjeha (veoma dobar, dobar i dovoljan) koju supotp´isuje, ili »protupodpisuje«, i vladin povjerenik na ispitu. Određena je i cijena opskrbe te školarina: opskrba 15 forinti ili 30 kruna mjesečno a naukovina za cijeli tečaj 30 forinti ili 60 kruna (to je odgovaralo oko 350 odnosno 700 dinara u vremenu između dva rata). Tečajem upravlja sam osnivač, a on je ujedno i jedini nastavnik te samo, ako bi se povećao broj pitomaca treba namjestiti »još koju stručno osposobljenu osobu«. Zanimljiva je odredba, da se obuka ima obavljati »bez ikakvih pomoćnih knjiga« te da se s gradivom može ići dalje tek kad se vidi »koliko su pitomci shvatili dotični predmet«. Praksa se ima obaviti »mjerenjem raznih likovah i 170 |