DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 85 <-- 85 --> PDF |
IN MEMORIAM MATEJ BUTKOVIĆ flipl. inž. šum. Životni put Mateja Butkovića završen je 4. rujna 1984. godine a tri dama kasnije bio je zadnji oproštaj pred njegovim vječnim počivalištem na zagrebačkom Mirogoju. U ime kolega i suradnika, ´kojih je velik broj sudjelovao na oproštaju ne samo iz Zagreba nego i izvan njega, oprostio se govorom Ing. Milan S t r i n e k a, a u ime Saveza društava inženjera i tehničara Hrvatske Ing. Oskar P i š k o r i ć, Matej Butković rodio se u Komletinčima 4. studenoga 1902. godine, osnovnu školu polazi u Bošnjacima a gimnaziju u Vinkovcima, gdje i maturira 1922. godine. Šumarstvo je studirao i 1932. godine diplomirao na Gospodarsko-šuimarskom fakultetu u Zagrebu. Ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva položio je 1934. u Beogradu. S radom M. Butković počinje u Direkciji šuma Brodske imovne općine u Vinkovcima i 1932. godine postavljen je za upravitelja Šumarije u Kamenskom. To je bila tek osnovana Šumarija Brodske imovne općine za kupljenih 5 625,85 ha šuma u Papuku od b. Pakračkog vlastelinstva, starosti od jedne do 160 godina. Iskorišćivanje šuma obavljano je u režiji, koju je Ing. M. Butković, kako je naglasio Ing. S. Strineka, vrlo uspješno vodio, što svjedoči i činjenica da je na toj Šumariji ostao do 1942. godine tj. preko 10 godina, što u staroj Jugoslaviji nije bio čest slučaj. Iz Kamenskog premješten je u Ravnateljstvo šuma u Tuzli, ali već 1943. godine vraća se u rodni kraj, u Ravnateljstvo šuma u Vinkovcima, u kojem radi do Oslobođenja, do 1945. godine. Iz Vinkovaca premješten je za upravitelja podružnice Zemaljskog šumskog poduzeća Hrvatske u Daruvaru a slijedeće, 1946. godine u istom svojstvu u Osijek. Nakon godinu dana postavljen je za direktora Šumskog gospodarstva u Vinkovcima da već 1948. godine odlazi u Poduzeće za iskorišćivanje šuma u Delnicama a 1949. u Drvnoindustrijsko poduzeće u Pakracu. Već iste godine postavljen je za šefa proizvodnje u Generalnoj direkciji drvne industrije u Zagrebu a 1950. prelazi u Savjet za industriju Hrvatske. Ovaj Savjet ukinut je 1951. godine i Butković odlazi za tehničkog direktora Drvnoindustrijskog ´poduzeća u Karlovcu. U Karlovcu radi do 1953. godine, koje godine vraća se u šumarstvo kao direktor Šumskog gospodarstva u Novoj Gradiški. U Novoj Gradiški ostaje tek godinu dana te 1954. prelazi u Zavod za planiranje u Zagrebu, u kojem ostaje do umirovljenja 1968. godine. Iskustva koja je Butković stekao kao upravitelj Šumarije s režijskim poslovanjem, kako nam iznijeti podaci pokazuju, obilno su iskorišćeni u Novoj Jugoslaviji, a maksimalno u Zavodu za planiranje u grani šumarstva. Osim u redovnom radu Butković je svoja iskustva i poglede iznio i u više radova objavljenih u Ekonomskom |