DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1985 str. 78 <-- 78 --> PDF |
u ovisnosti odstupnja konverzije prije ili kasnije spustili na tlo u obliku tzv. ~>kiselih kiša«. Kisele kiše su danas široko rasprostranjena pojava koja dovodi do zakiseljavanja prirodne sredine i uništenja šuma. Pod utjecajem ove pojave pokazatelj kiselosti taloga »pH« se smanjio od nekadašnjih normalnih vrijednosti 5,6 — 5,7 na vrijednost ispod 5,6 (kisele kiše) pa čak na vrijednost ispod 4,5. Kisele kiše ne zaobilaze ni našu zemlju. Zahvaljujući daljinskom prijenosu iz drugih zemalja, a naročito iz Italije koja transportira na teritorij naše zemlje u periodu južnih vjetrova godišnje oko 224.000 t S02, pojave kiselih kiša uočene su i u našoj zemlji. Tako je prema podacima Republičkog hidrometeoroloskog zavoda SR Hrvatske utvrđena sljedeća učestalost pojave kiselih kiša (za pH ispod 5,6) u jadranskoj regiji Jugoslavije: U č e stal o s t, ii Godina Dubrovnik Šibenik Rijeka Pula Zavižan 1982 13 14 37 26 37 1983 30 12 31 28 28 Utvrđen je direktni-neposredni i indirektni-posredni utjecaj kiselih kiša na biljke. Neposredni utjecaj se odražava kroz taloženje na zelenu krošnju drveća, dok se posredni utjecaj odražava na tlo uz promjenu njegovog kemijskog sastava. Njihov utjecaj na biljke ide uglavnom preko tla i to zapravo u tri faze. U prvoj fazi dušik iz kiselih kiša djeluje zapravo kao dodatno hranivo tlu pa biljke brže rastu. To dolazi do izražaja isključivo kod tla sastavljenog a. karbonatnih naslaga. U slijedećoj fazi kiseline se skupljaju najprije u površinskim slojevima tla i iz njih polako prodiru u niže. Razlog je u tome što se prilično brzo iscrpljuje sposobnost neutralizacije kiselina. Optimalni raspon pH za rast biljaka se nalazi u granicama 5 — 7. Sniženje pH ispod 5 dovodi do značajne promjene svojstva tla i do progresivnog smanjenja njegove plodnosti. Tlo je složeni fizičko-kemijski sistem, koji posjeduje visoku pufersku (amortizirajuću) sposobnost. Slobodni vodikovi ioni mogu se više ili manje apsorbirati kod reakcije s komponentama tla. Ekosistem održava ravnotežu dotle dok slobodni vodikovi ioni mogu biti neutralizirani. Srednje evropsko i istočno evropsko vapnenačno tlo može se oduprijeti1 promjeni kiselosti »pH« i zahvaljujući tome može se suprotstaviti utjecaju kiselih atmosferskih taloga. Ostalo tlo, a prije svega kiselo tlo sjeverne; Evrope, nema takvu amortizirajuću sposobnost i tu je utjecaj kiselih kiša došao do izražaja. Utvrđeno je da se pri zakiseljavanju tla smanjuje količina hranjivih tvari, kao što su kalcij, magnezij i mangan. U toj fazi sulfat iz kisele kiše spaja se s magnezijem i kalcijem koji se zatim izluče iz tla. Ta se pojava najviše zamjećuje kod crnogorice kojoj zbog nedostatatka magnezija pocrvene iglice. No tek posljednja faza ukazuje na prave dimenzije opasnosti. Kad su hranjive tvari kao kalcij i magnezij iscrpljene iz tla, sulfat se počinje spajati |