DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 73     <-- 73 -->        PDF

UDK: 502.7:628.53 Sum. list CIX (1985) 363


ŠTETNO DJELOVANJE ZAGAĐUJUĆIH TVARI NA ŠUME
S POSEBNIM OSVRTOM NA TE PLOMIN


Kazimir KAUZLARIĆ*


SAŽETAK. Nagli industrijski razvoj u našoj zemlji s intenzivnom
urbanizacijom povezan je s brzim porastom emisija zagađujućih
tvari u atmosferu. Očekuje se da će se samo emisije
S02 povećati od sadašnjih 1,3 miliona tona godišnje na 3,8 miliona
tona u 2010 god. ili za gotovo 3 puta. Iskustva iz Z. Njemačke,
Skandinavije i Kanade pokazuju da ovakav trend može imati
nesagledive posljedice na šumsko bogatstvo i cijeli ekosistem.


UVOD


Nagli poslijeratni razvoj industrije i privrede i intenzivna urbanizacija
u našoj zemlji, nisu mogli ostati bez posljedica na pogoršanje kvalitete zraka.
Zagađenost zraka u mnogim dijelovima Jugoslavije (Zenica, Celje, Sarajevo,
Ljubljana, Beograd i dr.) dostigla je daleko viši nivo nego što bi se to moglo
realno očekivati u odnosu na dostignuti razvoj.


Od zagađujućih tvari poseban značaj za ekosistem imaju sumporni oksidi
(SOx). Prirodnim putem (vulkani, šumski požari, bakterije i si.) i od sagorijevanja
goriva u atmosferu se emitira godišnje 250 miliona tona sumpornih
aksida (SO.,, SO:i i dr.). Osnovni izvori zagađenja atmosfere sumpornim dioksidom
(SO,) su energetski objekti, crna i obojena metalurgija, industrija
ugljena i superfosfata i mašinski kompleks. Od toga otpada na umjetne izvore
(sagorjevanje goriva i dr.) 103 miliona tona. Promatrajući raspodjelu emisija
SO.j u svijetu, može se uočiti da 54% emisija otpada na SAD s Kanadom i
Evropom i da je najteže pogođena štetnim djelovanjem SO,, Srednja i Istočna
Evropa, Skandinavija i kontaktno područje SAD — Kanada.


Od svih brojnih vrijednosti vezanih za problematiku zagađenosti zraka,
koje daju najviše elemenata za upravljanje čistoćom zraka, najveći značaj
ima podatak o emisiji zagađujućih tvari. Praćenje kretanja toka emisija S02
po godinama pokazuje da li se problem zaoštrava ili ublažava, a prognoziranje
emisije omogućuje da se planovi razvoja na vrijeme usklade s planovima
za očuvanje kvalitete zraka. Bez obzira na različite uvjete rasprostiranja polutanata
u atmosferi, upoređenje gustine emisije dva područja daje prvu
informaciju o razlici ugroženosti tih područja.


* Prof. dr Kazimir Kauzlarić, savjetnik
Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline Zajednice općina
Rijeka


ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 74     <-- 74 -->        PDF

U cilju sagledavanja značaja ovih vrijednosti, daje se pregled emisija
S02 po godini i jedinici površine zemlje, uporedo s podacima za V. Britaniju,
SR Njemačku i Grčku. Naime, radi uporedbe odabrana je jedna (zemlja sličnog
stupnja privredne razvijenosti (Grčka) te dvije visokoindustrijalizirane
zemlje od kojih jedna ima vrlo sličnu površinu (V. Britanija).


Upoređenje emisije SO0 u SFRJ s nekim zemljama


Specific.


Zemlja God. Emisija S02(t/a)
emisija S02
(t/a km2)
Jugoslavija 1984.
2010.
1 300 000
3 800 000
5,1
14,8
Vel. Britanija 1978. 4 980 000 20,3
SR Njemačka 1978. 3 630 000 14,6
Grčka 1978. 704 000 5,3


Prema podacima sadržanim u Sporazumu o praćenju zagađivanja zraka
preko granica i na velike udaljenosti (EMEP) Jugoslavija se sada nalazi, računajući
na opterećenje kvadratnog kilometra površine zemlje emisijama S02,
na 16 mjestu u grupi 28 evropskih zemalja. Stanje se bitno mijenja ako se
problem posmatra dugoročno. Naime, iz Nacionalnog izvještaja »Stanje i
politika čovjekove sredine u SFRJ« (Beograd, 1983) i drugih izvora slijedi
da je prisutan uzlazni trend emisija S02 i da će se emisije S02 od sadašnjih
1,3 miliona tona godišnje povećati u 2010. god. na 3,8 milijuna tona godišnje
Ili za gotovo 3 puta. U ovim procjenama nije predviđeno odsumporavanje
dimnih plinova u većim energetskim kompleksima i druge mjere za smanjenje
emisije S02. Time bi se SFRJ po emisijama S02/km2 svrstala u Evropi
na 7 mjesto, odmah iz DDR, Belgije, CSSR, Vel. Britanije, Luksemburga i
Mađarske. Stanje je još nepovoljnije ako se uzme u obzir tendencija 18
zemalja evropskog Istoka i Zapada da smanje emisije S02 iz svojih industrijskih
postrojenja za trećinu u narednih deset godina. Ova spremnost zemalja
za smanjenjem emisija S02 je došla do izražaja na Međunarodnoj konferenciji
o zaštiti čovjekove okoline, održanoj u Munchenu 1984. god.


DISPERZIJA ZAGAĐUJUĆIH TVARI U ATMOSFERI


Izražena je tendencija većih zagađivača u našoj zemlji, od kojih su najvažniji
termoenergetski objekti, da za zaštitu okolne atmosfere od štetnog
djelovanja zagađujućih tvari koriste najjeftiniji, ali ujedno i najneefikasniji,
način smanjenja zagađenosti zraka u vidu podizanja visokih dimnjaka. Naime,
visokim dimnjakom se zagađujuće tvari izbacuju u više slojeve atmosfere
u kojima se zbog većeg intenziteta vjetra brže razređuju dimni plinovi
u perjanici dimnih plinova. Za razliku od niskih dimnjaka dimni se plinovi
kod visokih dimnjaka rasprostiru na veću površinu što u krajnjem slučaju
dovodi do nižih prizemnih koncentracija S02, NON i drugih zagađujućih
tvari.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Zaštita atmosfere podizanjem visokih dimnjaka sprovodila se u razvijenim
zemljama dvadesetih godina ovog stoljeća. Međutim, istraživanja u
tim zemljama su pokazala da visoki dimnjaci imaju osim pozitivne uloge
i krupni nedostatak zbog daljinskog prijenosa zagađujućih tvari na velike
udaljenosti. Najnovija istraživanja pokazuju na postoji tzv. »optimalna« vitina
dimnjaka iznad koje se ne bi smjeli graditi dimnjaci. Tehničkim uputstvima
za zaštitu zraka (TA Luft) SR Njemačke definirana je ta optimalna
visina u rasponu od 200 — 250 m. Ukoliko geometrijska visina dimnjaka prelazi
optimalnu, sumporni dioksid (S02) i dušični oksidi (NOx) u perjanici
dimnih plinova dospjevaju u područje niskih oblaka (500 — 2000 m iznad tla).
U tim visinama S02 i NOx stupaju u reakciju s kapljicama vode u oblacima
i kapima kiše, pretvaraju se procesima apsorpcije u kiseline, koje u obliku
tzv. »kisele kiše« padaju na tlo. Prijenos na velike udaljenosti visinskim
strujama funkcija je količina emitiranih tvari i vremena zadržavanja tih
tvari i njihovih sekundarnih produkata u atmosferi. Stupanj konverzije S02
i NOx u kiseline i kisele kiše iznosi u prosjeku 2,7% na sat. Kod visoke relativne
vlažnosti zraka i drugih povoljnih uvjeta stupanj konverzije je znatno
veći i može dostignuti i 25% na sat. To znači da kod određenih uvjeta proces
formiranja kiselih kiša može biti kratak i iznositi oko 4 sata, što u krajnjem
slučaju znači da npr. kod dominacije južnih vjetrova utjecaj termoenergetskog
objekta u smislu pojava kiselih kiša može biti uočen već na udaljenosti
120 km (4 h x 30 km/h).


Iz naprijed iznijetog slijedi da visoki dimnjaci po pravilu ne zadovoljavaju
stroge mjere zaštite čovjekove okoline, naročito u već znatno zagađenim
područjima, i da treba primjenjivati efikasnije mjere zaštite okoline, kao što
su odsumporavanje dimnih plinova i dr. Mnoge termoelektrane sve više primjenjuju
baš odsumporavanje dimnih plinova.


Prema najnovijim podacima u najrazvijeniim zemljama svijeta se nalazi
u radu slijedeći !broj uređaja za odsumporavanje dimnih plinova:


USA — 55 (stanje 1979.)


Japan — 562 (stanje 1979.)


SR Njemačka — 20 (stanje 1981).


ŠTETNO DJELOVANJE ZAGAĐUJUĆIH TVARI NA SUME


Direktno djelovanje


Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Ljubljana proveo je istraživanja


o direktnom utjecaju termoelektrane »TE Plomin 1« u Istri a Zeničani metalurškog
kompleksa »Željezara Zenica« na okolne šume. Pod direktnim djelovanjem
se podrazumijeva djelovanje zagađujućih tvari na vegetaciju bez fizikalnih
procesa i kemijskih reakcija u atmosferi. Oštećenja šuma nastaje osobito
u zoni maksimalnih prizemnih koncentracija. Zone maksimalnih prizemnih
koncentracija zagađujućih tvari nalaze se oko zagađivača na udaljenosti jednakoj
20 visina dimnjaka (prosjek).
TE »Plomin 1« izbacuje kroz dimnjak visine 130 m u atmosferu oko 150 t
sumpornog dioksida i 14,5 t ostalih štetnih plinova dnevno,, od kojih je
posebno opasan dušični dioksid. Visina dimnjaka nije dovoljna da se ener




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 76     <-- 76 -->        PDF

gjjom vjetra dovoljno razrijede dimni plinovi. Zahvaljujući vlažnosti zraka
i katalizatoru, kao što je čađ iz termoelektrane, S02 prelazi u sumporni trioksid
i pet puta toksičniji aerosol sumporne kiseline. Srednja godišnja koncentracija
S02 u Ripendi od 0,148 mg/m3 i najviša dnevna od 1,48 mg/m3
znatno prelaze kriterij Svjetske zdravstvene organizacije, prikazan u prilogu
«Efekt S02 na vegetaciju, Izvod iz WHO publikacije br. 1 1976«. Ove vrijednosti
također odstupaju od preporuka Međunarodnog saveza šumarskih istraživačkih
organizacija (IUFRO) od 0,05 mg/m3 (srednja godišnja) i 0,10 mg/m3
(srednje dnevna). Naime, biljke transformiraju sumporni dioksid u sumpornu
kiselinu zatim u sulfate koji napadaju biljne stanice. Dugotrajne koncentracije
S02 prouzrokuju klorozu (poremećaj proizvodnje klorofila) i nekroze
(sušenje i opadanje listova). Crnogoraca je u tom pogledu osjetljivija od
bjelogorice.


Rezultati istraživanja na lokalitetima oko TE »Plomin 1« su pokazali
oštećenja crnog bora, bijelog graba i crnog jasena.


Istraživanja u neposrednom utjecaju metalurškog kompleksa u Zenicu
na okolne šume vršena su kontinuirano od 1967—1977. Razni zagađivači
ovog industrijskog bazena izbacuju dnevno u atmosferu 250 t S02 i 30 t prašine.
Zavisno od vrste drveća i udaljenosti od izvora zagađenosti zraka utvrđeno
je smanjenje prirasta drvne mase do 30%. Oštećenju su osobito podložni
četinari, a smreki prijeti potpuno odumiranje. Visina štete koju trpi
društvena zajednica u toku jedne godine zbog smanjenja prirasta i kvaliteta
drvne mase, računajući i povećane troškove održavanja šuma, prema cijenama
iz 1982. god. iznosi 90.000.000 din.


Shematski prikaz ovog djelovanja prikazan je na prilogu »Štetni utjecaj
polutanata i kiselih kiša na vegetaciju«. Osim industrijskih zagađivača na
ovoj slici su prikazani shematski izvori zagađenja zraka na otvorenom prostoru
gdje vladaju oksidacioni procesi (površinski kopovi ugljena, depoi otpadnog
materijala i si.), te motorna vozila koja emitiraju u atmosferu ispušne
plinove. Na sunčevoj svjetlosti dušični oksidi i nesagorjeli ugljikovodici
iz motornih vozila reagiraju s kisikom i stvaraju ozon. Velika gustoća
naselja i prometa dovode do visokih emisija NOx i ugljikovodika. Intenzivna
insolacija u toku ljetnih mjeseci i nepovoljni uvjeti rasprostiranja (temperaturne
inverzije i tišine) stvaraju pretpostavku za formiranje visokih koncentracija
fotooksidanata. Ozon oštećuje iglice jela, a magla taloži kiselinu
na iglice, koja uklanja magnezij kroz ozonom oštećene iglice. Bez magnezija
drveće ne može da izdrži jake mrazeve.


Treba napomenuti i to da su najveća oštećenja šuma utvrđena u blizini
velikih autostrada s intenzivnim prometom vozila. Očigledno je da je oštećenje
šuma kompleksan problem i da je to posljedica više faktora, kao što
su direktni utjecaj polutanata, kisele kiše, fotooksidanti, nepovoljni klimatski
uvjeti (sušne godine) i dr.


Posredno djelovanje


Izgradnjom dimnjaka visine preko 250 m, kao što je dimnjak TE Trbov-
Ije (360 m) i planirane TE »Plomin 2« (340 m), emitirani plinovi se izbacuju
na velike visine, stupaju u konverziju s kapljicama vode u oblacima i magli
i tako se prenose stotine i tisuće kilometara visinskim strujanjima, da bi se




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 77     <-- 77 -->        PDF

EFEKT SOg NA VEGETACIJU


(Iavod is WHO publikacija br. 1/1976)


1 ppm SCu
= 2,86 mg


1 god


1 »j


4 dana
Prerano opadanja
stari jag U Ma kod
djeteline


Akutno oStaäanJe listova
81 drveć» i graija


TragoYl vnigtanja UM«
1 k djeteline


5M» .


30


3 ° 1 | | | I I I i i i I | | | L I I I I I l 1 1 L


0.01 0.02 0.05 0-1 0.2 0.5 1.0 2.0
202
(ppo)


Hüll Štetan utjeoaj na vegetaoiju


Neutvrdjen Štetni utjeoaj na vegetaciju




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 78     <-- 78 -->        PDF

u ovisnosti odstupnja konverzije prije ili kasnije spustili na tlo u obliku tzv.
~>kiselih kiša«.


Kisele kiše su danas široko rasprostranjena pojava koja dovodi do zakiseljavanja
prirodne sredine i uništenja šuma. Pod utjecajem ove pojave pokazatelj
kiselosti taloga »pH« se smanjio od nekadašnjih normalnih vrijednosti
5,6 — 5,7 na vrijednost ispod 5,6 (kisele kiše) pa čak na vrijednost
ispod 4,5.


Kisele kiše ne zaobilaze ni našu zemlju. Zahvaljujući daljinskom prijenosu
iz drugih zemalja, a naročito iz Italije koja transportira na teritorij
naše zemlje u periodu južnih vjetrova godišnje oko 224.000 t S02, pojave
kiselih kiša uočene su i u našoj zemlji. Tako je prema podacima Republičkog
hidrometeoroloskog zavoda SR Hrvatske utvrđena sljedeća učestalost
pojave kiselih kiša (za pH ispod 5,6) u jadranskoj regiji Jugoslavije:


U č e stal o s t, ii
Godina
Dubrovnik Šibenik Rijeka Pula Zavižan
1982 13 14 37 26 37
1983 30 12 31 28 28


Utvrđen je direktni-neposredni i indirektni-posredni utjecaj kiselih kiša
na biljke. Neposredni utjecaj se odražava kroz taloženje na zelenu krošnju
drveća, dok se posredni utjecaj odražava na tlo uz promjenu njegovog kemijskog
sastava.


Njihov utjecaj na biljke ide uglavnom preko tla i to zapravo u tri faze.
U prvoj fazi dušik iz kiselih kiša djeluje zapravo kao dodatno hranivo tlu
pa biljke brže rastu. To dolazi do izražaja isključivo kod tla sastavljenog


a. karbonatnih naslaga. U slijedećoj fazi kiseline se skupljaju najprije u
površinskim slojevima tla i iz njih polako prodiru u niže. Razlog je u tome
što se prilično brzo iscrpljuje sposobnost neutralizacije kiselina. Optimalni
raspon pH za rast biljaka se nalazi u granicama 5 — 7. Sniženje pH ispod
5 dovodi do značajne promjene svojstva tla i do progresivnog smanjenja
njegove plodnosti. Tlo je složeni fizičko-kemijski sistem, koji posjeduje visoku
pufersku (amortizirajuću) sposobnost. Slobodni vodikovi ioni mogu se
više ili manje apsorbirati kod reakcije s komponentama tla. Ekosistem održava
ravnotežu dotle dok slobodni vodikovi ioni mogu biti neutralizirani. Srednje
evropsko i istočno evropsko vapnenačno tlo može se oduprijeti1 promjeni
kiselosti »pH« i zahvaljujući tome može se suprotstaviti utjecaju kiselih atmosferskih
taloga. Ostalo tlo, a prije svega kiselo tlo sjeverne; Evrope, nema
takvu amortizirajuću sposobnost i tu je utjecaj kiselih kiša došao do izražaja.
Utvrđeno je da se pri zakiseljavanju tla smanjuje količina hranjivih
tvari, kao što su kalcij, magnezij i mangan. U toj fazi sulfat iz kisele kiše
spaja se s magnezijem i kalcijem koji se zatim izluče iz tla. Ta se pojava
najviše zamjećuje kod crnogorice kojoj zbog nedostatatka magnezija pocrvene
iglice.
No tek posljednja faza ukazuje na prave dimenzije opasnosti. Kad su
hranjive tvari kao kalcij i magnezij iscrpljene iz tla, sulfat se počinje spajati




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 79     <-- 79 -->        PDF

rEmiflije u atmnsferu


- Bumporr.i dioksid
- dušični oksidi
- lebdeće Seetioe
- itd.
Zakiseljavanje


pokrov- aloja tla


i obogaćivanje
teškim metali™.


Poremećaji u apsorpciji
vode i hrane. Oštećenja
sitnih korjena.


Organske promjene jl^ta Ispiranje hranjivih
u pokrovnora sloju tvari
tla


i


Oslobadjanje otrovnih
metala, npr. Al


ZTEWI UTJECAJ POLUTAHATA I KISKUH KIŠA »A VEOETACIJU




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 80     <-- 80 -->        PDF

3 metalima i to najprije s aluminijem, koji je najotrovnija tvar koja uz
pomoć kiselih kiša dospijeva u tlo i vodotokove. Aluminij koči diobu stanica
u korjenju biljke, oštećuje fermente, razlaže polisaharide, smanjuje disanje
stanica i narušava apsorpciju, transport i korištenje Ca, Mg, P i H20.


Zakiseljavanje tla snižava brzinu raspadanja organizama, budući da ve;
ina bakterija, gljivica i algi ne uspijeva u kiseloj sredini te se smanjuje
intenzitete kružnog toka organskih tvari u sistemu »tlo-drveće-tlo«. Osim
toga u kiseloj sredini snižava se produktivnost bakterija dušika, koje ugibaju
kod pH ispod 5 is posljedicom ograničavanja ulaženja vezanog dušika u organizam
biljke i smanjenja brzine rasta biljke.


Shematski prikaz svih tih štetnih utjecaja prikazan je na prilogu »-Štetni
jtjecaj polutanata i kiselih kiša na vegetaciju«.


Istraživanje štetnog utjecaja kiselih kiša na šume sistematski je provedeno
u srednjoj Evropi, a osobito u SR Njemačkoj. Prema podacima iz
1983. god. u SR Njemačkoj je oštećeno 34,4% šuma*, ili 7,4 miljuna hektara,
od čega jela — 75%, bor 44%, smreka — 41%, bukva — 26%, hrast


— 15% a 17% ostalo drveće. Razlog takvog stanja leži u činjenici da je tu
najveća koncentracija industrije i prometa. Utvrđeno je da se područje s
oštećenim šumama približava i našoj zemlji, pošto su oštećenja evidentirana
u Južnom Tirolu i Koruškoj (Austrija). Za sada ne raspolažemo podacima
o utjecaju kiselih kiša na naše šume.
Povoljna je okolnost da se veliki dio šumskog područja Hrvatske nalazi
na vapnenačkoj (karbonatnoj) podlozi koja znatno neutralizira štetno djelovanje
kiselih kiša. Nažalost, ne smije se izgubiti iz vida okolnost, da se dio šumskog
područja nalazi na podlozi andezita, glinenih škriljaca, dijabaz-rožnačke
serije, pješčenjaka i konglomerata, a to je tlo koje ima znatno manju otpornost
na djelovanje kiselih kiša od karbonatnog (vapnenog i dolomitnog) tla. Zbog
toga bi i buduća istraživanja trebalo orijentirati na ta područja. Osim istraživanja
kiselosti padavina na tim područjima, trebalo bi uporedo istraživati kiselost
tla, jasno u uskoj korelacionoj vezi s istraživanjem oštećenja šuma na tim
područjima.


Očigledno je da transport zagađujućih tvari i njihovih produkata konverzije
ne poznaje granice zemalja i da se taj problem može rješavati samo
međudržavnim dogovorima i sporazumima. U tom smislu je i donijeta ženevsko
Konvencija o prekograničnom zagađivanju zraka, koju je ratificiralo 30
zemalja potpisnica od ukupno 35 zemalja. Ratifikacija ove koncenoije u SFRJ
je u proceduri i očekuje se da će biti završena do sredine 1985. godine. U odnosu
na akcije koje proizlaze iz ove Konvencije većina zemalja je izrazila
rjesenost da ograniči i da se koliko god je moguće smanji i spriječi zagađivanje
zraka na velikim udaljenostima i izvan granica.


Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti smatramo da je neophodno
kod velikih zagađivača osim visokih dimnjaka uvesti odsumporavanje dimnih
plinova, odnosno druge mjere za smanjenje sumpora u gorivu.


* U rasponu od lr°/o u pokrajini Donja Saska do skoro 50% u pokrajini
Baden-Würtemberg (UR)


ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 81     <-- 81 -->        PDF

LITERATURA


1.
J. A. Izrae l i dr: Kisele kiše, Gidrometeoizdat, Lenjingrad, 1983.
2.
Umwelt Bundes Amt: Jahresbericht 1983, Berlin 1983.
3.
Umwelt Bundes Amt: Luft-Reinhaltung 1981, Berlin 1981.
Berlin 1981.
4.
Acid Magazine, Spring 1984., Solna, Sweden.
5.
Acidification, Research in Sweden 1/84.
6.
ACID RAIN, National Geographie, November 1981.
7.
Časopis »Zaštita atmosfere« br. 1/83, Sarajevo 1983.
8.
Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Ljubljana:
Ekspertiza o obremenjenosti gozdnega rastliinja z SO^ v ožji in širši okolici
TE Plomin v Istri, Ljubljana 1978.
9.
Grupa autora iz Zenice: Analiza posljedica privrednih aktivnosti
OOUR-a iz oblasti crne metalurgije i rudarstva na životnu sredinu u opštini
Zenica, Naučna konferencija »Planiranje razvoja kvaliteta čovjekove sredine«,
Beograd 1984.
10.
G. H. Tum pa, V. Š o j a t, A. Vr kovač: Neki aspekti utjecaja stanja
vremena na kemizam zraka i oborine na priobalnom području istočnog Jadrana,
Budva 1984.
Damaging Effect of Pollutants on Forests with Particular Reflection
on TE Plomin 2


Summary


In a hard coal basin in eastern Istria, near the completed thermo-electric
plant Plomin 1, a second one — Plomin 2 is planned to be built. In this connection
the author presents the damaging effect of SOx and other harmful substances,
which by the burning of coal are discharged with smoke into the atmosphere,
having a detrimental effect on the environment, particularly the forests. One of
the characteristich of the coal from this basin is its high content of sulfur (approx.
] 1°/Q) . which increases the harmful effect of the smoke produced by this coal.
As the thermoelectric plant Plomin 2 is planned to be of great capacity, consequently
the amount of SOx and other harmful substances world also be great. For
the protection of the immediate environment a chimney, 340 m high, is envisaged.
This, however, would not protect the wider surroundings, including areas outside
the Yugoslav border. Therefore, the author proposes the elimination of sulfur as
the only possible solution, either before burning, or after, i. e. from the fumes.
In any case this would appear to be an obligation under the Geneva Convention
on Inter-Border Air Pollution, which has so far ben ratified by 30 out of the 35
countries which signed the agreement, and this year, 1985, it will be ratified by
Yugoslavia.