DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 120 <-- 120 --> PDF |
U praksi, u radu u odabranom zvanju, naša generacija šumarskih inženjera mogla je pokazati svoje kvalitete, svoj realni elan i stručno znanje, tek nakon rata. A poslijeratno razdoblje pružalo je doista široke ruke priliku svima, i šumarima kao i stručnim radnicima svih struka i područja rada i nauke, da se istaknu. Na redu je obnova u ratu porušenih prometnica, cesta i željeznica, industrijskih pogona, sela i gradova. Ogromno su se povećali svi radovi u šumama, u najvećoj mjeri sječa stabala i izrada drvnih sortimenata, izvlačenje iz šume i prijevoz do mjesta prerade i upotrebe. Višestruko je povećan obujam radova na pošumljavanju ogoljelih površina te ostali radovi oko uzgoja šuma. Obnavlja se i dalje izgrađuje drvna industrija, koja također angažira znatan broj šumarskih inženjera. Tako sve više poslova u šumi i sa šumom ostaje na sve manjem broju šumarskih stručnjaka. Teške ratne, ne manje teške i poratne prilike, a zatim i sam život po sebi, doveo je do daljnjeg osipanja broja ljudi, apsolvenata šumarstva 1935. godine. Postepeno se doznaje da su iz života izašli naše kolege Stevo Beraković, Vjekoslav Birt, Ivo Franjković, Stevo Kovačević, Stjepan Maček, Zvonko Mohač, Gavrilo Mrvoš, Mihovil Solter, Mijo Šanđrovčan, Boro Emrović, Pavao Fukarek i Zvonko Spoljarić. (Samo nekoliko dana poslije ove naše proslave umro je i kolega Vinko Lacković). Od većine ovih drugova rastavio nas je život, radili smo u raznim, pa i udaljenim, mjestima mo poznato je da su svi oni, bili u šumarstvu bili u drvnoj industriji, zauzimali najvažnije stručne i rukovodeće položaje, od upravitelja šumarije (Beraković, Franjković, Kovačević, Maček, Solter i Šanđrovčan), direktora ili stručnog rukovodioca u šumskom gospodarstvu ili drvno-industrijskom poduzeću (Birt, Mrvoš, Lacković) do sveučilišnih profesora Šumarskog fakulteta u Zagrebu (Emrović, Spoljarić) i Šumarskog fakulteta u Sarajevu (Fukarek, koji je bio i redovni član Akademije nauka i -umjetnosti Bosne i Hercegovine). Sada, nakon mnogo godina, punih pola stoljeća, okupilo na se na proslavi zlatnog jubileja završetka studija, nas trinaest, svi već u dosta visokim godinama života. O živima se obično ne govori, ali je ovdje ipak potrebno, makar i najkraće, i o njima reći nekoliko riječi. Naš kolega Rudi Antoljak veći dio svog radnog staža proveo je na poslovima projektiranja i gradnje šumskih cesta i si Ali je širokom krugu šumara poznatiji kao dugogodišnji tajnik Saveza Šumarskih društava Hrvatske. Vlado Babić proveo je svoj radni vijek u Novoj Gradiški kao upravitelj Šumarije i rukovodilac u Šumskom gospodarstvu. Vid Fašić, poznat je i kao društveno politički radnik. a u struci opredijelio se drvnoj industriji, te je na tome području zauzimao važne položaje, kao direktor drvno industrijskog poduzeća, direktor Poslovne zajednice drvne industrije i si. Karlo Franke je također radio u drvnoj industriji i trgovini drvom, te je u toku svoga rada zauzimao važne rukovodeće položaje. Kolega Mato Juzbašić posvetio se u struci građevinskim poslovima, te je širom SRH poznat kao graditelj cesta, a i nekoliko krupnijih pilanskih zgrada. Makedonac Metodije Kostov poznat je na području zaštite od bujica i pošumljavanju makedonskih goleti. Dr. Zvonko Potočić, sveučilišni profesor prešao je u šumarsku nastavu iz šumarske operative (upravitelj Šumarije u Mikanovcirna, poslije planer za šumarstvo u Planskoj komisiji Hrvatske, i si). Rudi Štraser proveo svoje razdoblje aktivnog rada na uzgoju šuma okolice Zagreba, Topali Vlado u trgovini drvom, a Vladimir Spoljarić, osim u upravi šuma, uređivanju i zaštiti, glavni dio radnog razdoblja proveo je kao šumarski inspektor u Slavoniji. Bogdan Dereta nalazio se u cijelom poslijeratnom periodu na visokim dužnostima kao direktor iumskog gospodarstva u Rijeci, direktor Srednje šumarske škole |