DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Ako opet zbrojimo one odgovore, koji imaju negativno značenje (1, 5. i 6), onda 65,93% ispitanika ili odgovara negativno, ili se ne izjašnjava. Budući da se republička glasila vrlo dobro prate, što će se potvrditi u narednom poglavlju, onda ono neizjašnjavanje samo izražava stupanj nesigurnosti s obzirom na brojnost republičkih sredstava javnog komuniciranja. Ipak 44,07 posto ispitanika odgovora da se o šumarstvu govori i piše u republičkim javnim glasilima. Možda ne dovoljno, ali ipak piše i govori. Ovoj grupi pitanja dodali smo još jedno: Da li želite da se o vašem OOUR-u govori i piše izvan radne organizacije, Na to pitanje 109 radnika (21,25%) i 146 (18%) svih odgovora negativno, tj. da ne želi. Očito da se radi o nerazvijenosti svijesti o potrebi javnosti djelovanja. Uz 8 uzdržanih od odgovora, 649 ispitanika (80,02%) odgovara afirmativno. Zaključak nije teško izvesti: eksterno informiranje u šumarstvu moglo bi biti znatno razvijenije, kad bi bili otvoreni izvori informiranja i razvijena svijest o potrebi javnog informiranja u svojoj djelatnosti. b) Koliko radni ljudi u šumarstvu prate javna glasila Radni ljudi u našem samoupravnom socijalističkom društvu nisu samo pasivni recipijenti informacija, nego su i društveno-politički subjekti. Oni neposredno ili putem svojih delegata odlučuju o svim sferama društveno-jpolitičke aktivnosti našeg društva. Stoga je realno očekivati da su radni ljudi zainteresirani za sve što se zbiva ne samo u njihovoj radnoj organizaciji, nego i u užoj i široj društvenoj zajednici. U tome im javna glasila uvelike pomažu, jer ih informiraju o svemu što njihovi posredni ili neposredni delegati i delegacije rade i o čemu i kako odlučuju. Stupanj razvijenosti nekog društva mjeri se time koliko primjeraka novina dolazi na sto stanovnika, koliko imaju radio-prijemnika i TV-prijemnika. Budući da su ti podaci poznati za našu zemlju, koja ne stoji ponajbolje u Evropi, postoji mogućnost da primjenom komparativne metode usporedimo naše rezultate s ovim jugoslavenskim, odnosno republičkim i utvrdimo kako u tom pogledu stoji naše šumarstvo. Da bismo dobili sliku stanja u šumarstvu SR Hrvatske u vezi s korištenjem sredstava javnog komuniciranja, odnosno ka´ko se to komunikološki kaže, o izloženosti zaposlenih u šumarstvu javnim medijima, mi smo u našoj anketi postavili tri uobičajena pitanja: koliko se čitaju novine, gleda televizija i sluša radio. Na prvo pitanje, koliko se čitaju dnevne novine, dobili smo dosta nepovoljne rezultate. Naime, 10% radnika odgovorilo je da nikad ne čita novine, 66,47% čita povremeno, a 23,89% radnika čita svakodnevno . Taj postotak je još veći kad se uzmu u obzir odgovori i ostalih ispitanika. Tada se 36,79 posto anketiranih izjašnjava da svakodnevno čita dnevne novine. Radio i televizija bolje prolaze. Naime, očito da dnevne novine do radilišta teže dolaze, i za njihovo čitanje trebaju povoljniji uvjeti, a valja biti i pismen (BISKUP, 1984). |