DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 94 <-- 94 --> PDF |
va,´* boljom tehničkom opremljenošću šumske privrede, poboljšanjem regenerativne sposobnosti šuma«. Iz Hrvatske u ACTA HOI četiri su rada: — Ivan Erceg: Šume kao objekt ekonomske politike i izvor za održavanje gospodarskog života (str. 1—22), — Joško Jelaska: Zaštita šuma u statutima i drugim aktima srednjovjekovnih dalmatinskih komuna (str. 23—34), — Sime Peričić: Politika Austrije prema šumskom fondu Dalmacije od 1814. do 1848. godine (str. 63—70) i — Oskar Piškorić: Poseban doprinos šuma imovnih općina za općedruštvene potrebe (str. 109—115). Dr Ivan Erce g (znanstveni savjetnik Historijskog instituta JAZU, Zagreb) u težištu svoga rada iznio je statističke preglede šuma na području SR Hrvatske. »Statističke preglede«, jer se u radu nalaze podaci između 1852. i 1938. Uvodno autor navodi nekoliko izvora »za rani period historije naših naroda« u kojima se mogu »tu i tamo naići na indicije i šture podatke o šumama« kao u Rižanskoj listini (804), Vinodolskom zakoniku (1288) itd. Slijedi dio o »vijestima i konstatacijama o šumovitosti« na osnovu B. Suleka (Korist i gojenje šumah, osobito u Trojednoj Kraljevini, izdane u Zagrebu 1866), S. Frančiškovića (Razvoj šumarskog gospodarstva u zapadnohrvatskom visočju od 13. do 19. stoljeća, Zagreb 1965), D. Jedlowskog (Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka, Split 1975) i brojnih drugih autora. Statistički podaci dani su po pojedinim dijelovima Hrvatske: Istra, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina, 4 Prema podatku u ovom radu 1955. godine u SR Crnoj Gori bilo je uposleno 48 šumarskih inženjera, 59 šumarskih tehničara i 329 lugara dok je, prema statistici za 1938. godinu, pred rat na istom području bilo 23 inžinjera (od čega 16 u Banskoj upravi i u bujičarstvu) i 19 lugara! Hrvatska i Slavonija (zajedno), Hrvatska u Jugoslaviji (između dva rata). Slijedi karakterizacija odnosa »države i šume«, za »općinske šume« te za »privatne šume u velikim i malim posjedima«, zatim »šume u narodnoj privredi« i zaključena razmatranja. »Ogleda li se šuma u cjelokupnoj privredi zemlje i naroda«, naglašava autor, »usporedili se zatim njen odnos prema drugim granama narodne privrede, može se razabrati da su te pojedine grane bivale manje ili više upućene na šume«. I dalje: »Za agrarna i stočarska gospodarstva stječe se dojam i vlada laičko mišljenje da su ona sama sebi dovoljna. Ipak nije tako! Drvo za ogrjev i za nastambe bijaše preduvjet da je ljudski element mogao obavljati agrarnu i stočnu proizvodnju. A što da se kaže o drugim granama i radinostima narodne privrede koje su se osnivale u cijelosti ili djelomice na drvetu i šumskim plodovima? U našem postojanju i razvitku odigrao je šumski fond povjesnu ulogu čije je bogatstvo tvorilo temelje za daljnja naša pregnuća i dostignuća.« (podcrtao O. P.) Može se postaviti pitanje, zašto su statistički podaci dani tako rascjepkano (u 7 naslova). Razlučivanje na podatke za Istru, za Dalmaciju i za (užu) Hrvatsku kao i za razdoblje između dva svjetska rata opravdano je. Do 1919. godine Dalmacija je bila izvan Trojedne Kraljevine, kako se tada nazivalo područje uže Hrvatske, Slavonije i Srijema odnosno u sklopu austrijskog dijela Austro-ugarske monarhije, a Istra sve do 1945. (najprije, kao i Dalmacija, neposredno pod Bečom a između dva rata pod Italijom). Nadalje, do 1881. godine Hrvatska sa Slavonijom i Srijemom bila je podijeljena na civilnu ili bansku Hrvatsku i na Vojnu krajinu, koja je također bila neposredno pod Bečom odnosno Habsburškim dvorom. Administrativno civilni dio Hrvatske bio je podijeljen na županije, njih 8, a Vojna Krajina na pukovnije (regimente, njih 11), pa je otuda |