DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1985 str. 98 <-- 98 --> PDF |
ća u brdskim i planinskim predjelima. No i u prošlosti se u šumi vodilo računa. S jedne strane za osiguranje rudnog drva, s druge strane kao područja lovišta ali i kao osnovica za prehranu stoke. Protiv devastacijskih sječa (za potrebe rudnika, pepeljike, staklarstva) suprotstavljali se i kmetovi, »koji bez šume, posebno u predalpskom i dinarskom području, ne bi mogli opstojati«. Jedino ovce, a posebno koze, nisu bile dobro došle pa je njihovo napasivanje u šumama bilo stalno zabranjivano. Svinja se naprotiv nije smatrala štetnom, pa se ponekad veličina neke šume procjenjivala prema broju svinja, koje se mogle u njoj prehraniti.*^ Omjer površina pod šumom i za druge kulture nije uvijek bio na štetu šume, jer se pojedine površine poljoprivredno obrađene napuštala i na njima se obnavljala šuma. Takav trend postoji i zadnjih 110 godina u kojem je vremenu udio šuma u »slovenskom prostoru« porastao od 37 na 51% a da se ustali na 63% (str. 77). Mr Stane G r a n d a (višiji raziskovalni sodelovalec, Zgodovinski institut Milka Kosa ZRC SAZU) u uvodu konstatira da za položaj slovenskog seljaka između dva rata »u Beogradu nisu imali dovoljno sluha «, počam od mijenjanja krune u dinar dalje. Bolje su prolazili oni koji su nalazili prihod i u šumi imajući na umu da »šuma ne daje prihod samo svome vlasniku nego i mogućnost zarade zaposlenim na sječi, transportu (u šumi i izvan šume — cestama) ... da o radnicima na brojnim pilanama i drvoprerađivačkim poduzećima i ne govorimo«. Koliko je život slovenskog seljaka i radnika ovisan o šumi najbolje je pokazala svjetska kriza tridesetih godina kada su ne samo za 50°´<> pale cijenu drvu nego su i mnoge pilane prestale raditi. Narod je bio razočaran i agrarnom reformom (iz 1931. godine), jer je očekivao, da će ekpropriirane šume od 8 Da se hrastovo stablo držalo radi žira a ne drva sve do naših dana dokazom je i jedna procjena, koju sam, 1956. god., obavio u selu nedaleko Omiša, a hrastova stabla trebala su ustupiti mjesto hidrocentrali. veleposjednika (ukupno 23 411 ha) biti individualno podjeljene a ne predane općinama odnosno obuhvaćene »Privremenom državnom upravom ekspropriiranih veleposjedničkih šumskih posjeda«. Agrarnom reformom »država je više izgubila nego dobila . .. jer je velik dio drvne industrije propao a mnoštvo seljaka izgubilo stalnu ili povremenu zaslužbu«. U tom razdoblju mali šumski posjed smanjuje se na račun većeg, onog preko 50 ha i računa se, da je 30 000 seljačkih gospodarstava ostalo bez svoje šume. S druge strane značajna je aktivnost na pošumljavanju, pa od 1938. godine rasadnici nisu mogli podmiriti potražnju sadnica (samo banovinski rasadnici od 1936 — 1938. godine proizveli su preko 10 milijuna sadnica). Spomenuto je i osnivanje niže šumarske škole 1930. godine u Mariboru u kojoj je nastava za lugare trajala godinu dana a za šumare dvije. Anton Prelesnik (dipl. inž. iz Gozdnog gospodarstva Kočevje) u prvom redu predočuje, da se šumskogospodarsko područje Kočevje (jedno od 13, koliko ih je u Sloveniji) sastoji od dva različita drjela, sjevernog i južnog. Sjeverni dio, kroz koji je prolazila i rimska cesta, naseljeniji je od južnog, s više poljoprivrednih površina i u njem prevladava seljački posjed šuma. U južnom dijelu šum.-gosp. područja Kočevske krajine kraškog je karaktera pa su i mogućnosti poljoprivredne proizvodnje manje nego u sjevernom. Za južni dio značajna je oscilacija stanovništva. Tako u XIV i u XVII stoljeću tadanji vlasnici ovog područja, u Kočevsku krajinu naseljavaju seljake, radnike i obrtnike iz Njemačke, koji se dio početkom XIX stoljeća seli u Banat, krajem istog stoljeća traži posla u Americi te je već 1939. godine trećina poljoprivrednih površina bila neobrađena. Za vrijeme drugog svjetskog rata opustjela su neka sela a nekad obrađene površine ostale su prepuštene djelovanju prirode, svi Nijemci su se odselili. Vrijedno je zabilježiti, da je krčenje šuma bilo ograničeno već 1406. godine a početkom XVII stoljeća i sječa |