DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 73 <-- 73 --> PDF |
prenašanje na papir sa skraćenim mjerilom-«, odlaziti u državne i imovinske šume na sadnju, doznake, prorede i dražbe, mora se urediti šumski vrt pa ići i u ».rudokopi ja i na ugljenarenje«. Obrada materije tečaja svrstana je u ove predmete: računistvo, mjerstvo i mjerstvene vježbe, proračunavanje drvne gromade ležećih stabala i izrađenih tjelesa, prirodopis, sađenje, gojenje i čuvanje šuma i uporaba šumskih proizvoda, lovstvo te službeni i ini pismeni sastavci. Propisan je i sadržaj sa svaki predmet. Za svladavanje gradiva Agjić je bez sumnje koristio Čordašićev »Poučnik za čuvare šumah i pomoćno šumarsko osoblje«, koje ,je tada izašlo već u trećem izdanju.3 Broj polaznika u pojedinom tečaju bio je različit i kretao se između 9 i 20. Zanimanje za tečaj bilo je veliko, pa se na pr, na proljetni tečaj 1903. godine prijavilo 60 kandidata. Međutim tečaj je polazilo samo devet, »jer većina ih zbog pomanjkanja sredstava nije mogla doći«, kako stoji u Lugarskom viestniku (br. 5,.). Iz tog podatka, pa i iz članka B. Svobode (u br. 7,. L. v. i i. g.), većina ih se školovala na vlastiti trošak ,dakle iz imućnijih obitelji. Polaznici su bil!i iz svih krajeva Hrvatske, počam od Like do Srijema. Kakav je uspjeh bio tih tečajeva? Potpunu sliku mogu pružiti izvještaji, koje su o ispitima predlagali vladini izaslanici, ali i u Lugarskom viestnilku nalazimo dovoljno podataka o tome. Tako autor sa šifrom »-i-« (službeni izaslanik?) stoji, da je sedam kandidata položilo ispit s veoma dobrim uspjehom, delsetorica s dobrim a trojica s dovoljnim. Valja naglasiti da je ispit bio javan te je na njemu mogao sudjelovati svatko, tko je želiO´. A kako se tečaj ci snalazili u radu? O tome »-i-« piše: »Ne smijemo, a da ne spomenemo, da smo viđali i čitali više pisama koja je dobio upravitelj tečaja od pojedinih stručnjaka, u kojima se pohvalno izrazuju o njegovim pitomcima, koji kod njih službuju, te ga bodre i za daljnji rad u korist zelene struke i napredna gospodarenja mile nam domovine«. U istom broju L. v. nalazi se i opširan »dopis« Bogdana Svobode, kotarskog šumara u Draganiću, o zadnjem zaključnom ispitu u lugarskom tečaju u T opuškom«, na kojemu je »uz glavara zagrebačkog redarstva g. kot. predstojnika A. Winklera i dosta brojne kupališne goste, prisustovao i podP´isani«. Svoboda je ispitu priisjstovao, jer je imao jednog svog lugarskog pomoćnika kao stipendistu. »Iskreno moram reći«, piše Svoboda, »da sam imao slabo nade u uspjeh, prvo radi same osobe mojega kandidata, a drugo stoga, što nisam imao pravog pouzdanja u zavod, koji je privatan i tako kratkotranjog tečaja.« Ali, »kad ja tamo dođem (u Topiusko, op. O. P„), »imaim se čemu i čuditi. Moj draganičak, postao je sasvim drugim čovjekom! Na prvi pogled i u prvom razgovoru opazim, da imam posla s lugarom i to ne kakvim god lugarom, koji si je svjestan da svoje dužnosti znade, savjestno ih vršiti je voljan i svojim zvanjem se ponositi«/* Zahvaljuje se Agjiću na njegovom zalaganju i ujedno izražava »svoje začuđenje, što se naša gg. drugovi za taj zavod, odnosno za naobrazbu lugarskog osoblja, tako malo, a mnogo baš ništa ne zanimaju.« Svoj dopis Svoboda zaključuje, da će nastojati »pomoću mjerodavnih faktora«, da se svake godine uputi na tečaj po jedan ovlaštenik, »ne da svi ovi budu lugari, nego da ovi, a kroz ove i narod dobije druge pojmove o šumi i racionalnom šumskom gospodarenju«"´. 3) V. Šum. list br. 1—2/1981., str. 83. 4) I polaznici, lugari na radnim mjestima, u splitskom jednogodišnjem tečaju već su nakon tri mjeseca izjavljivali, kako sasvim drugačije gledaju na šumu i svoju službu nego prije. 5) Šteta, što takova mišljenja o tečaju nisu objavljena u šumarskom listu, a ne u Lugarskom vjesniku, jer su prvenstveno i namjenjena šumarima. |