DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 86     <-- 86 -->        PDF

pregledu (1955, 1960), Biltenu Poslovnog
udruženja šumarstva i drvne industrije u
Zagrebu (1956, 1957), u Šumarskom listu


(1958, 1963, 1965. i 1970) te u Zborniku o
stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije
(Vinkovci, 1974). Od tih navodim
sintetski prikaz »-Dvadeset godina šumarstva
SR Hrvatske 1945—1964« objavljen u
Šumarskom listu 1965. godine te »Ekonomsko
stanje i uspješnost poslovanja na području
jugoistočnih slavonskih šuma« i
»Organizacija šumarstva jugoistočne Slavonije
u razdoblju 1941—1969«, oba u navedenom
Zborniku.


ZRINJKO GROHOVAC


ilipl. inž. šum.


Plemenito srce Zrimjka Grohovca prestalo
je kucati 17. prosinca 1984. godine i
njegov nestanak iz naše sredine sve je ražalostio
i iznenadio. Iznenadio, jer se nikad
nije tužio na neku posebnu bolest.
Pošturjući njegovu želju, da na zadnjem
ispraćaju bude najuža obitelj, kolege šumari
u prvi »Šumarski četvrtak« odali su
mu počast komemorativmim sjećanjem.


M. Biutković bio je aktivan i u šumarskom
društvenom životu te je u dva maha,
1954/55. i 1958/59. godine bio o predsjednik
tadanjeg Šumarskog društva Hrvatske.
Za svoj rad na području šumarstvadrvne industrije Hrvatske i za društveni
rad u znak posebnog priznanja prigodom
proslave 130-godišnjice osnivanja´ Hrvatsko-
slavonskog šumarskog društva i 100-
godišnjice izlaženja Šumarskog lista primio
je 1976. godinu Povelju i zlatnu medalju.


O. Piškorić
Zrinjko Grohovac rodio se 16. srpnja
1909. godine u Bakru, na Sušaku polazi i
završava srednju školu, realnu gimnaziju,
a 1932. godine diplomira šumarstvo na
Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu.
Prvo radno mjesto, u svojstvu nadničara,
nalazi krša, gdje pod vodstvom šefa Inspektorata
Ing. Vinka Plešea s još nekoliko
kolega radi na snimanju za pošumljavanje
izlučenih površina krša. U redovni radni
odnos, s položajem činovničkog pripravnika,
stupa 1935. godine i 13. prosinca te godine
počinje s radom u šumskoj upravi u
Bihaću kao šumarski referent za srezove
Bihać, Cazin i Krupa. Četiri godine kasnije
premješten je Banskoj upravi Vrbaske
banovine u Banja Luci, gdje nastupa dužnost
8. lipnja 1939. da ubrzo bude opet
premješten Sreskom načelstvu u Krapini,
U Krapini kao sreski šumarski referent
radi od 24. veljače 1940. godine do 9. rujna
1944. godine, kada odlazi u NOB, kod Oblasnog
narodnooslobodilačkoig odbora Zagreb
koji mu povjeravaju nastavu u lugarsikom
tečaju. Te godine, od 11. do 25.


srpnja, bio je u ustaškom zatvoru zbog suradnje
s partizanima.


Poslije Oslobođenja dolazi u Zagreb i
od 30. svibnja 1945. godine načelnik je Odjela
za iskorišćivanje šuma u Ministarstvu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1985 str. 87     <-- 87 -->        PDF

poljoprivrede i šumarstva NR Hrvatske.
Kraće vrijeme, od 3. siječnja do 11. srpnja
1947. godine, direktor je Šumskog gospodarstva
Sušak da se ponovo nađe na dužnosti
u Zagrebu kao predsjednik Komisije
za gradnju šumskih komunikacija pri Ministarstvu
poljoprivrede i šumarstva NRH.
S 1. travnja 1953. godine prelazi u Projektni
biro šumarstva i drvne industrije u
Zagrebu, gdje, 1965., godine završava svoj
radni vijek odlazeći u invalidsku mirovinu.


Častan i primjeran je bio njegov životni
put. Iskreno prožet osjećajem za pravdu
i opredijeljen za socijalističke ideje i
prava radnih ljudi koje je proklamirala
narodnooslobodilaöka borba, on je izgarao
na poslovima obnove zemlje i odgovorno i
savjesno izvršavao obaveze i zadatke u
struci, privredi i društvu. Bio je među prvima
na poslu, a svoje radno oduševljenje
je primjerom prenosilo na druge. Ništa mu
nije bilo teško, gdje god bi zaškripalo, bilo
u organiziranju šumarstva bilo na poslovima
eksploatacije šuma, Zrinjko je svuda
uskakao — po danu i noći, po kiši i snijegu,
spavao je i jeo sa šumskim radnicima,
sokolio druge kad je i sam trebao ohrabrenje.
Svi koji su ga poznavali ili s
njim surađivali, uvijek su bili sigurni da će
se prihvatiti i najtežih i najodgovornijih
poslova i zadataka i da će uložiti sve svoje
snage da ih savjesno i odgovorno obavi.


Ono što ga je posebno krasilo, to je osjećaj
za bližnje i vjera u ljude. Nikad nije
isticao ni svoju fakultetsku naobrazbu ni
svoju funkciju. I kao načelnik u Ministarstvu
šumarstva i kao direktor Šumskog
gospodarstva u Rijeci, on je uvijek bio
blizak običnim ljudima, spreman da se pomiješa
s radnicima i da zajedno s njima
ruši stabla i izrađuje šumske proizvode.


On je bio prvi na akcijama radnih brigada
u Garjevici kada je za zimu 1945/46.
trebalo osigurati žitelje Grada Zagreba ogrevotn.
Isto tako on je prednjačio na organiziranju
sječe i izrade stabala u šumama
Hrv. Primora i Velebita, kada je
obnova i izgradnja Jugoslavije, posebno
njena industrijalizacija, ovisila o proizvodima
šumarstva i drvne industrije. U tim
teškim vremenima on se istakao kao stručnjak
^organizator i rukovodilac, ali i kao
običan radnik.


Poslije umirovljenja, on se istakao u
radu Udruženja umirovljenika Črnomerec.
Kao dugogodišnji predsjednik odbora za
stanbena pitanja, on je neumorno obilazio
domove umirovljenika i nalazio macina da
im pomogne u rješavanju njihovih stambenih
potreba. I tu je došao do pravog izraza
njegov osjećaj za obične ljude, posebno
za one koji su živjeli pod najtežim
životnim okolnostima, kojima je trebala
poimoć i pravedno rješenje. »Našeg Zrinjka
« dugo će se i sa poštovanjem sjećati žitelji
Kustošije, Mikulića i Sestinskag dola,
kao i svi oni koji su s njime surađivali.


Pokojni Zrinjko ostat će u dragoj uspomeni
i svim njegovim kolegama, a posebno
onima koji su se sastajali na »Šumarskim
četvrtcima«. Kolega Zrinjko bio
je najvjerniji posjetilac Šumarskih četvrtaka,
iako je ponekad morao dio vremena
postetiti i Društvu e&perantista kao
esperantist još iz školskih dana. Kolika je
bila njegova zauzetost za Šumarske četvrtke,
govori i činjenica, da je vodio neku
vrstu kronike o tom obliku sastanaka
šumara, uglavnom umirovljenika.


Slava Zrinjku Grohovcu!


B. Cop — O. Piškorić