DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 77     <-- 77 -->        PDF

STRUČNI I ZNANSTVENI SKUPOVI


ZA UNAPREĐENJE LOVSTVA


(Uz skupštinu Lovačkog saveza Hrvatske)


Analizirajući rezultate uspjeha gospodarenja lovištima tijekom minulog 5-godišnjeg
gospodarenja došlo se do spoznaje da je divljači bilo dovoljno samo u lovištima
onih organizacija koje njima gospodare smišljeno i stručno se radilo. Tu je i


Krajem 1984. godine brojnost sedmero osnovnih vrsta krupne trofejne
divljači u Republici iznosila je oko 80 tisuća grla ili 88% lovnogospodarskog
kapaciteta lovišta. Po broju ustrijeljenih primjeraka jelen obični
(na slici) je na trećem mjestu, iza srne i divlje svinje (vidi tablicu). U
odnosu na mesnu proizvodnju, koja prosječno godišnje iznosi 520 tona,
jelenska divljač je na prvom mjestu dajući oko 50% ukupne proizvodnje
divljačine.


Foto: A. Frković




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 78     <-- 78 -->        PDF

lovni turizam, kao područje u kojem se kriju velike mogućnosti za daljnji razvitak
lovstva, dao značajne devizne prihode, za koje je i šira zajednica u ovo stabilizacijsko
vrijeme i te kako zainteresirana.


Ovo je jedna od sažetih konstatacija izrečenih na godišnjoj skupštini Lovačkog
saveza Hrvatske održanoj u Zagrebu 21. prosinca 1984., na kojoj je dominirao prijedlog
»Smjernica razvoja lovstva za naredno plansko razdoblje 1986—1990. god.«


Skupštini lovaca Hrvatske prisustvovali su počasni predsjednik Lovačkog saveza
Hrvatske Anton Bibe r Tehek , samostalni stručni savjetnik Lovačkog saveza
Jugoslavije Mr Dušan B o j o v i ć i drugi gosti koji su pozvani da učestvuju
u njenom radu.


Rad Skupštine otvorio je predsjednik Predsjedništva LSH inž. Ivan Kopilo v
i ć, predloživši prisutnim delegatima članove radnog predsjedništva i drugih tijela
Skupštine. Radom Skupštine rukovodio je predsjednik Kinološkog saveza Hrvatske
Jovica B a 1 a ć.


Uvodno izlaganje, vezano za spomenute Smjernice razvoja lovstva, podnio je
tajnik LSH inž. Bojan Novakov i ć. Podsjetivši, da su dugoročne smjernice razvoja
lovstva u Hrvatskoj donesene po prvi put na varaždinskoj skupštini još
1969. godine inž. Novaković je istakao da predstojeći srednjoročni plan predstavlja
fundamentalni zadatak za iznalaženje i korišćenje svih potencijala vezanih
za uzgoj, zaštitu i korišćenje divljači a koji se mora provesti svesrdnim angažiranjem
svih sudionika, od općinskih lovačkih saveza i koordinacijskih odbora regija
do radne zajednice LSH te stručnih i naučnih radnika iz oblasti lovstva.


Iznijevši pod kojim uslovima je to ostvarivo i navodeći teškoće s kojima će se
susreta da bi, kako je to slikovito rekao, »smjernice postale ne knjiga želja nego
knjiga obaveza« on je posebno ukazao na staru boljku — nedostatak valjane lovne
evidencije. I prikaz sadašnjeg stanja lovstva sačinjen je korišćenjem podataka iz
ankete Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo, a malo ili nikako korišćenjem
službene lovne evidencije LSH. Na skupštini je iznesen podatak da jedva
60% općinskih lovačkih saveza vodi urednu lovnu evidenciju, dok ona pak koju
vodi Savezni zavod za statistiku na obrascu »Lov 11« nije usaglašena, a otud i nedovoljno
upotrebljiva za potrebe lovačkih organizacija. Tu je, prema riječima tajnika
Saveza, glavna teškoća oko analize izvršenja predhodnog i izrade novog srednjoročnog
plana. Kako je za izradu izvještaja o stanju lovstva u SR Hrvatskoj
zainteresiran i spomenuti Sekretarijat očekuje se veće angažiranje nadležnih općinskih
šumarskih i lovnih inspekcija, budući da je lovna evidencija zakonska obaveza
svake organizacije koja gospodari lovištima pa je i zato treba uredno voditi.


Iako je dnevnim redom skupštine bilo zacrtano podnošenje izvještaja o izvršenju
Programa rada za 1964. odnosno donošenje istog za 1985. godinu obje točke
skinute su s dnevnog reda a umjesto njih podnesen je izvještaj Samoupravne društvene
kontrole, kojeg je podnio njen predsjednik Milan Đ u k i ć. Pregledom financijsko-
materijalnog poslovanja i drugih aktivnosti stručnih službi i Radne zajednice
LSH u izvještaju je ukazano na brojne nepravilnosti i aljkavog odnosa
prema radu. Kako posao komisije samoupravne kontrole nije još okončan o toj
problematici i poduzetim mjerama bit će riječi više na slijedećoj skupštini LSH.


Usvajanjem financijskog plana LSH za 1985. godinu utvrđena je i nova viša
članarina. Za lovnu 1985 86. godinu članarina će iznositi 832,50 dinara (za stažiste
705,00) ili 50% više u odnosu na predhodnu godinu. Utvrđena je i jedinstvena taksa
za upisninu u lovačko društvo u visini od 600,00 dinara. Članarina radnih or




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 79     <-- 79 -->        PDF

ganizacija koje gospodare lovištima, primjerice šumskih gospodarstava koja su
učlanjena u LSH, iznosit će umjesto predviđenih 5,00 din ha — 1,80 din ha ili 0,60
din/ha više nego u prijašnjem razdoblju.


Kako se odredbom Zakona o lovstvu iz 1976. godine »u lovu smiju koristiti
samo lovački psi, koji su registrirani kod republičke kinološke organizacije« (čl. 43)
to je pod jednom od posljednjih točaka dnevnog reda skupštine podnio vrlo uspio
izvještaj o »Smjernicama razvoja lovne kinologije« predsjednik radnog predsjedništva
Jovica B a 1 a ć.


Sadanja lovnotehnička opremljenost lovišta u SR Hrvatskoj ne zadovoljava.
Posebno nedostaje dovoljan broj hranilišta koja su, u sklopu potreba
na prihranjivanju divljači, jedan od preduvjeta za uzgoj optimalnog
broja divljači u lovištima.


Foto: A. Frković


Govoreći o značenju i udjelu lovne kinologije u racionalnom korišćenju fonda
divljači predsjednik Kinološkog saveza Hrvatske je naglasio da su suvremenom
lovnom gospodarenju od posebnog značenja psi koji se koriste za pronalaženje ranjene
i ustrijeljene divljači. Ilustrirajući to na konkretnom primjeru on je rekao:
U 1984. godini procjenjuje se ukupan prihod od lovstva u SR Hrvatskoj na oko 1,5




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 80     <-- 80 -->        PDF

milijardi dinara. Poznata je stvar, da se od ukupnog odstrela divljači jedan dio
ne pronađe i ostaje izgubljen i za lovište i za lovca odnosno organizaciju koja njime
gospodari. Koliki su gubici i vrijednost izgubljene divljati različito se procjenjuje.
Prema usvojenim stručnim referatima na IV Jugoslavenskom simpoziju »Male
životinje i urbana sredina« održanom studenog 1984. u Ljubljani, prihvaćeno je
da gubici zbog nepronađene ranjene i ustrijeljene divljači iznose u nas i do 30%
vrijednosti cjelokupnog godišnjeg odstrela. Ako ovaj postotak primjenimo na vrijednost
ukupnog ulova u 1984. proizlazi da su gubici u toj godini u lovištima naše
Republike zbog nepronađene ranjene i ustrijeljene divljači oko 645 miliona dinara.
Taj nam podatak najrječitije govori o značenju lovne kinologije i potreba o njenom
daljnjem razvoju u Hrvatskoj, zaključio je J. Balać.


Iako se za raspravu ne bi moglo reći da je bila bogata po temama i prijedlozima
od više diskutanata izdvajamo nastupe nekolicine delegata i gostiju čije su riječi
na ovoj Skupštini dale bolji uvid u ocjenu stanja i perspektivu razvoja lovstva
u SR Hrvatskoj.


Kapacitet lovišta, brojno stanje, odstrel i proizvodnja divljačine glavnih vrsta
krupne trofejne divljači u SR Hrvatskoj u 1983/84. godini*


Odstrel


> -a


Lovnogospod
kapacitet
lovišta


Stvarno
brojno
stanje


a


r"i
C


a CD a
o


a


cd ._ a


o " §"3 3
8>


i-3 o X.
3 O


-§1 i* >
O Oi -a


3 3


Jelen obični 16 624 12 165 73 3 216 204 3 420 28 256 500
Jelen lopatar 3 800 1 117 29 127 28 15,5 14 6 975
Srna 56 900 52 763 93 8 310 1 331 9 541 18 95 410
Divokoza 2 700 1582 59 76 31 10? 7 2 675
Muflon 2 200 774 35 31 8 59 5 1 170
Divlja svinja 6 100 9 165 150 2 391 217 2 608 28 156 480
Medvjed mrki 390 634 162 18 5 20 3 2 415


Ukupno 88 714 78 200 14 066 1 824 1; 890 521 625


* Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i Strvčne službe Lovačkog
saveza Hrvatske
Ivan K o p i 1 o v i ć, predsjednik Predsjedništva LSH obraćajući se kao domaćin
u više navrata delegatima, iskoristio je priliku da na osnovu prikupljenih podataka
kojima raspolaže LSH predoči »ličnu kartu« lovstva naše Republike.


U SR Hrvatskoj djeluje nešto preko 70 000 lovaca učlanjenih u 504 lovačkih
društava, koja gospodare sa 4 715 380 ha lovišta ili 83% cjelokupne lovne površine
u Republici. Preostalom lovnom površinom od 684 620 ha (12%) gospodare 63 organizacije
udruženog rada, mahom šumska gospodarstva.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Od krupne divljači najbrojnija je i najlovljenija srneća divljač. U lovnoj 1983/84.
godini brojno stanje srna je iznosilo 57 763 grla a odstrel 8 210 grla. Jelena običnih
bilo je 12 165 (3 216) grla, od čega na osječku regiju otpada 7 216 (2 368) grla ili
gotovo 60%. Slijedi divlja svinja sa 9 165 (2 391) grla, jelen lopatar 1117 (127), divokoza
1 582 (76), muflon 774 (31), tetrijeb gluhan 360 (1) i medvjed mrki 634 (15)
grla. Brojke u zagradi označavaju odstrel.


Od sitne divljači najzastupljeniji je fazan, od kojeg je zahvaljujući umjetnom
uzgoju odnosno unašanju u lovišta bilo 307 440 (143 433) kljunova. Slijedi zec sa
239 429 grla i godišnjim odstrelom od 43 575 grla, trčka sa 83 503 (15 550) i kamenjarka
sa 31 222 (4 489) kljunova.


Uzevši riječ u diskusiji Anton Bibe r Tehe k se između ostalog založio da
ova Skupština dade poseban značaj uzgoju krupnih vrsta divljači i njenog što većeg
korištenja putem inozemnog lovnog turizma, kao izvora značajnih deviznih
sredstava. Dok, primjera radi, neka bolja lovačka društva u našoj zemlji ustupaju
za potrebe lovnog turizma i do 20% svojih odstrelnih kontigenata, nedopustivo
je da smo prema dostupnim pokazateljima od ukupno 3 420 ustrijeljenih jelena u
lovnoj 1982/83. godini putem inozemnih lovaca turista ustrijelili samo 204 grla ili
6%. Ovo je tim žalosnije ako se uzme u obzir da glavninom populacija jelenske
divljači gospodare šumska gospodarstva, koja ovakovim radom više štete nego koriste
društvenoj zajednici.


Izlaganja ostalih diskutanata doticala su se pitanja bolje informiranosti i redovitijeg
izlaženja »-Lovačkog vjesnika« (V. T o n d i n i), uključivanja Republičkog
zavoda za zaštitu prirode u rješavanju problematike melioracije zemljišta koje nanose
štete lovištima (2. S tanan) , stručnog pristupa izučavanja problematike gospodarenja
prenamnoženim (!) medvjedom i introduciranim risom (J. T r o h a r) i
dr.


Na kraju rada Skupštine delegati su podržali inicijativu predsjednika Predsjedništva
LSH Ivana Kopilovića oko pokretanja inicijative da se pri Lovačkom
savezu Hrvatske priđe osnivanju Aktiva SK te izabrali sedmoricu delegata za predstojeću
Skupštinu Lovačkog saveza Jugoslavije u Skopju.


A. Frković


ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 82     <-- 82 -->        PDF

ČOVJEK I SUMA


Dr Velizar Velašević


O SIMBOLICI SUME I ŠUMSKOG DRVEĆA


Kulturna ekologija, kako je shvata Džulijan Stjuard , nastoji da objasni kako
i u kojoj meri spoljna sredina utiče na oblikovanje određenih kulturnih obrazaca
date društvene zajednice. Po njegovom mišljenju, uslovi sredine u kojoj su obitavale
prvobitne zajednice, odlučujuće su uticale na stvaranje kulturnih obrazaca i
ponašanja, odnosno na njihov ukupni kulturni razvoj (7).


Milan Damnjanovi ć ukazuje na slično mišljenje EH Fora, za koga su Nil,
pustinja i Sunce ono što određuje razvoj egipatske kulture u celini, pa navodi: »On
smatra da je poplava Nila značila simbol vaskrsanja, nešto što ima značaj za egipatski
mit, za egipatsku religiju kao i za egipatsku nauku« (1).


Manje ili više, ove se konstatacije mogu odnositi i na druge stare agrarne civilizacije
koje su se razvijale u dolinama Tigra i Eufrata, Inda, Žute reke, odnosno
Mesopotamije, Indije i Kine. S obzirom da je u ovim oblastima ukupni život
zavisio od naplavljivanja reka i navodnjavanja, na sličan način su se razvijale i
neke discipline (astronomija), tehnička oruđa i religije. Da bi se na vreme obavili
poljoprivredni radovi, bilo je neophodno poznavati periode nailaska poplava i
drugih pojava, što je uslovilo razvoj matematike i astronomije i stvaranje prvih
kalendara.


Za naše razmatranje je od interesa da se, u grubim crtama, ukaže koliko je
šuma, kao segment spoljne sredine, uticala i na razvoj duhovne (nematerijalne) kulture
nekih minulih društvenih zajednica, i u kojoj meri se odražava u duhovnoj
sferi sadašnjih društava.


D. B a n d i ć smatra da u većini poznatih religijskih sistema, od najnižih do
najviših, biljni svet ima manje- više značajnu ulogu, ali posebno naglašava značaj
šume: »Međutim, u verskim shvatanjima starih i savremenih evropskih naroda religijski
značaj flore, a posebno šuma i pojedinih vrsta drveća, izuzetno je veliki«
(4). Poziva se na Dž. Dž, Frejzera koji navodi da je evropsko područje bilo pokriveno
ogromnim prašumama, u kojima su raštrkane krčevine izgledale kao ostrvca
u okeanu zelenila.
U mnogim evropskim područjima šuma je bila svetište u prirodnom stanju
(Kelti, Grci, Germani, Sloveni). To se da zaključiti, kako navodi J.Sevaliee ,
iz semantičke istovetnosti između keltske šume i svetišta (nemeton), Prema ovom
autoru, stablo je, kao simbol života » . . . veza, posrednik između zemlje u koji uranja
korenje i nebeskog svoda koji doseže vrškom krošnje« (5). Stoga nije slučajno
što veoma veliki broj šumskog i drugog drveća ima raznovrsnu simboliku, kako na
Dalekom istoku tako i u evropskom području.


U području evropskih naroda dominantno mesto zauzima hrast . Jedno od najstarijih
arheoloških nalazišta Grčke pretstavlja ostatke antičkog proročišta dodon


180




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 83     <-- 83 -->        PDF

skog Zevsa u Dodonima (podnožje planine Tomaros). Krajem herojskog doba (7—5
vek p.n.e.) u tim krajevima je preovladavao kult Zevsa i hrastovog stabla. Službenice
i sveštenice ovog hrama tumačile su »Zevsove poruke« na osnovu raznolikog
šuštanja krošnje božanskog drveta. Hram i hrast su bili poznati kao »Sveta kuća«.


Dž. Fre j zer smatra da je obožavanje hrasta ili boga hrasta postojalo kod svih
grana arijevske rase u Evropi.


»U staroj Italiji je svaki hrast bio posvećen Jupiteru, rimskom dvojniku Zevsa
i na Kapitolu i u Rimu obožavan je ne samo kao bog hrasta, nego i kao bog kiše
i groma. Jedan rimski pisac iznosi suprotnost između pobožnosti starih dobrih
vremena i skepticizma onog doba kad niko nije mislio da nebo nije nebo, niti mario
za Jupitera. On kaže da su u prošlim vremenima plemenite matrone išle bose, raspletenih
vlasi i čistih duša uz kapitolsku kosu, moleći se Jupiteru za kišu. I odmah
zatim, kaže pisac, kiša bi pala kao iz kabla, tad ili nikad, i svi su se vraćali pokisli
kao miševi. Ali sada, kaže on, mi više nismo pobožni, zato nam njive leže sparušene
« (2).


Frejzer takođe navodi da je kod starih Germana i Skandinavaca obožavanja
svih gajeva dolazilo na prvo mesto, a hrast je bio najviše obožavano drvo. Slično
obožavanje hrasta bilo je karakteristično i za stare Slovene, čiji je glavni bog Perun
obožavan i stalnim održavanjem vatre ložene hrastovim drvetom pred njegovim
kipom. Slučajno gašenje vatre kažnjavano je smrću njenih čuvara. Perkunas kod
Litvanaca imao je isti status kao Perun kod Slovena.


D. B a n d i ć (4) navodi dosta podataka, o tabuisanom drveću poznatom u staroj
kulturi Srba. Najčešće je reč o tzv. »zapis«, »senovitom« ili »vilinskom« drvetu.
Naročito često se pojedinim hrastovima ukazuje poštovanje i prinose žrtve u
ograđenom prostoru koji dobija karakter nepovredivosti. Pored hrasta tabuisane
su vrlo često i druge vrste; lipa, orah, zova, glog i druga. Ona često mogu imati
ambivalentan karakter u zavisnosti od područja. Tako postoji verovanje da se ne
sme zaspati pod orahom ili lipom, a da glog ili jasen imaju terapeutsko dejstvo.
Postoje i mnoga druga ograničenja u odnosu na neke vrste drveća, što zavisi od
pojedinih područja.
Prirodno je što se simbolika drveća ne poklapa ako se posmatra u širim geografskim
područjima. Karakteristično je za područja Bliskog i Dalekog istoka da
su četinari (kedar, čempres, bor) simbol i besmrtnosti, dugovečnosti, trajnosti
i nepokvarljivosti. To se objašnjava trajnošću njihovih četina i nepokvarljivošću
smole. Za razliku od četinara lišćarske vrste imaju raznovrsniju simboliku,
kako u azijskim tako i u evropskim područjima. Tako, na primer, dre n je za
vreme Rimljana korišten kao osimbol objave rata. Sveštenik zadužen da objavi rat
neprijatelju, odlazio je na granicu noseći malo koplje sa gvozdenim šiljkom ili
drenovo koplje sa otvrdlim vrškom. Izbor drena, boje krvi, simbolizuje krvavu
smrt koja će zadesiti neprijatelja. Brez a je sveto drvo sibirskog stanovništva.
Kako je navedeno u Rječniku simbola (5), za vreme šamanskih inicijacijskih svesvečanosti
usađuje se usred kružne jurte i dopire do oltara u vrhu koji označava
»vrata neba ili sunca«, a kroz koja se izlazi iz kosmosa u os polarne zvezde. Ista
vrsta u Rusiji simbolizuje proleće i devojku. Jedan lirski obojen grčki mit vezan
je za jablan . Helijade, Faetonove sestre, koje su bez dopuštenja dozvolile bratu
da upravlja sunčevim kolima, bile su pretvorene u jablanove. Otuda jablan simbolizuje
podzemni svet, bol, žrtvu i suze. Prema J. Ševalie-u, jablan simbolizuje regresivne
sile prirode; »...više sećanje nego nadanje, pre prošlo vreme nego ponovna
rađanja« (5).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Trešnj a je jedno od najviše cenjenih stabala u Japanu. Smatra se da su
trešnje u svetu poseban emotivni i estetski doživljaj, koji se posebno doima Japanca
i Kineza. Za vreme svadbenih svečanosti običan čaj se zamenjuje trešnjevim
što simbolizuje sreću. Zbog sposobnosti da se iz otkinute grančice koja se zasadi u
vlažnu zemlju razvije nova biljka, vrb a u Tibetu simbolizuje besmrtnost. Zbog
tega je ona u ovoj zemlji središno stablo, stablo života.


Drvo jabuk e ima ambivalentno značenje. Može biti simbol greha i zla. Slični
nazivi Maltus — jabuka, malum — zlo, ukazuje na takvu simboliku. Zbog toga je
plod sa »rajskog« drveta identifikovan sa jabukom. U isto vreme kod mnogih
naroda jabuka je simbol održavanja mladosti, obnove i trajne svežine. Prema
legendi, Aleksandar Veliki je tražeći vodu života u Indiji, našao jabuke koje su produžavale
život tamošnjih sveštenika do 400 godina (5). U skandinavskoj mitologiji
jabuka ima ulogu ploda koji obnavlja i podmlađuje. Maslin a je takode stablo
velikog simboličnog bogatstva: mira, plodnosti, očišćenja, snage, pobeda i nagrada.


Sa stanovišta vodoprivrede interesantna je simbolika tamariks a u Kini i
Japanu. U Kini ga nazivaju Gospodarem kiše, a u Japanu su drevni mudraci smatrali
da tamariks najavljuje kišu i nazivali ga božanskim stablom, čarobnjakom
kiše.


I mnoge druge vrste drveća imaju različitu simboliku (leska, dud, tisa, katalpa
i dr.). Zanimljivo je da smokv a kod nekih naroda simbolizuje plodnost zbog
obilja semenki ploda.


U mnogim područjima sveta šuma ili drveće imaju veliku ulogu u duhovnom
životu ljudi. Kada urođenici Trobrijanskih ostrva (Nova Gvineja)
grade svoje brodiće (»vaga«) pristupaju određenim magijskim obredima koji počinju
uoči obaranja drveta za gradnju brodića. B. Malinovski to ovako objašnjava:


»Kada je drvo odabrano, »tolivaga« (graditelj) i nekolicina pomagača odlaze
na mesto na kojem ono raste, kako bi, pre nego što ga obore, izveli neophodan pripremni
ritual. U to ime na stablu se načini mali usek u koji može da stane nešto
hrane ili komad oraha areka. To se daje kao ponuda »tokvaj« (šumskom duhu)
pri čemu mag izgovara određenu bajalicu« (3).


U bajalici se moli šumski duh da napusti drvo pre nego što bude oboreno.
Smisao ovog rituala je, kako navodi B. Malinovski, u verovanju urođenika da bi
u protivnom (ako šumski duh ne napusti drvo) bilo negativnih posledica,, bilo u
neprikladnoj težini brodića, velikom broju čvorova u deblovini, maloj trajnosti
i si. Tokvaj-šumski duh kod urođenika izaziva osećaj straha i, po njihovom verovanju,
može nanositi dosta neprijatnosti. Tokvaj, u verovanju stanovnika ovog
ostrvlja, najčešće boravi u nekoj staroj džungli u priobalnom pojasu, u drveću ili
na koralnim stenama.


Iskonski osećaj strahopoštovanja u odnosu na šumu i drveće ukorenjen je duboko
u potsvesti još od vremena prvobitnih agrarnih civilizacija, S u m e r c i, nosioci
jedne od najstarijih agrarnih civilizacija, ostavili su nam pisane podatke (klinasto
pismo) koji ukazuju da su tadašnje stare šume izazvale osećaj straha kod ljudi.
To ilustruje nekoliko stihova iz čuvenog sumerskog epa »Gilgameš« (6).


»Da bi zaštitio kedrove
u dalekoj šumi bogova
Bei je postavio čuvara Humbabu
na strah ljudima ... «


182




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Veoma je bogat mitološki svet koji je vezan za šumu. I sam pojam »paničan
strah« vezan je za Pana, mitološko biće sa obitavalištem u šumi. Široko razvijen
kult prema šumi i drveću jedan je od izraza strahopoštovanja prema ovom
delu prirode. Još i danas u mnogim nerazvijenim krajevima sveta, šuma se smatra
svetilištem. Mnogi običaji ovog kulta sa svojim čarolijama i šarmom predstavljaju
doživljaje posebne lepote i ušli su u riznicu kulturnih zaostavština svih naroda
sveta, Emocijalni utisak koji šuma ostavlja na savremenog čoveka nije moguće
proceniti jer je deo duhovnog života, izvor mira i spokojstva, uslov života i stvaralačkog
rada (10).


Suma je takođe bila inspiracija za mnoga umjetničk a del a iz oblasti
slikarstva, arhitekture, muzike i književnosti. Za vreme snažnog duhovnog uticaja
koji je vršila hrišćanska teologija, kako kaže V. Pavićević, u srednjem veku je
priroda u celini bila zapostavljena i potiskivana u drugi plan. Na slikama su domi.nirale
religiozne ideje, a priroda je bila samo sporedan dekor za isticanje osnovne
ideje. Ovo mišljenje potvrđuje Hasel na primeru evropskog slikarstva. On navodi
sledeće: »Dunavski pejsaž kod Regensburga od Alberta Aldorfera, prva je samostalna
slika pejsaža u zapadnom slikarstvu. Poznavaoci također ističu čuvenu
sliku »Velika šuma« od Rajzdala (1628—1682), kao jedno od značajnih dela sa šumom
kao inspiracijom« (8). Poznati ruski slikar Siškin posvetio je skoro čitav svoj
stvaralački opus šumi.


Na fasadama crkava gotičkog stila kule sa strelastim završecima veoma asociraju
na habitus smrče. Arhitektura je i počela sa drvenim građevinama, a i danas
je drvo nezamenjiv elemenat u njoj,.


U našoj starijoj i novijoj poeziji šuma i drveće su čest pesničk i motiv .
Mogla bi se napraviti posebna zbirka sa nazivom »Dendropoezija«, jer mnoge pes-
me nose nazive drveća: Jasika, Breza, Hrast, Lipa i dr. I našim najistaknutijim
savremenim pesnicima šuma i drveće su poslužile kao izvori inspiracija za izvrsna
pesnička ostvarenja Posebno treba istaći poznato književno delo Leonida Leonova
»Ruska šuma« koja se, pored ostalog, može smatrati i apoteozom šume.


Kratak i uopšten pregled nekih aspekata simbolike šume i šumskog drveća,
dat mozaično i bez određenog vremenskog i prostornog sleda, i na malom broju
primera, ukazuje na širu mogućnost obrade ove i sličnih tema (duhovna, estetska
funkcija šume). Ako bi to poteklo od kompetentnih stručnjaka doprinosilo bi daljoj
afirmaciji savremenih šumarskih gledišta da će tzv. opštekorisne funkcije šuma u
budućnosti biti predmet svestranijeg interesovanja.


LITERATURA


1.
Damnjanović , M.: Istonija kulture, Gradina, Niš 1977.
2.
Frajz e r, Dž. Dž.: Zlatna grana. BIGZ. 1977.
3.
M a 1 i n o v s k i. B.: Argonauti zapadnog pacifika. BIGZ, 1979.
4.
Bandić , D.: Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba, BIGZ, 1980.
5.
Chevalier, J. i Cheerbrant, A.: Rječnik simbola, Nakladni zavod MH,
Zagreb, 1983.
6.
Gilgameš — Sumersko-babilonski ep, IRO »Vesenil Masleša«, Sarajevo, 1979.
7.
Stjuard , Dž.: Teorija kulturne promene, BIGZ, 1981.
8.
Hassel , K.: Waldwirtschaft und Umwelt, Berlin-Hamburg, 1971.
9.
L e o n o v, L.: Ruska šuma, Prosveta, Beograd, 1965.
10.
Velašević, V. i Damnjanović, S.: Utvrđivanje i vrednovanje opštekorisnih
funkcija šuma, SITSlDJ, Beograd, 1971.