DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 74     <-- 74 -->        PDF

U cilju sagledavanja značaja ovih vrijednosti, daje se pregled emisija
S02 po godini i jedinici površine zemlje, uporedo s podacima za V. Britaniju,
SR Njemačku i Grčku. Naime, radi uporedbe odabrana je jedna (zemlja sličnog
stupnja privredne razvijenosti (Grčka) te dvije visokoindustrijalizirane
zemlje od kojih jedna ima vrlo sličnu površinu (V. Britanija).


Upoređenje emisije SO0 u SFRJ s nekim zemljama


Specific.


Zemlja God. Emisija S02(t/a)
emisija S02
(t/a km2)
Jugoslavija 1984.
2010.
1 300 000
3 800 000
5,1
14,8
Vel. Britanija 1978. 4 980 000 20,3
SR Njemačka 1978. 3 630 000 14,6
Grčka 1978. 704 000 5,3


Prema podacima sadržanim u Sporazumu o praćenju zagađivanja zraka
preko granica i na velike udaljenosti (EMEP) Jugoslavija se sada nalazi, računajući
na opterećenje kvadratnog kilometra površine zemlje emisijama S02,
na 16 mjestu u grupi 28 evropskih zemalja. Stanje se bitno mijenja ako se
problem posmatra dugoročno. Naime, iz Nacionalnog izvještaja »Stanje i
politika čovjekove sredine u SFRJ« (Beograd, 1983) i drugih izvora slijedi
da je prisutan uzlazni trend emisija S02 i da će se emisije S02 od sadašnjih
1,3 miliona tona godišnje povećati u 2010. god. na 3,8 milijuna tona godišnje
Ili za gotovo 3 puta. U ovim procjenama nije predviđeno odsumporavanje
dimnih plinova u većim energetskim kompleksima i druge mjere za smanjenje
emisije S02. Time bi se SFRJ po emisijama S02/km2 svrstala u Evropi
na 7 mjesto, odmah iz DDR, Belgije, CSSR, Vel. Britanije, Luksemburga i
Mađarske. Stanje je još nepovoljnije ako se uzme u obzir tendencija 18
zemalja evropskog Istoka i Zapada da smanje emisije S02 iz svojih industrijskih
postrojenja za trećinu u narednih deset godina. Ova spremnost zemalja
za smanjenjem emisija S02 je došla do izražaja na Međunarodnoj konferenciji
o zaštiti čovjekove okoline, održanoj u Munchenu 1984. god.


DISPERZIJA ZAGAĐUJUĆIH TVARI U ATMOSFERI


Izražena je tendencija većih zagađivača u našoj zemlji, od kojih su najvažniji
termoenergetski objekti, da za zaštitu okolne atmosfere od štetnog
djelovanja zagađujućih tvari koriste najjeftiniji, ali ujedno i najneefikasniji,
način smanjenja zagađenosti zraka u vidu podizanja visokih dimnjaka. Naime,
visokim dimnjakom se zagađujuće tvari izbacuju u više slojeve atmosfere
u kojima se zbog većeg intenziteta vjetra brže razređuju dimni plinovi
u perjanici dimnih plinova. Za razliku od niskih dimnjaka dimni se plinovi
kod visokih dimnjaka rasprostiru na veću površinu što u krajnjem slučaju
dovodi do nižih prizemnih koncentracija S02, NON i drugih zagađujućih
tvari.