DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 93 <-- 93 --> PDF |
za stoku. Industrijalci su intenzivnom sečom, često zbog nemogućnosti da izvuku posečenu šumu, ostavljali pustoš za sobom. Malo se ko brinuo o podmlađivanju šume pošumljavanju neposumljenih predela«. Za ovakovu ocjenu šumarstva u međuratnom razdoblju, a i stotinu i više godina unatrag, su, najblaže rečeno, posve proizvoljne. Ako se tako gospodarilo sa šumama u prošlom vremenu moramo se upitati, kako je onda danas godišnji etat (godišnje posječena količina posjećnog drva) veći od prijeratnog. To više, što je drvo u prvim godinama bilo je najznačajnija izvozna roba i u tu svrhu koristili se i predhvati tj. sjeklo se više nego bi se primjenjujući načelo stroge potrajnosti smjelo sjeći. Sjeklo se više, jer je bila državna nužda, kako je i sam Tito priznao, time da se manjci nadoknade kasnije. Koji je to industrijalac, koji bi plaćao sječu stabala i izradu sortimenata a da ih poslije ostavlja u šumi? Gdje su dokazi o nebrizi za pomlađivanje sječina (posječenih šuma) ? Time ne želim reći da se nisu događali ekscesi, ali da je takvo stanje karakteristika jednog dvadeset godišnjeg razdoblja to ne stoji. Prema autoru zatajila je i cijela šumarska struka, uprava državnih šuma, šumarski nadzor (današnja inspekcija) ! Ako se »malo ko brinuo o pomlađivanju šume i pošumljavanju neposumljenih predela«, kako to, da je »uništeno 35 000 ha rasadnika i 175 000 ha veštački pošumljenih površina« kako stoji u istom ovom radu. Iako su ovi podaci očigledno pogrešni, jer bi se sa sadnicama proizvedenim samo u jednoj godini moglo pošumiti površina od oko dva milijuna ha, u radu dani su i realni podaci za Srbiju u kojoj je »pred rat bilo 70 državnih rasadnika s površinom od oko 170 ha, na kojoj je bilo zasađeno oko 30 miliona raznih sadnica«, koje su »gotovo sve tokom rata bile uništene, čime je onemogućeno dalje podmlađivanje šume i pošumljavanje goleti«, (str. 155). Iz Crne Gore na glažutskom znanstvenom skupu sudjelovao je Branislav M arovi ć (profesor iz Titograda) s prikazom »Razvoj šumarstva i drvne industrije u Crnoj Gori 1945—1956.) (str. 159—170). To je ujedno i jedini rad, koji obrađuje jedan dio poslijeratnog razdoblja, gotovo suvremenost. Kako bi bila očitija djelatnost u šumarstvu i u drvnoj industriji u obuhvaćenom razdoblju autor se ukratko osvrnuo i na predratno stanje. Tako je, prema stanju 1947. godine u odnosu na 1933., ukupna šumska površina porasla od 513 143 ha na 607 799 ha a površina visokih šuma od 213 543 ha na 276 035 ha. Naprama 607 ha pošumljavanja između dva rata od 1947. do 1956. godine pošumljavano je na 6 100 ha od čega je uspjelo oko 3 700 ha te od 1952. do 1956. godine meliorirano uglavnom zabranom paše (od 1952. godine nema više koza) 1 400 ha degradiranih šuma i šikara. Gornji iznosi ne sadrže površinu od 855 ha, koja je pošumljena ili meliorirana u bujičnim područjima u kojima su, od 1945. do 1954. god., obavljeni građevinski radovi. Nasuprot nekoliko pilana godišnjeg kapaciteta 123 000 m:! oblovine, i to samo četinjača, jedne tvornice namještaja i jedne radionice stolice između dva rata, od 1945 do 1956. godine u drvnu industriju investirano je 3 469 000 000 dinara (u toj svoti uračunati su i iznosi, koje je drvnoindustrijska poduzeća investirala u šumske prometnice i nabavu voznog parka) u tvornice namještaja, sandučare i dr. »Razvojem socijalističkih društvenih odnosa šumarstvo Crne Gore je po svom potencijalu, dohotku i akumulaciji stalno spadalo u red najvažnije privredne grane« konstatira autor u Zaključku kao i da »je šumarstvo stalno zadovoljavalo potrebe u drvetu i u doba najveće potrošnje i istovremeno predstavljalo glavni izvozni artikel Crne Gore« (str. 168). Sve je ostvareno »zahvaljujući prije svega izgradnji šumskih komunikacija (što je omogućilo otvaranje novih površina za eksploataciju), izgradnjom rasadnika, mreže lugarnica i povećanjem broja kadro 191 |