DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Zaštita atmosfere podizanjem visokih dimnjaka sprovodila se u razvijenim
zemljama dvadesetih godina ovog stoljeća. Međutim, istraživanja u
tim zemljama su pokazala da visoki dimnjaci imaju osim pozitivne uloge
i krupni nedostatak zbog daljinskog prijenosa zagađujućih tvari na velike
udaljenosti. Najnovija istraživanja pokazuju na postoji tzv. »optimalna« vitina
dimnjaka iznad koje se ne bi smjeli graditi dimnjaci. Tehničkim uputstvima
za zaštitu zraka (TA Luft) SR Njemačke definirana je ta optimalna
visina u rasponu od 200 — 250 m. Ukoliko geometrijska visina dimnjaka prelazi
optimalnu, sumporni dioksid (S02) i dušični oksidi (NOx) u perjanici
dimnih plinova dospjevaju u područje niskih oblaka (500 — 2000 m iznad tla).
U tim visinama S02 i NOx stupaju u reakciju s kapljicama vode u oblacima
i kapima kiše, pretvaraju se procesima apsorpcije u kiseline, koje u obliku
tzv. »kisele kiše« padaju na tlo. Prijenos na velike udaljenosti visinskim
strujama funkcija je količina emitiranih tvari i vremena zadržavanja tih
tvari i njihovih sekundarnih produkata u atmosferi. Stupanj konverzije S02
i NOx u kiseline i kisele kiše iznosi u prosjeku 2,7% na sat. Kod visoke relativne
vlažnosti zraka i drugih povoljnih uvjeta stupanj konverzije je znatno
veći i može dostignuti i 25% na sat. To znači da kod određenih uvjeta proces
formiranja kiselih kiša može biti kratak i iznositi oko 4 sata, što u krajnjem
slučaju znači da npr. kod dominacije južnih vjetrova utjecaj termoenergetskog
objekta u smislu pojava kiselih kiša može biti uočen već na udaljenosti
120 km (4 h x 30 km/h).


Iz naprijed iznijetog slijedi da visoki dimnjaci po pravilu ne zadovoljavaju
stroge mjere zaštite čovjekove okoline, naročito u već znatno zagađenim
područjima, i da treba primjenjivati efikasnije mjere zaštite okoline, kao što
su odsumporavanje dimnih plinova i dr. Mnoge termoelektrane sve više primjenjuju
baš odsumporavanje dimnih plinova.


Prema najnovijim podacima u najrazvijeniim zemljama svijeta se nalazi
u radu slijedeći !broj uređaja za odsumporavanje dimnih plinova:


USA — 55 (stanje 1979.)


Japan — 562 (stanje 1979.)


SR Njemačka — 20 (stanje 1981).


ŠTETNO DJELOVANJE ZAGAĐUJUĆIH TVARI NA SUME


Direktno djelovanje


Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Ljubljana proveo je istraživanja


o direktnom utjecaju termoelektrane »TE Plomin 1« u Istri a Zeničani metalurškog
kompleksa »Željezara Zenica« na okolne šume. Pod direktnim djelovanjem
se podrazumijeva djelovanje zagađujućih tvari na vegetaciju bez fizikalnih
procesa i kemijskih reakcija u atmosferi. Oštećenja šuma nastaje osobito
u zoni maksimalnih prizemnih koncentracija. Zone maksimalnih prizemnih
koncentracija zagađujućih tvari nalaze se oko zagađivača na udaljenosti jednakoj
20 visina dimnjaka (prosjek).
TE »Plomin 1« izbacuje kroz dimnjak visine 130 m u atmosferu oko 150 t
sumpornog dioksida i 14,5 t ostalih štetnih plinova dnevno,, od kojih je
posebno opasan dušični dioksid. Visina dimnjaka nije dovoljna da se ener