DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 95     <-- 95 -->        PDF

i podvojenost u statističkim podacima.">
Stoga autor tek s 1910. godinom daje zbirni
pregled svih šuma po županijama, (str.
12),


Jednu kategoriju vlasništva šuma Erceg
je nazvao »općinske šume« u koje
»ubraja zajedničke ili komunalne, tj. seoske,
općinske ili gradske« citirajući pri
tom austrijski Zakon o šumama iz 1852.
godine, koji je 1856. godine protegnut na
Vojnu krajinu a 1858. i na ostali dio Hrvatske
(U Dalmaciji i Istri važio je od
1852.),. Međutim od naziva (kategorije),
»općinske šume« bolje odgovara naziv
»zajedničke šume«. Ukratko: po vlasništvu
zajednički (komunalni) šumski posjed
bio je gradskih općina, upravnih općina,
sela (gotovo sve u Dalmaciji), imovnih
općina i zemljišnih zajednica (uključivo
i šume Plemenite općine Turopolje).
Od ovih najveći stupanj samoupravljanja
imala je zemljišna zajednica ne samo po
tome, što su u izboru uprave te za u donošenju
određenih odluka sudjelovali svi
članovi — ovlaštenici nego i po tome, što
su sa čistim prihodom slobodno raspolagali
sve do individualne diobe. Jedino u
gospodarenju šumom trebali´ se pridržavati
principa stroge potrajnosti. Treba međutim
upozoriti, da su jedno vrijeme nakon


segregacija površine odvojene za otkup
služnosti kmetova, bile pod upravom
općina i tako bez jačeg udjela korisnika
na gospodarenje i upravu, ali to je konačno
ukinuto odredbama Zakona o zemljišnim
zajednicama iz 1894. godine.1´


5 Nakon razvojačenje Vojne krajine područja
pojedinih pukovnija bila su uključena u županije:


— Ogulinska i slunjska u Modruško-riječku,
— I i II banska u Zagrebačku,
— Đurđevačka
i Križevačka u Bjelovarsko-križevačku
županiju,
— Gradiška i dio Brodske u Požešku,
— drugi dio Brodske i Petrovaradinska u Srijemsku.
Za područje Ličke i Otočke pukovnije osnovana
je Ličko-Krbavska županija a Varaždinska i Virovitička
županija bile su izvan Vojne Krajine.


6 O zemljišnim zajednicama iz pera Ing. J. Tumbrija
dobar informativni prikaz nalazi se u zborniku
»Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske
regije«, Bjelovar 1974. god.


Mr. Joško J e 1 a s k a (profesor, Split)
prikazao je što se odnosi na šumu u 11
Statuta gradova. To su statuti Zadra (1305),
Raba, Šibenske komune (po prvi put 1383.
god. zatim »reformacijama« iz 1385, 1390,
i 1450. kada je »izričito zabranjeno strancima
... da drže stoku kod jezera i rijeke
Krke jer, kako se navodi, prave mnogo
štete«), Skradinske općine, za Splitski, distrikt
tj. na području od Kaštel Lukšića do
ušća rijeke Žrnovnice uključujući i otok
Šoltu te splitski dio otoka Čiova, Trogira
(1322), Statut Poljica (najstariji iz 1440.
godine), Brački (1302), grada i otoka Korčule
(iz 1214. i kasnije) i Dubrovački (od
127,2. godine nadalje). »Zanimljivo je da
Statut Hvara nema nikakvih odredaba o
zaštiti šuma« citiramo autora, iako je
Hvarska komuna obuhvaćala ne samo bliže
otoke nego i Vis i Biševo. Vrijedno je
i ovdje zabilježiti, da je jedna odredba
grada Dubrovnika iz 1497. godine propisala
globu od 5 perpera za svakog »tko hi
sjekao borove na morskoj obali koji služe
za odmor mornarima i otočanima«.


Zaključak analiza navedenih Statuta i
njihovih dopuna? »Ne može se reći da su
dalmatinske komune vodile bilo kakvu
smišljenu politiku zaštite šuma ili njihove
racionalnije eksploatacije«.


Dr Sime P e r i č i ć (viši znanstveni
savjetnik Zavoda za povijesne znanosti
JAZU, Zadar) prikazao je, kako kaže i
naslov referata, nastojanja austrijske uprave
na održavanja i unapređenja šumskog
fonda u Dalmaciji u prvoj polovini
XIX stoljeća. »Mjere koje su poduzimane
radi zaštite i obnove dalmatiskih šuma u
prvoj polovini 19. st. nisu urodile željenim
rezultatom« te mjesto obnavljanja šumskog
fonda šume »su uništavane na sve
moguće načine pa će »žalosno stanje biti
djelomično popravljeno tek sljedećih desetljeća
«. Šteta, što autor nije bio na skupu
u Glažuti (poslao je samo referat) jer vjerojatno
bi se modificirale rečenice da je
»stvarni šumski fond pokrajine bio doista
malen, jer se radilo većinom o makiji
«, pa da su »postojeće šume tvorili hrast


193