DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 73 <-- 73 --> PDF |
UDK: 502.7:628.53 Sum. list CIX (1985) 363 ŠTETNO DJELOVANJE ZAGAĐUJUĆIH TVARI NA ŠUME S POSEBNIM OSVRTOM NA TE PLOMIN Kazimir KAUZLARIĆ* SAŽETAK. Nagli industrijski razvoj u našoj zemlji s intenzivnom urbanizacijom povezan je s brzim porastom emisija zagađujućih tvari u atmosferu. Očekuje se da će se samo emisije S02 povećati od sadašnjih 1,3 miliona tona godišnje na 3,8 miliona tona u 2010 god. ili za gotovo 3 puta. Iskustva iz Z. Njemačke, Skandinavije i Kanade pokazuju da ovakav trend može imati nesagledive posljedice na šumsko bogatstvo i cijeli ekosistem. UVOD Nagli poslijeratni razvoj industrije i privrede i intenzivna urbanizacija u našoj zemlji, nisu mogli ostati bez posljedica na pogoršanje kvalitete zraka. Zagađenost zraka u mnogim dijelovima Jugoslavije (Zenica, Celje, Sarajevo, Ljubljana, Beograd i dr.) dostigla je daleko viši nivo nego što bi se to moglo realno očekivati u odnosu na dostignuti razvoj. Od zagađujućih tvari poseban značaj za ekosistem imaju sumporni oksidi (SOx). Prirodnim putem (vulkani, šumski požari, bakterije i si.) i od sagorijevanja goriva u atmosferu se emitira godišnje 250 miliona tona sumpornih aksida (SO.,, SO:i i dr.). Osnovni izvori zagađenja atmosfere sumpornim dioksidom (SO,) su energetski objekti, crna i obojena metalurgija, industrija ugljena i superfosfata i mašinski kompleks. Od toga otpada na umjetne izvore (sagorjevanje goriva i dr.) 103 miliona tona. Promatrajući raspodjelu emisija SO.j u svijetu, može se uočiti da 54% emisija otpada na SAD s Kanadom i Evropom i da je najteže pogođena štetnim djelovanjem SO,, Srednja i Istočna Evropa, Skandinavija i kontaktno područje SAD — Kanada. Od svih brojnih vrijednosti vezanih za problematiku zagađenosti zraka, koje daju najviše elemenata za upravljanje čistoćom zraka, najveći značaj ima podatak o emisiji zagađujućih tvari. Praćenje kretanja toka emisija S02 po godinama pokazuje da li se problem zaoštrava ili ublažava, a prognoziranje emisije omogućuje da se planovi razvoja na vrijeme usklade s planovima za očuvanje kvalitete zraka. Bez obzira na različite uvjete rasprostiranja polutanata u atmosferi, upoređenje gustine emisije dva područja daje prvu informaciju o razlici ugroženosti tih područja. * Prof. dr Kazimir Kauzlarić, savjetnik Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline Zajednice općina Rijeka |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 74 <-- 74 --> PDF |
U cilju sagledavanja značaja ovih vrijednosti, daje se pregled emisija S02 po godini i jedinici površine zemlje, uporedo s podacima za V. Britaniju, SR Njemačku i Grčku. Naime, radi uporedbe odabrana je jedna (zemlja sličnog stupnja privredne razvijenosti (Grčka) te dvije visokoindustrijalizirane zemlje od kojih jedna ima vrlo sličnu površinu (V. Britanija). Upoređenje emisije SO0 u SFRJ s nekim zemljama Specific. Zemlja God. Emisija S02(t/a) emisija S02 (t/a km2) Jugoslavija 1984. 2010. 1 300 000 3 800 000 5,1 14,8 Vel. Britanija 1978. 4 980 000 20,3 SR Njemačka 1978. 3 630 000 14,6 Grčka 1978. 704 000 5,3 Prema podacima sadržanim u Sporazumu o praćenju zagađivanja zraka preko granica i na velike udaljenosti (EMEP) Jugoslavija se sada nalazi, računajući na opterećenje kvadratnog kilometra površine zemlje emisijama S02, na 16 mjestu u grupi 28 evropskih zemalja. Stanje se bitno mijenja ako se problem posmatra dugoročno. Naime, iz Nacionalnog izvještaja »Stanje i politika čovjekove sredine u SFRJ« (Beograd, 1983) i drugih izvora slijedi da je prisutan uzlazni trend emisija S02 i da će se emisije S02 od sadašnjih 1,3 miliona tona godišnje povećati u 2010. god. na 3,8 milijuna tona godišnje Ili za gotovo 3 puta. U ovim procjenama nije predviđeno odsumporavanje dimnih plinova u većim energetskim kompleksima i druge mjere za smanjenje emisije S02. Time bi se SFRJ po emisijama S02/km2 svrstala u Evropi na 7 mjesto, odmah iz DDR, Belgije, CSSR, Vel. Britanije, Luksemburga i Mađarske. Stanje je još nepovoljnije ako se uzme u obzir tendencija 18 zemalja evropskog Istoka i Zapada da smanje emisije S02 iz svojih industrijskih postrojenja za trećinu u narednih deset godina. Ova spremnost zemalja za smanjenjem emisija S02 je došla do izražaja na Međunarodnoj konferenciji o zaštiti čovjekove okoline, održanoj u Munchenu 1984. god. DISPERZIJA ZAGAĐUJUĆIH TVARI U ATMOSFERI Izražena je tendencija većih zagađivača u našoj zemlji, od kojih su najvažniji termoenergetski objekti, da za zaštitu okolne atmosfere od štetnog djelovanja zagađujućih tvari koriste najjeftiniji, ali ujedno i najneefikasniji, način smanjenja zagađenosti zraka u vidu podizanja visokih dimnjaka. Naime, visokim dimnjakom se zagađujuće tvari izbacuju u više slojeve atmosfere u kojima se zbog većeg intenziteta vjetra brže razređuju dimni plinovi u perjanici dimnih plinova. Za razliku od niskih dimnjaka dimni se plinovi kod visokih dimnjaka rasprostiru na veću površinu što u krajnjem slučaju dovodi do nižih prizemnih koncentracija S02, NON i drugih zagađujućih tvari. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Zaštita atmosfere podizanjem visokih dimnjaka sprovodila se u razvijenim zemljama dvadesetih godina ovog stoljeća. Međutim, istraživanja u tim zemljama su pokazala da visoki dimnjaci imaju osim pozitivne uloge i krupni nedostatak zbog daljinskog prijenosa zagađujućih tvari na velike udaljenosti. Najnovija istraživanja pokazuju na postoji tzv. »optimalna« vitina dimnjaka iznad koje se ne bi smjeli graditi dimnjaci. Tehničkim uputstvima za zaštitu zraka (TA Luft) SR Njemačke definirana je ta optimalna visina u rasponu od 200 — 250 m. Ukoliko geometrijska visina dimnjaka prelazi optimalnu, sumporni dioksid (S02) i dušični oksidi (NOx) u perjanici dimnih plinova dospjevaju u područje niskih oblaka (500 — 2000 m iznad tla). U tim visinama S02 i NOx stupaju u reakciju s kapljicama vode u oblacima i kapima kiše, pretvaraju se procesima apsorpcije u kiseline, koje u obliku tzv. »kisele kiše« padaju na tlo. Prijenos na velike udaljenosti visinskim strujama funkcija je količina emitiranih tvari i vremena zadržavanja tih tvari i njihovih sekundarnih produkata u atmosferi. Stupanj konverzije S02 i NOx u kiseline i kisele kiše iznosi u prosjeku 2,7% na sat. Kod visoke relativne vlažnosti zraka i drugih povoljnih uvjeta stupanj konverzije je znatno veći i može dostignuti i 25% na sat. To znači da kod određenih uvjeta proces formiranja kiselih kiša može biti kratak i iznositi oko 4 sata, što u krajnjem slučaju znači da npr. kod dominacije južnih vjetrova utjecaj termoenergetskog objekta u smislu pojava kiselih kiša može biti uočen već na udaljenosti 120 km (4 h x 30 km/h). Iz naprijed iznijetog slijedi da visoki dimnjaci po pravilu ne zadovoljavaju stroge mjere zaštite čovjekove okoline, naročito u već znatno zagađenim područjima, i da treba primjenjivati efikasnije mjere zaštite okoline, kao što su odsumporavanje dimnih plinova i dr. Mnoge termoelektrane sve više primjenjuju baš odsumporavanje dimnih plinova. Prema najnovijim podacima u najrazvijeniim zemljama svijeta se nalazi u radu slijedeći !broj uređaja za odsumporavanje dimnih plinova: USA — 55 (stanje 1979.) Japan — 562 (stanje 1979.) SR Njemačka — 20 (stanje 1981). ŠTETNO DJELOVANJE ZAGAĐUJUĆIH TVARI NA SUME Direktno djelovanje Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Ljubljana proveo je istraživanja o direktnom utjecaju termoelektrane »TE Plomin 1« u Istri a Zeničani metalurškog kompleksa »Željezara Zenica« na okolne šume. Pod direktnim djelovanjem se podrazumijeva djelovanje zagađujućih tvari na vegetaciju bez fizikalnih procesa i kemijskih reakcija u atmosferi. Oštećenja šuma nastaje osobito u zoni maksimalnih prizemnih koncentracija. Zone maksimalnih prizemnih koncentracija zagađujućih tvari nalaze se oko zagađivača na udaljenosti jednakoj 20 visina dimnjaka (prosjek). TE »Plomin 1« izbacuje kroz dimnjak visine 130 m u atmosferu oko 150 t sumpornog dioksida i 14,5 t ostalih štetnih plinova dnevno,, od kojih je posebno opasan dušični dioksid. Visina dimnjaka nije dovoljna da se ener |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 76 <-- 76 --> PDF |
gjjom vjetra dovoljno razrijede dimni plinovi. Zahvaljujući vlažnosti zraka i katalizatoru, kao što je čađ iz termoelektrane, S02 prelazi u sumporni trioksid i pet puta toksičniji aerosol sumporne kiseline. Srednja godišnja koncentracija S02 u Ripendi od 0,148 mg/m3 i najviša dnevna od 1,48 mg/m3 znatno prelaze kriterij Svjetske zdravstvene organizacije, prikazan u prilogu «Efekt S02 na vegetaciju, Izvod iz WHO publikacije br. 1 1976«. Ove vrijednosti također odstupaju od preporuka Međunarodnog saveza šumarskih istraživačkih organizacija (IUFRO) od 0,05 mg/m3 (srednja godišnja) i 0,10 mg/m3 (srednje dnevna). Naime, biljke transformiraju sumporni dioksid u sumpornu kiselinu zatim u sulfate koji napadaju biljne stanice. Dugotrajne koncentracije S02 prouzrokuju klorozu (poremećaj proizvodnje klorofila) i nekroze (sušenje i opadanje listova). Crnogoraca je u tom pogledu osjetljivija od bjelogorice. Rezultati istraživanja na lokalitetima oko TE »Plomin 1« su pokazali oštećenja crnog bora, bijelog graba i crnog jasena. Istraživanja u neposrednom utjecaju metalurškog kompleksa u Zenicu na okolne šume vršena su kontinuirano od 1967—1977. Razni zagađivači ovog industrijskog bazena izbacuju dnevno u atmosferu 250 t S02 i 30 t prašine. Zavisno od vrste drveća i udaljenosti od izvora zagađenosti zraka utvrđeno je smanjenje prirasta drvne mase do 30%. Oštećenju su osobito podložni četinari, a smreki prijeti potpuno odumiranje. Visina štete koju trpi društvena zajednica u toku jedne godine zbog smanjenja prirasta i kvaliteta drvne mase, računajući i povećane troškove održavanja šuma, prema cijenama iz 1982. god. iznosi 90.000.000 din. Shematski prikaz ovog djelovanja prikazan je na prilogu »Štetni utjecaj polutanata i kiselih kiša na vegetaciju«. Osim industrijskih zagađivača na ovoj slici su prikazani shematski izvori zagađenja zraka na otvorenom prostoru gdje vladaju oksidacioni procesi (površinski kopovi ugljena, depoi otpadnog materijala i si.), te motorna vozila koja emitiraju u atmosferu ispušne plinove. Na sunčevoj svjetlosti dušični oksidi i nesagorjeli ugljikovodici iz motornih vozila reagiraju s kisikom i stvaraju ozon. Velika gustoća naselja i prometa dovode do visokih emisija NOx i ugljikovodika. Intenzivna insolacija u toku ljetnih mjeseci i nepovoljni uvjeti rasprostiranja (temperaturne inverzije i tišine) stvaraju pretpostavku za formiranje visokih koncentracija fotooksidanata. Ozon oštećuje iglice jela, a magla taloži kiselinu na iglice, koja uklanja magnezij kroz ozonom oštećene iglice. Bez magnezija drveće ne može da izdrži jake mrazeve. Treba napomenuti i to da su najveća oštećenja šuma utvrđena u blizini velikih autostrada s intenzivnim prometom vozila. Očigledno je da je oštećenje šuma kompleksan problem i da je to posljedica više faktora, kao što su direktni utjecaj polutanata, kisele kiše, fotooksidanti, nepovoljni klimatski uvjeti (sušne godine) i dr. Posredno djelovanje Izgradnjom dimnjaka visine preko 250 m, kao što je dimnjak TE Trbov- Ije (360 m) i planirane TE »Plomin 2« (340 m), emitirani plinovi se izbacuju na velike visine, stupaju u konverziju s kapljicama vode u oblacima i magli i tako se prenose stotine i tisuće kilometara visinskim strujanjima, da bi se |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 77 <-- 77 --> PDF |
EFEKT SOg NA VEGETACIJU (Iavod is WHO publikacija br. 1/1976) 1 ppm SCu = 2,86 mg 1 god 1 »j 4 dana Prerano opadanja stari jag U Ma kod djeteline Akutno oStaäanJe listova 81 drveć» i graija TragoYl vnigtanja UM« 1 k djeteline 5M» . 30 3 ° 1 | | | I I I i i i I | | | L I I I I I l 1 1 L 0.01 0.02 0.05 0-1 0.2 0.5 1.0 2.0 202 (ppo) Hüll Štetan utjeoaj na vegetaoiju Neutvrdjen Štetni utjeoaj na vegetaciju |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 78 <-- 78 --> PDF |
u ovisnosti odstupnja konverzije prije ili kasnije spustili na tlo u obliku tzv. ~>kiselih kiša«. Kisele kiše su danas široko rasprostranjena pojava koja dovodi do zakiseljavanja prirodne sredine i uništenja šuma. Pod utjecajem ove pojave pokazatelj kiselosti taloga »pH« se smanjio od nekadašnjih normalnih vrijednosti 5,6 — 5,7 na vrijednost ispod 5,6 (kisele kiše) pa čak na vrijednost ispod 4,5. Kisele kiše ne zaobilaze ni našu zemlju. Zahvaljujući daljinskom prijenosu iz drugih zemalja, a naročito iz Italije koja transportira na teritorij naše zemlje u periodu južnih vjetrova godišnje oko 224.000 t S02, pojave kiselih kiša uočene su i u našoj zemlji. Tako je prema podacima Republičkog hidrometeoroloskog zavoda SR Hrvatske utvrđena sljedeća učestalost pojave kiselih kiša (za pH ispod 5,6) u jadranskoj regiji Jugoslavije: U č e stal o s t, ii Godina Dubrovnik Šibenik Rijeka Pula Zavižan 1982 13 14 37 26 37 1983 30 12 31 28 28 Utvrđen je direktni-neposredni i indirektni-posredni utjecaj kiselih kiša na biljke. Neposredni utjecaj se odražava kroz taloženje na zelenu krošnju drveća, dok se posredni utjecaj odražava na tlo uz promjenu njegovog kemijskog sastava. Njihov utjecaj na biljke ide uglavnom preko tla i to zapravo u tri faze. U prvoj fazi dušik iz kiselih kiša djeluje zapravo kao dodatno hranivo tlu pa biljke brže rastu. To dolazi do izražaja isključivo kod tla sastavljenog a. karbonatnih naslaga. U slijedećoj fazi kiseline se skupljaju najprije u površinskim slojevima tla i iz njih polako prodiru u niže. Razlog je u tome što se prilično brzo iscrpljuje sposobnost neutralizacije kiselina. Optimalni raspon pH za rast biljaka se nalazi u granicama 5 — 7. Sniženje pH ispod 5 dovodi do značajne promjene svojstva tla i do progresivnog smanjenja njegove plodnosti. Tlo je složeni fizičko-kemijski sistem, koji posjeduje visoku pufersku (amortizirajuću) sposobnost. Slobodni vodikovi ioni mogu se više ili manje apsorbirati kod reakcije s komponentama tla. Ekosistem održava ravnotežu dotle dok slobodni vodikovi ioni mogu biti neutralizirani. Srednje evropsko i istočno evropsko vapnenačno tlo može se oduprijeti1 promjeni kiselosti »pH« i zahvaljujući tome može se suprotstaviti utjecaju kiselih atmosferskih taloga. Ostalo tlo, a prije svega kiselo tlo sjeverne; Evrope, nema takvu amortizirajuću sposobnost i tu je utjecaj kiselih kiša došao do izražaja. Utvrđeno je da se pri zakiseljavanju tla smanjuje količina hranjivih tvari, kao što su kalcij, magnezij i mangan. U toj fazi sulfat iz kisele kiše spaja se s magnezijem i kalcijem koji se zatim izluče iz tla. Ta se pojava najviše zamjećuje kod crnogorice kojoj zbog nedostatatka magnezija pocrvene iglice. No tek posljednja faza ukazuje na prave dimenzije opasnosti. Kad su hranjive tvari kao kalcij i magnezij iscrpljene iz tla, sulfat se počinje spajati |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 79 <-- 79 --> PDF |
rEmiflije u atmnsferu - Bumporr.i dioksid - dušični oksidi - lebdeće Seetioe - itd. Zakiseljavanje pokrov- aloja tla i obogaćivanje teškim metali™. Poremećaji u apsorpciji vode i hrane. Oštećenja sitnih korjena. Organske promjene jl^ta Ispiranje hranjivih u pokrovnora sloju tvari tla i Oslobadjanje otrovnih metala, npr. Al ZTEWI UTJECAJ POLUTAHATA I KISKUH KIŠA »A VEOETACIJU |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 80 <-- 80 --> PDF |
3 metalima i to najprije s aluminijem, koji je najotrovnija tvar koja uz pomoć kiselih kiša dospijeva u tlo i vodotokove. Aluminij koči diobu stanica u korjenju biljke, oštećuje fermente, razlaže polisaharide, smanjuje disanje stanica i narušava apsorpciju, transport i korištenje Ca, Mg, P i H20. Zakiseljavanje tla snižava brzinu raspadanja organizama, budući da ve; ina bakterija, gljivica i algi ne uspijeva u kiseloj sredini te se smanjuje intenzitete kružnog toka organskih tvari u sistemu »tlo-drveće-tlo«. Osim toga u kiseloj sredini snižava se produktivnost bakterija dušika, koje ugibaju kod pH ispod 5 is posljedicom ograničavanja ulaženja vezanog dušika u organizam biljke i smanjenja brzine rasta biljke. Shematski prikaz svih tih štetnih utjecaja prikazan je na prilogu »-Štetni jtjecaj polutanata i kiselih kiša na vegetaciju«. Istraživanje štetnog utjecaja kiselih kiša na šume sistematski je provedeno u srednjoj Evropi, a osobito u SR Njemačkoj. Prema podacima iz 1983. god. u SR Njemačkoj je oštećeno 34,4% šuma*, ili 7,4 miljuna hektara, od čega jela — 75%, bor 44%, smreka — 41%, bukva — 26%, hrast — 15% a 17% ostalo drveće. Razlog takvog stanja leži u činjenici da je tu najveća koncentracija industrije i prometa. Utvrđeno je da se područje s oštećenim šumama približava i našoj zemlji, pošto su oštećenja evidentirana u Južnom Tirolu i Koruškoj (Austrija). Za sada ne raspolažemo podacima o utjecaju kiselih kiša na naše šume. Povoljna je okolnost da se veliki dio šumskog područja Hrvatske nalazi na vapnenačkoj (karbonatnoj) podlozi koja znatno neutralizira štetno djelovanje kiselih kiša. Nažalost, ne smije se izgubiti iz vida okolnost, da se dio šumskog područja nalazi na podlozi andezita, glinenih škriljaca, dijabaz-rožnačke serije, pješčenjaka i konglomerata, a to je tlo koje ima znatno manju otpornost na djelovanje kiselih kiša od karbonatnog (vapnenog i dolomitnog) tla. Zbog toga bi i buduća istraživanja trebalo orijentirati na ta područja. Osim istraživanja kiselosti padavina na tim područjima, trebalo bi uporedo istraživati kiselost tla, jasno u uskoj korelacionoj vezi s istraživanjem oštećenja šuma na tim područjima. Očigledno je da transport zagađujućih tvari i njihovih produkata konverzije ne poznaje granice zemalja i da se taj problem može rješavati samo međudržavnim dogovorima i sporazumima. U tom smislu je i donijeta ženevsko Konvencija o prekograničnom zagađivanju zraka, koju je ratificiralo 30 zemalja potpisnica od ukupno 35 zemalja. Ratifikacija ove koncenoije u SFRJ je u proceduri i očekuje se da će biti završena do sredine 1985. godine. U odnosu na akcije koje proizlaze iz ove Konvencije većina zemalja je izrazila rjesenost da ograniči i da se koliko god je moguće smanji i spriječi zagađivanje zraka na velikim udaljenostima i izvan granica. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti smatramo da je neophodno kod velikih zagađivača osim visokih dimnjaka uvesti odsumporavanje dimnih plinova, odnosno druge mjere za smanjenje sumpora u gorivu. * U rasponu od lr°/o u pokrajini Donja Saska do skoro 50% u pokrajini Baden-Würtemberg (UR) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 81 <-- 81 --> PDF |
LITERATURA 1. J. A. Izrae l i dr: Kisele kiše, Gidrometeoizdat, Lenjingrad, 1983. 2. Umwelt Bundes Amt: Jahresbericht 1983, Berlin 1983. 3. Umwelt Bundes Amt: Luft-Reinhaltung 1981, Berlin 1981. Berlin 1981. 4. Acid Magazine, Spring 1984., Solna, Sweden. 5. Acidification, Research in Sweden 1/84. 6. ACID RAIN, National Geographie, November 1981. 7. Časopis »Zaštita atmosfere« br. 1/83, Sarajevo 1983. 8. Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Ljubljana: Ekspertiza o obremenjenosti gozdnega rastliinja z SO^ v ožji in širši okolici TE Plomin v Istri, Ljubljana 1978. 9. Grupa autora iz Zenice: Analiza posljedica privrednih aktivnosti OOUR-a iz oblasti crne metalurgije i rudarstva na životnu sredinu u opštini Zenica, Naučna konferencija »Planiranje razvoja kvaliteta čovjekove sredine«, Beograd 1984. 10. G. H. Tum pa, V. Š o j a t, A. Vr kovač: Neki aspekti utjecaja stanja vremena na kemizam zraka i oborine na priobalnom području istočnog Jadrana, Budva 1984. Damaging Effect of Pollutants on Forests with Particular Reflection on TE Plomin 2 Summary In a hard coal basin in eastern Istria, near the completed thermo-electric plant Plomin 1, a second one — Plomin 2 is planned to be built. In this connection the author presents the damaging effect of SOx and other harmful substances, which by the burning of coal are discharged with smoke into the atmosphere, having a detrimental effect on the environment, particularly the forests. One of the characteristich of the coal from this basin is its high content of sulfur (approx. ] 1°/Q) . which increases the harmful effect of the smoke produced by this coal. As the thermoelectric plant Plomin 2 is planned to be of great capacity, consequently the amount of SOx and other harmful substances world also be great. For the protection of the immediate environment a chimney, 340 m high, is envisaged. This, however, would not protect the wider surroundings, including areas outside the Yugoslav border. Therefore, the author proposes the elimination of sulfur as the only possible solution, either before burning, or after, i. e. from the fumes. In any case this would appear to be an obligation under the Geneva Convention on Inter-Border Air Pollution, which has so far ben ratified by 30 out of the 35 countries which signed the agreement, and this year, 1985, it will be ratified by Yugoslavia. |