DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 5 <-- 5 --> PDF |
GORANSKI DRVOSJEČE, DRAGO I ZVONKO TOMAC — DOBITNICI PRVOMAJSKE NAGRADE RADA Među 360 radnika iz neposredne proizvodnje iz svih naših socijalističkih republika i autonomnih pokrajina koji su tijekom minulih jedanaest godina primili izvanredno društveno priznanje — Prvomajsku nagradu rada nalaze se i dvojica goranskih šumskih radnika drvosječe — Drago i Zvonko Tomac iz delničko Šumskog gospodarstva. ZVONKO TOMAC, sada već umirovljenik, Povelju rada i odgovorajući novčani iznos primio je iz ruku dr Vladimira Bakarića 1976. godine, a 30 godina mlađi, prezimenjak mu i mještanin, DRAGO TOMAC — ove godine. DRAGO TOMAC ZVONKO TOMAC Svečanost predaje nagrade rada proslavljenom goranskom drvosječi DRAGI TOMCU, koja je obavljena u Palači federacije 29. travnja 1985, neposredni je povod da u našem glasilu predstavimo ovu dvojicu izuzetnih šumskih radnika koji su tako na najbolji i najdostojniji način proslavili svoj šumom bogat kraj i svoje kolege na daleko znane goranske drvosječe. I Drago i Zvonko Tomac rođeni su u selu Razloge kraj Crnog Luga u delničkoj Općini. Drago 1952. a Zvonko 1921. godine, obojica u obitelji čiji su djedovi, očevi i braća bili šumski radnici. Osnovno školovanje završli su * Fotografija Drage Tomca M. Krmpotića, a Zvonka Tomca A. Frkovića. 207 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 6 <-- 6 --> PDF |
u rodnom mjestu da bi, nedočekavši ni punoljetnost, prionuli tegobnom radu u šumi. Prve jele i bukve obaraju u risnjačkim šumama crnoluške Šumarije. Do 1962. godine stariji Zvonko sa ocem vuče običnu dvoručnu pilu, da bi sa uvođenjem prvih motornih pila lančanica »svoju muku prepolovio«. * Životni put Zvonka Tomca posut je trnjem oštrih bodlji. Prije rata u slavonskim šumama, gdje su nastojanja poslodavaca išla za tim da što više iskoriste najamnika, bez odgovarajuće materijalne naknade za njihov rad. I pored toga radni učinci bili su im veliki a odnos prema šumi vazda domaćinski. Stiže rat a s njim palež, grabež i koncentracioni logor. Sretan da je izvukao živu glavu, u poslijeratnoj obnovi zemlje njegova radišnost i umijeće kao vrsnog šumskog radnika dolaze posebno do izražaja. — Radi se danju i noću, nedjeljama i praznicima, udarnički. Iz goranskih šuma odlaze stotine i stotine tisuća kubika drvne mase. Uz nas profesionalce bilo je mobilizirano i stanovništvo izvan područja Gorskog kotara, seljaci, namještenici, obrtnici, koji nisu mnogo znali oko sječe šuma. Mnogi 1. svibnja, uz nagrađivanje najboljih radnika, proglašavan je radnim, sjeća se tih dana Zvonko Tomac, koji je za svoj samoprijegoran rad 10 puta proglašavan udarnikom. Riječi predsjednika Skupštine SFRJ Dušana Alimpića, prilikom ovogodišnje predaje Prvomajske nagrade rada, da »ova nagrada afirmira težnje i ciljeve našeg društva za rad i rezultati rada određuju društveni i materijalni položaj čovjeka«, na najbolji se način potvrđuje na primjeru Drage Tomca. Za svoje izuzetne rezultate u kvalitetnoj izradi drvnih sortimenata, za kvalitetu proizvodnje i radne učinke, ovaj virtuoz sa motornom pilom i sjekirom bio je najbolje nagrađivani šumski radnik ne samo svoje matične Šumarije Crni Lug nego i radne organizacije Šumsko gospodarstvo Delnice kao cjeline. Tajnu uspjeha jednom je prilikom prokomentirao ovim riječima: — Radim normalno 8 sati na dan, ali svaki radni dan. Odmaram se za vrijeme dnevnog odmora te prilikom kraćih stanki kad oštrim sjekiru ili otklanjam manje smotnje u radu motorne pile. Veliku pažnju poklanjam organjjaciji rada te izboru i ispravnosti šumskih oruđa. Kako danas drvosječa najviše radi s motornom pilom, smatram odlučujućim za veći radni učinak brižljivo podešenu, njegovanu i kvalitetnu pilu. Radim säm, znajući da se u susjednoj liniji nalazi neki od mojih drugova, da bi — ako ustreba — bili jedan drugom na pomoći. Znajući što za drvosječu znači motorna pila i pristup radilištu, sječini, na zborovima radnika vazda se zalagao za izbor po zdravlje i rukovanje manje opasnih i lakših pila i zašto gušću mrežu šumskih prometnica kako bi radnik gubio što manje kalorija na pješačenje a što više na efektivan rad. Prvi u šumskim sječinama prvi i na sportskim borilištima. Godine 1975. Drago Tomac postaje najbolji drvosječa Regionalnog natjecanja šumskih radnika sjekača Gorskog kotara, Istre i Hrvatskog primorja u Park šumi Golubinjak kraj Lokava, prvak na 12. republičkom natjecanju u Novoj Gradiški i najmlađi nacionalni šampion na 13. saveznom natjecanju najboljim šumskih radnika u Budvi. Prvak države po drugi put postaje na 15. jubilarnom natjecanju šumskih radnika Jugoslavije u Sremskoj Mitrovici 1977. te na 17. sa |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 7 <-- 7 --> PDF |
veznom natjecanje u Osijeku 1979, kad po treći put postaje prvak Jugoslavije. Najveći uspjeh mu je osvajanje zlatne medalje u disciplini kombinirani prerez debla na podlozi i osvajanje vicešampiona Svjetskog prvenstva u Bialystoku (Poljska) 1981. godine. Kao mladi radnik sjekač OOUR Šumarija Crni Lug 1979. Drago Tomae izabran je za predsjednika Radničkog savjeta Šumskog gospodarstva Delnice, a 1981. biran je za delegata na Trećem kongresu samoupravljača u Beogradu. Čvrst, vješt i okretan mladac, koji bez teškoća vješto barata sjekirom i pilom, u slobodnim trenucima rado se laća i pera. Uz suradnju u »Goranskom listu« okušao se i u pjesništvu. Svoje najbolje stihove posvetio je našem vazda zelenom zlatu, goranskim šumama u kojima »divovi ponosno stoje stoljeća prkose svemu šumoreć godine broje«. Uspjehe u radu prate unapređenja i društvena priznanja. Nakon što je 1981. proglašen najboljim radnikom gospodarstva, 1982. godine Ukazom Predsjedništva SFRJ Drago Tomac odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Reogranizacijom šumarstva i osnivanjem novog Goransko primorskog šumskog gospodarstva Delnice 1984. prenoseći tako svoja bogata znanja i iskustva na mlađe šumske radnike. Uz čestitku Dragi Tomcu na ovom značajnom najnovijem priznanju — Prvomajskoj nagradi rada poželimo našim slavodobitnicima goranskim drvosječama Dragi i Zvonku Tomcu još mnogo srotnih Praznika rada, kad su im se već toliko odužili.* Alojzije Frković |