DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 7     <-- 7 -->        PDF

MS (Zagreb — Novi Sad): 1. visoka, strma stijena, hrid(ina); kamena golet.


2. geol. = kras. 3. lomljava, tresak, treska. 4. ostaci, komade, parčad onogašto je skršeno, razbijeno, srušeno. 5. hrpa, gomila čega, složeno jedno na drugo
bez nekog reda. 6. veliki nered, zbrka, darmar. U osnovno-, srednjo- i visokoškolskim
udžbenicima uglavnom se upotrebljava naziv krš s dva smisla;
v. SAŽETAK — (c)!
To bi bio sažeti prikaz stanja uporabe naziva krš s dva smisla (širim i užim),
danas u hrvatskoj znanosti najraširenijima. Takvome se gledištu suprotstavlja
uporaba naziva krš i kras u smislu značenju istaknuto u SAŽETKU pod
(a). Idimo redom!


2. Kras je također hrvatska riječ, kao takva već poodavno pripada hrvatskome
književonm leksiku. To više ne bi smjelo bi sporno. Kras je riječ
čakavskog područja. Likovne riječi kars (karsz), kras ((krasz), kras i kras, metatezom
nastao od lika karsz, nalazimo u rječnicima F. Vrančića (1595), I.
Belostenca (1740), Rud. V. Veselica (1853), B. Suleka (1874), I. Filipovića
1887) i u rječnicima mnogih naših pisaca. Podrijetlo je riječi kras navodno
u predlatinskoj riječi carcus (13, 100). To je samo jedna od pretpostavki
o podrijetlu riječi kras. J. Schütz (Berlin, 1957) misli da je kras općeslavenska
riječ s predslavenskom osnovom. Za slovensku vapnenjačku visočinu
Kras postoji latinsko ime Carusavius, a u I. stoljeću — toponim Carusa dius
mons, Vrančiću, Belostencu i Veselicu riječ kras/kars je naziv za grebenasto,
oštro i šiljasto stjenovito — kamenito površje, a takvo i jest — morfološki
gledajući — ogoljelo vapnenjačke-dolomitsko površje u Hrvatskoj. B,
Šulek u svome Rječniku znanstvena nazivlja, I., od godine 1874, razlučuje
dva naziva za dva različita prirodna pojma, a što je vrijedno istaknuti:
krš — steiniger Boden i kras — dürrer Boden. S gledišta suvremenoga geografskog
jezika ovaj posljednji naziv nije najbolji; nije samo kras suho
tlo! Suleku ne bismo smjeli zamjeriti jer valja misliti na vrijeme u kojem
je on živio i radio. I. Filipović je obradom riječi kras i kras u svome
Rječniku (1887) otišao korak dalje od Suleka. To nas ne treba iznenaditi
jer se Filipovićev Rječnik pojavio u vrijeme kad su korozijski nazivi kras,
Karst (> karst) i carso (fenomena carsico ili fenomeno carsismo) već ušli u
svjetsku znanstvenu literaturu. Filipović disciplinirano i znalački luči značenje
ovih triju riječi: Karst = kras, Felsenberg = kršna gora, kamenjak,
stjenjak i Gerolle = kršje. Kao što vidimo, imenice/nazivi krš i kras nisu
istoznačnice ni Šuleke ni Filipoviću. Zašto da danas budu takve, a bez ikakvih
i jezičnih i znanstvenih opravdanih razloga? Obje su riječi naše, svaka
je od njih određena za poseban pojam. Naposljetku, za izbor korozijskog
naziva uopće nam nije bitno koja je od takvih dviju riječi po svome postanju
iskonskija (P. Rogić), Za takav postupak opstoje nekakva značajnija međunarodno
usvojena znanstveno-jezična načela koja svi kulturni narodi poštuju.
To ćemo pokazati na primjeru izbora korozijskog naziva kras.
3. Znanstvenici su u drugoj polovici XIX. stoljeća na slovenskoj visočini
Kras (njem. Karst, tal. Carso) počeli proučavati proces kemijske erozije ili
korozije. Za prostor na kojem se razvija takva vrsta erozije, kao i za pojave
i oblike koje ona stvara, znanosti su bili potrebni novi, izvorni nazivi. I zbilo
se ono što se u svjetskoj znanosti u sličnoj prilici zbiva: temeljni naziv kras
dobiven je terminologijom toponima Kras, njem. Karst i tal. Carso. Na
sličan su način nastali mnogi međusobno usvojeni znanstveni nazivi, primje