DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 97     <-- 97 -->        PDF

nja, jer »zbog razmjerno male naseljenosti
a izobilja šuma u unutrašnjosti današnje
Slovenije u vrijeme nastanka ortenburškog
reda čovjek o tim pitanjima nije
ni razmišljao ... a jedina briga bila je
potrajnost prihoda, koje je zemaljski gospodin
imao od šume«. U ono doba nije
se razmišljalo o »tri imperativa modernog
šumarstva — poznavanja i poštivanja prirode
šume, potrajnost prihoda i multifunkcionalnost
šume«. Ortenburški i kasniji
šumski redovi sa šumarskog stajališta,
smatra Boštjan, važni su za upoznavanja
razvojnog puta odnosa čovjeka prema šumi.
Za pronalaženje tog razvojnog puta
Boštjan je izradio, i ovdje objavio, metodologiju
tog istraživanja s tablicom za »sistematički
pregled značenja pojedinih
funkcija šume:


— proizvodne: drvo, lov, paša, sporedni
proizvodi,
— posredne: zaštita (od vjetra, vode, usova),
klimatska, hidrološka, higijensko
zdravstvena i rekreativna,
— kulturno-prosvjetna: estetska, obrambena,
spomeničko-zaštitna i odgojna;
te za pojedine skupine korisnika: feudalaca,
kmetova, građana, kapitalista i ostalih.
Dr Darja M i h e 1 i č (znanstveni suradnik,
Zgodovinski institut Milka Kosa
ZRC SAZU, Ljubljana) počinje od desetog
stoljeća kada porast stanovništva zahtijeva
i više agrarnih površina, koje se osiguravaju
krčenjem šuma. Razvojem rudarstva
i prerade rude te sve većom potražnjom
za drvom počinje i briga za održavanje
šuma koja se u prvo vrijeme
uključuje u »rudarske redove« a zatim
se javljaju i posebni propisi o zaštiti pa
i gospodarenju sa šumama. Te propise,
šumske redove, izdaju pojedini feudalci,
zemaljska gospoda, za svoja područja a
jedan od takvih je i »Bamberški šumski
red za Kanalsku dolinu i Korušku«. Prvi
bamberški šumski red nosi datum 22. prosinca
1584. godine. Iz ovog Šumskog reda
saznajemo, da je na tom veleposjedu postojala
šumarska služba, jer propisuje da


šumski majstor, ili njegov pomoćnik, mora
jednom godišnje (obično u proljeće) pregledati
sve šume. Ovaj red propisuje način
sječe (panj ne smije biti viši od pola
metra, a zimi zbog snijega i mogućnosti
višeg panja sječa nije bila dozvoljena) uspostavljanje
šumskog reda (da se osigura
mjesto za pomlađivanje) itd., sadrži propise
o paši pa bi se koze smjele držati
po posebnom odobrenju a napasati na mjestima
na kojima neće oštećivati šumu.
Ovaj šumski red ne ograničava se samo
na šumu nego i na djelatnost svih struka
koje su svojim radom vezane uz šumu
itd.


Ema U m e k (arhivist, Arhiv SR Slovenije,
Ljubljana) izložila je kako urbari
sadrže dosta materijala za povijest šumarstva.
Tako neki urbari sadrže dosta detaljne
opise šuma, iz njih saznajemo da
se posebna briga posvećivala bukovim šumama
koje su naplatom žirovine za pašu
svinja donosile znatan dohodak. U nekim
se nalaze odredbe da kmet mora tražiti
dozvolu za sječu drva, za građu ili za ogrjev,
i da ne smije posjeći nedoznačeno
stablo; za građu doznačuju se stara stabla
a za ogrjev snjegolomi manje vrijedne vrste
ili tehnički nekvalitetna stabla. U njima
se spominju i pilane, itd.


Raspravu Dr Jože M a č e k a (profesor,
Biotehnička fakulteta, Ljubljana) možemo
označiti kao esej. Time se nikako
ne umanjuje vrijednost njegovog rada nego,
naprotiv, tako obrađena privlačnija
je za čitanje nestručnjaka. Autor je krenuo
od unazad tisuću godina, od doba
Karolinga, kada je »počelo energično krčenje
šuma« u cilju dobivanja poljoprivrednih
površina i trajalo sve do pod konac
srednjeg vijeka, kada je zaustavljeno.
No »usprkos svemu i u nižim područjima
uspjele se sačuvati velike sklopljene šu


me kao na pr. Dravski gozd i Urwald na
Kozjanskom. Na taj način su naši predci
mučnim radom oblikovali slovensku kulriviranu
krajinu sa značajkom izmjenivanja
šuma, polja, livada, pašnjaci, vinograd
i dr. »Šuma je ostala prevladavaju