DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 5     <-- 5 -->        PDF

GORANSKI DRVOSJEČE, DRAGO I ZVONKO TOMAC


— DOBITNICI PRVOMAJSKE NAGRADE RADA
Među 360 radnika iz neposredne proizvodnje iz svih naših socijalističkih
republika i autonomnih pokrajina koji su tijekom minulih jedanaest godina primili
izvanredno društveno priznanje — Prvomajsku nagradu rada nalaze se i
dvojica goranskih šumskih radnika drvosječe — Drago i Zvonko Tomac iz delničko
Šumskog gospodarstva. ZVONKO TOMAC, sada već umirovljenik, Povelju
rada i odgovorajući novčani iznos primio je iz ruku dr Vladimira Bakarića
1976. godine, a 30 godina mlađi, prezimenjak mu i mještanin, DRAGO
TOMAC — ove godine.


DRAGO TOMAC ZVONKO TOMAC


Svečanost predaje nagrade rada proslavljenom goranskom drvosječi
DRAGI TOMCU, koja je obavljena u Palači federacije 29. travnja 1985, neposredni
je povod da u našem glasilu predstavimo ovu dvojicu izuzetnih šumskih
radnika koji su tako na najbolji i najdostojniji način proslavili svoj
šumom bogat kraj i svoje kolege na daleko znane goranske drvosječe.


I Drago i Zvonko Tomac rođeni su u selu Razloge kraj Crnog Luga
u delničkoj Općini. Drago 1952. a Zvonko 1921. godine, obojica u obitelji čiji
su djedovi, očevi i braća bili šumski radnici. Osnovno školovanje završli su


* Fotografija Drage Tomca M. Krmpotića, a Zvonka Tomca A. Frkovića.
207




ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 6     <-- 6 -->        PDF

u rodnom mjestu da bi, nedočekavši ni punoljetnost, prionuli tegobnom radu
u šumi. Prve jele i bukve obaraju u risnjačkim šumama crnoluške Šumarije.
Do 1962. godine stariji Zvonko sa ocem vuče običnu dvoručnu pilu, da bi sa
uvođenjem prvih motornih pila lančanica »svoju muku prepolovio«.


*


Životni put Zvonka Tomca posut je trnjem oštrih bodlji. Prije rata u
slavonskim šumama, gdje su nastojanja poslodavaca išla za tim da što više
iskoriste najamnika, bez odgovarajuće materijalne naknade za njihov rad. I
pored toga radni učinci bili su im veliki a odnos prema šumi vazda domaćinski.
Stiže rat a s njim palež, grabež i koncentracioni logor. Sretan da je izvukao
živu glavu, u poslijeratnoj obnovi zemlje njegova radišnost i umijeće kao
vrsnog šumskog radnika dolaze posebno do izražaja.


— Radi se danju i noću, nedjeljama i praznicima, udarnički. Iz goranskih
šuma odlaze stotine i stotine tisuća kubika drvne mase. Uz nas profesionalce
bilo je mobilizirano i stanovništvo izvan područja Gorskog kotara, seljaci,
namještenici, obrtnici, koji nisu mnogo znali oko sječe šuma. Mnogi 1. svibnja,
uz nagrađivanje najboljih radnika, proglašavan je radnim, sjeća se tih dana
Zvonko Tomac, koji je za svoj samoprijegoran rad 10 puta proglašavan udarnikom.
Riječi predsjednika Skupštine SFRJ Dušana Alimpića, prilikom ovogodišnje
predaje Prvomajske nagrade rada, da »ova nagrada afirmira težnje i ciljeve
našeg društva za rad i rezultati rada određuju društveni i materijalni
položaj čovjeka«, na najbolji se način potvrđuje na primjeru Drage Tomca.
Za svoje izuzetne rezultate u kvalitetnoj izradi drvnih sortimenata, za kvalitetu
proizvodnje i radne učinke, ovaj virtuoz sa motornom pilom i sjekirom bio
je najbolje nagrađivani šumski radnik ne samo svoje matične Šumarije Crni
Lug nego i radne organizacije Šumsko gospodarstvo Delnice kao cjeline. Tajnu
uspjeha jednom je prilikom prokomentirao ovim riječima:


— Radim normalno 8 sati na dan, ali svaki radni dan. Odmaram se za
vrijeme dnevnog odmora te prilikom kraćih stanki kad oštrim sjekiru ili otklanjam
manje smotnje u radu motorne pile. Veliku pažnju poklanjam organjjaciji
rada te izboru i ispravnosti šumskih oruđa. Kako danas drvosječa najviše
radi s motornom pilom, smatram odlučujućim za veći radni učinak brižljivo
podešenu, njegovanu i kvalitetnu pilu. Radim säm, znajući da se u susjednoj
liniji nalazi neki od mojih drugova, da bi — ako ustreba — bili jedan drugom
na pomoći.
Znajući što za drvosječu znači motorna pila i pristup radilištu, sječini, na
zborovima radnika vazda se zalagao za izbor po zdravlje i rukovanje manje
opasnih i lakših pila i zašto gušću mrežu šumskih prometnica kako bi radnik
gubio što manje kalorija na pješačenje a što više na efektivan rad.


Prvi u šumskim sječinama prvi i na sportskim borilištima. Godine 1975.
Drago Tomac postaje najbolji drvosječa Regionalnog natjecanja šumskih radnika
sjekača Gorskog kotara, Istre i Hrvatskog primorja u Park šumi Golubinjak
kraj Lokava, prvak na 12. republičkom natjecanju u Novoj Gradiški i
najmlađi nacionalni šampion na 13. saveznom natjecanju najboljim šumskih
radnika u Budvi. Prvak države po drugi put postaje na 15. jubilarnom natjecanju
šumskih radnika Jugoslavije u Sremskoj Mitrovici 1977. te na 17. sa




ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 7     <-- 7 -->        PDF

veznom natjecanje u Osijeku 1979, kad po treći put postaje prvak Jugoslavije.
Najveći uspjeh mu je osvajanje zlatne medalje u disciplini kombinirani prerez
debla na podlozi i osvajanje vicešampiona Svjetskog prvenstva u Bialystoku
(Poljska) 1981. godine.


Kao mladi radnik sjekač OOUR Šumarija Crni Lug 1979. Drago Tomae
izabran je za predsjednika Radničkog savjeta Šumskog gospodarstva Delnice,
a 1981. biran je za delegata na Trećem kongresu samoupravljača u Beogradu.


Čvrst, vješt i okretan mladac, koji bez teškoća vješto barata sjekirom i
pilom, u slobodnim trenucima rado se laća i pera. Uz suradnju u »Goranskom
listu« okušao se i u pjesništvu. Svoje najbolje stihove posvetio je našem vazda
zelenom zlatu, goranskim šumama u kojima


»divovi ponosno stoje
stoljeća prkose svemu
šumoreć godine broje«.


Uspjehe u radu prate unapređenja i društvena priznanja. Nakon što je
1981. proglašen najboljim radnikom gospodarstva, 1982. godine Ukazom
Predsjedništva SFRJ Drago Tomac odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim
vijencem. Reogranizacijom šumarstva i osnivanjem novog Goransko primorskog
šumskog gospodarstva Delnice 1984. prenoseći tako svoja bogata znanja
i iskustva na mlađe šumske radnike.


Uz čestitku Dragi Tomcu na ovom značajnom najnovijem priznanju — Prvomajskoj
nagradi rada poželimo našim slavodobitnicima goranskim drvosječama
Dragi i Zvonku Tomcu još mnogo srotnih Praznika rada, kad su im se
već toliko odužili.*


Alojzije Frković