DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 23     <-- 23 -->        PDF

UDK 630*425 Sum. list CIX (1985) 42*


O UNOSU ZRAČNIH POLUTANATA U BUKOVE I
BUKOVO-JELOVE ŠUME DINARSKOG GORJA
SJEVEROZAPADNE JUGOSLAVIJE


Glavač V., Koenies H., Prpić B.*


SAŽETAK. U ovom radu iznose se prvi dokazi o jakom imisionom
opterećenju bukovih i bukovo-jelovih šuma u jugozapadnoj
Hrvatskoj i ukazuju se na moguće uzroke i zakonitosti.


1. UVOD
Prije otprilike 30 godina, oko 1954, ustanovljeni su u Dinarskom gorju
jugozapadne Hrvatske fenomeni koji su danas poznati pod imenom sumiranje
šuma«, i to u sastojinama jele i bukve na području Šumarije Fužine
(Crni vrh, Zvirnjak, Savinjak i Mlaka). Do tada, slično kao i na drugim
mjestima u području rasprostranjeni a jele, nailazilo se na znakove opadanja
vitaliteta ili lokalno ograničeno umiranje šuma bez značajnih ekonomskih
gubitaka. No bolest je nastupila zahvaćajući sve veće površine. Do
1969. zauzele su već oštećene površine u Gorskom Kotaru, Lici, Sloveniji i
sjevernoj Hrvatskoj (Maceljska Gora) prostranstvo od 100 000 ha. Ovaj zabrinjavajući
proces, koji je zahvatio upravo najljepše i najvrijednije jelove
sastojine nije zaustavljen sve do danas. Bolest se iskazuje kroz odsustvo
više godišta iglica, razrijeđenje krošnje, učestalo pojavljivanje suhih grana
i živica, kroz formiranje vrha u obliku rodinog gnijezda i kroz tvorbu vodenog
srca.


Osjetljiva jela biva zamijenjivana otpornijom bukvom, tako da se govori
o konverziji vrsta. Posebno je zanimljivo da je poremećenje ravnoteže
u korist bukve bilo primjećeno još u podmlatku zdravih bukovo-jelovih sastojina
(SAFAR, 1955).


Naravno da su traženi mogući uzroci. U tradiciji biocenoloških šumskih
istraživanja istakli su ANDROIĆ i KLEPAC (1969) kompleksni, ekosistemski
karakter ove pojave i razmatrali moguće utjecaje klimatskih, geomorfoloških,
pedoloških, parazitoloških i šumskouzgojnih faktora. Spomenuti autori
dolaze do zaključka da je jelov moljac (Argyresthia fundella F. R.), inače
poznat kao sekundarni štetnik, najvažniji uzročni faktor, budući da je u
bolesnim sastojinama uvijek prisutan. Ovaj pokušaj tumačenja ostao je do
danas ne opovrgnut.


* Predavanje održano prigodom »15. Jahrestagung derGesellschaft für Oekologie
« u Grazu dne 4. rujna 1985. Prijevod: V. Glavač
429