DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Sto je uslovil´o vrlo dofore rezultate školovanja i u tako kraitikom vremenu od tri mjeseca? Postignuti Uspjeh rezultanta je dviju osnovnih činilaca. Jedan su polaznici tečaja a drugi obuka odnosno učitelj nastavnik. Polaznik tečaja koji je s voljom došao da nauči i koji je našao podršku u časovima krize, kako slijedi i iz citiranog »dopisa« B. Svobode (i iz vlastitog iskustva kao predavač na splitskom, jednogodišnjem, 1 ugarskom tečaju). Nakon teškoća prvih dana nastave ubrzo nastupa period s razumijevanjem praćenja nastave i smišljenog učenja gradiva. Za uspjeh je odlučan i načinu obuke, koja u topuskoj školi, prema odredbi u citiranoj »Naukovoj osnovi . . .« nije smio biti vezan uz tekstove (udžbenik) nego »lih iz predavanja«. Ali, prema citiranom izvještaju u Lugarskom viestniku autora pod šifrom »-i-«, »za nauku botanike visi na zidu veoma skladno ponamješten cieli herbarijum šumskog grmlja i drveća, tako da se nauka može crpsti po listu, cvijetu, plodu, po kori i po samom drvu, kako i po pupovima. Za obračunavanje površinah upriličeni su niemi likovi, a za proračunavanje kubičnih sadržaja izrade izrađena su iz drveta razna stereometrična tjelesa«, itd. 1903. godine »uz tečaj je otvorena i streljana, da se pitomci bolje izvježbavaju u pucanju, jer je takovo za svakog lugara, naročito pako za čuvara lova od osobite važnosti« »(Lug, v., 1903., str. 31). Uspješnom školovanju svih klasa u ovoj školi, bez sumnje, odlučna je potpuna zauzetost P. Agjića u radu na školi i sklonosti torne poslu. O tome svjedoči i činjenica, da je njegovom smrću prestala djelovati i škola. 3. P. Agjić javljao se i u Šumarskom listu. To su članci: — Pošumljivanje kod I. banske imovne obćine (1884, br. 6.), — Štap i štaparenje (1884, br. 7.), i — Osvrt na članak o umjetinom pomlađivanju šuma kod I. banske O´bćine (1895, br. 6.). Iz prvog članka saznajemo, da je ručno pošumljavanje »krčevina i inih čisibina« (»stare se šume pomlađuju oplodnorn sječom«) u Prvoj banskoj imovnoj općini počelo 1885. godine.6 Prve godine posađen je žir na 220 ha površine (u srezovima Kovačevički lug, Vidov grob i Kotoiljača) i posijano sjeme ariša i bora na površini 50 jutara (u Križkom srezu). Sa sadnjom žira i sjetvom borovog sjemena nastavljeno je i 1886. te 1887. godine. Međutim sjetva 1887. godine, u srezu Osoja-Bojna, bila je bezuspješna, jer je »tamošnji narod svojatajući si krčevine kao svoje vlasničtvo, napustio jednostavno krmke na nasađeno zemljište, pa je stvar bila gotova.« Nastavljeno je tek u jesen 1890. godine nalkom što je riješeno pitanje svojatanja krčevina domišljatim i radikalnim zahvatom tadašnjeg upravitelja Gospodarskog ureda Imovne općine Teodora Basare, o čemu je već pisano u Šumarskom listu (1982j str. 404.) Pošumljavane su krčevine u srezu Vješala — Osoje, kojih je bilo 1600 jutara, od čega je prve godine zahvaćena površina od 800 jutara. Na radu je dnevno bilo i po nekoliko stotina radnika! Ovim radom narod je otplaćivao svoje dugove za šumske štete, koje su počele prisilno naplaćivati. Dug za šumske štete iznosio je 6) Tadanje Uredništvo međutim primjećuje, da ga je bilo i prije o čemu svjedoče i rasadnici u Stankovcu i Stražniku. 172 |