DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 103 <-- 103 --> PDF |
tivne imjere zaštite — ograđivanje rezervata. Preventivna mjera je i podizanje hranilišta, ali ona ne smiju biti blizu zaštićenog objekta. O tome svjedoče hrani lište uz objekt Polom, gdje su najveće štete baš u blizini hranilišta. Nepovoljan utjecaj na sastojine je i obilazak posjetilaca, među kojima ima i nediscipliniranih vozača, koji autima zalaze i u zabranjene dijelove. Nepovoljno je i nekontrolirano kretanje posjetilaca te autor naglašava potrebu ne običnog čuvara nego obučenog, koji će moći upućivati posjetitelje ne samo o smjerovima kretanja nego i onome, gdje što mogu posebno vidjeti. Za svaki objekt autor je naveo i smjernice za uzgojne mjere kojima je svrha da se prašumski tip sastojina očuva ili usmjeri u razvoju na, da tako kažemo, klimaksnu zajedniicu. Najveći zahvat, nedvojbeno, treba provesti u »-prašumi« Zäkova hora (na Češko-moravskoj visoravni) koja je u razdoblju od 1818. do 1888. godine od mješovite sastojine bulkve, jele i smreke s primjesom javora pretvorena u monokulturu smreke s oazama prvotne sastojine. U prašumi Lanžhot, sa sastojinama zajednica Querceto-Fraxinetum Desphampsia caespitosa Typ, Ulmeto-Fraxinetum carpinetum, Brachipodium silvaticum i si., dakle prašumi hrasta lužnjaka (u kojoj su pojedina stabla stara i preko 400 godina), nužno je reducirati visoki sloj bijelog gloga kako bi se osiguralo pomlađivanje.* Za prašumu Polom predlaže se unošenje javora, koji je reduciran, a za gotovo sve rezervate ostavljanje zaštitnog pojasa u gospodarskim sastojinama, koje ih okružuju. Iz pregleda sadržaja vidimo, da se literatura navodi na dva mjesta. Uz uobičaju popis literature, autor se li osvrnuo na literaturu (u originalu stoji »preged«, ali bolje za nas odgovara »osvrt«) Na osnovu 178 jedinica literature autor zaključuje, da se »najveći broj radova bavi jelovo-bukovim prašumama, koje su u planinama srednje Europe najbolje očuvane. Manje ih je o višim položajima sve do zone smrekovih šuma. Najniži položaji o zoni rasprostranjen ja hrasta lužnjaka najmanje je radova, jer su te šume bile podvrgnute jakom pritisku iskorlišćivanja «, Mialo je radova i o zoocenozama, zbog kaže autor, »komplicirane problematike proučavanja ove komponetne prašume.« Iz naše literature navedeno je 28 autora s 40 radova, on Anka, Drinića, Fukareka, Miletića (radova u Šum. listu 1930. i 1931. godine), Prpića do Žafara i Trinajstića, da spomenem samo neke. K tome popisu svakako treba dodati i studiju »Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar« (Matica — Prpića, Rauša i Vrankovića, ikoju je izdalo šum .gospodarstva »Josip Kozarac« u Novoj Gradiški 1979. god., a prikazane u Äum. listu 1980. god. br. 5—6.). Vjerojatni je razlog izostanka ove publikacije što se iz naslova ine vidi, da su oba navedena rezervata u stvari rezervati prašuma (hrasta lužnjaka, odnosno hrasta kitnjaka i bukve). Ovdje su iznijete samo neke pojedinosti temeljitog, ili u suvremenom žargonu znanstvenog djela Eduarda PRUŽA o češko-moravskim prašumama iz kojeg se mnogošta može pnimjeniti i u našim uvjetima. Kao primjer navodim jelu, koja se i u Češkoj nalazi u fazi povlačenja i to ne od jučer nego od bar 500 godina unazad, kako pokazuje analiza cvjetnog praha u tlu u šumi Zofin. Stoga je gotovo nužno , da se ne samo zaštitari prirode nego i šumari detaljnije upoznaju s rezultatima istraživanja J. Fruše. Oskar Piškorić * Analogan zahvat lizvräen je oko 1970. godine i u našeim rezervatu Brašnik i oslobođene stabalca hrasta lužnjaka. 509 |