DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 96 <-- 96 --> PDF |
u zajednici s jasenom, grabom, rašeljkom, crnikom i drugim drvećem«. Sigurno ne bi bilo ni rečenice da je »na visovima otoka Brača i poluotoka Pelješca bilo nešto borova", nego da je na tim lokalitetima šuma crnog bora zauzela površine preko 1000 ha (na Braču, kotar Supetar, 2000 ha, na Pelješcu, kotar Dubrovnik, 1100 ha. I ne samo na ta dva lokaliteta nego da se autohtone šume crnog bora nalaze i u Paklenici (danas nacionalni park), u Surdupu na Dinari (poviše Knina), na otoku Hvaru a i dio onih kod Muca (Sinj) i na Biokovu.´ Oskar Piškori ć (inž. šum., Zagreb) smatrao je potrebnim najprije informirati o porijeklu i biti imovnih općina a zatim dao brojčani pregled darovanih iznosa pojedinih imovnih općina i u koje svrhe. Od svog postanka do 1935. godine imovne općine za općedruštvene svrhe uložile su u valoriziranom iznosu na kraj 1983. godine, u ukupnom iznosu od preko 900 milijuna (novih) dinara. Istodobno su od veleposjednika kupili 46 301,84 ha šuma i šumskog zemljišta, dakle iz privatnog vlasništva prebacili u društveno odnosno zajedničko pravoužitnika. Na kraju autor je naveo da se dio prihoda od šuma i na druge načine koristio u općenarodne svrhe kao preko Krajiške investicione zaklade, donacije đakovačkog biskupa J. J. Strosmajera (da spomene samo Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti — JAZU), itd. Iz SR Slovenije šest je radova: — Anko Boštjan: Ortenburški gozdni red 1406 (str. 35—50), — Darja Mihelič: Bamberški gozdni red za Kanalsko dolino in Koroško iz 1584 (str. 51—58), — Ema Umek: Deželnoknežji reformirani urbarji na Kranjskom — vir za zgodovino gozdarstva (str. 59—62), — Jože Maček: Razmerje med kmetijstvom in gozdarstvom v zgodovinski retrospektivi (str. 71—88), 7 Vidi i publikaciju pod trećom bilješkom. 194 — Stane Granda: Osnovne družbenoekonomske značilnosti slovenskega gozdarstva v času med obema vojnama (str. 143— 152) i — Anton Prelesnik: Gozdovi VI. gozdnogospodarskega območja Kočevje v luči zgodovinskih letnic (str. 171—178). Dr Anko Boštjan (VTOZD za gozdarstvo Bioteniške fakultete, Ljubljana): »Najstariji dosad poznati pravni dokument, kojim se kao šumskim redom uređivalo gospodarenje sa šumama na području današnje Slovenije« je Uredba Friderika Ortenburškoga izdana u Kočevju 20. 05. 1406. i stoga nazvana »Ortenburški gozdni red 1406.« Ovim Redom bila je obuhvaćena znatna površina Koruške i Kranjske, jer je Ortenburška grofovija posjedovala oko 30 dvoraca, gradova i trgovišta a bio je na snazi gotovo četiri stoljeća, sve do Šumskog reda kojeg je propisala carica Marija Terezija 1777. god. Ortenburški gozdni red ne sadrži odredbe o tehnici šumskog gospodarenja (uzgoja, zaštite, iskorišćivanja) nego pravni odnos pojedinca u korišćenju šume u odnosu na feudalnog posjednika i u odnosu na nasljednike, odnosno sadrži odredbe o posjedovanju šume te o otuđenju ili nasljeđivanju tog prava. Kao neprijekoran posjed smatra se, kako stoji u Redu, koji je cijeli u prijevodu (original na njemačkom jeziku) priložen radu, pravovaljano posjedovanje devet godina i jedan dan. Redom dalje propisana je zaštita posjednika šume od šteta koje bi mogle nastati prekorišćenjem lovnih ptica ili lova na puhove. Fridrih, tadanji grof Ortenburški, izdao je ovaj Red, kako bi se dokrajčile borbe, pa i ubojstva, za posjedovanje i korišćenje šuma. Kako je feudalni gospodar imao i jurisdikcijsku vlast, to su njegova takova »javna pisma«, kako je u uvodu nazvan i ovaj Red, bila zapravo zakon. Težište svog razmatranja Boštjan je postavio na odnos čovjeka prema šumi. Kako je već rečeno, Ortenburški šumski red ne sadrži propise o tehnici gospodare |