DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 78 <-- 78 --> PDF |
žanja o prirodi. U tim se godinama upoznao s Briquetom, Beauerdom, Buserom i svojim prvim budućim učiteljem Carl Schröterom, koji su svi znatno utjecali na njegov razvitak i daljnji rad u florističkom i vegetacijskom području. Kao mladi znanstvenik J. Braun se u Švicarskoj posvećuje prvenstveno istraživanju visokoplaninske flore. Poznato je, da se u to vrijeme popeo, u više od 100 uspona, jednom ili više puta, na 76 vrhova snježnog pojasa, od kojih su 38 bili preko 3000 m visoki. Uz bavljenje trgovačkim zvanjem u Genfu i Churu, J. Braun stječe u razdoblju 1905 — 1912. god. prvu akademsku naobrazbu, apsolviravši nekoliko semestara na sveučilištu u Zürichu. Uz Schrötern tamo tada intenzivno djeluju Brockmann-Jerosch, Rubel i dr., rješavajući temeljne probleme i metodiku istraživalaačkog rada u geobotanici. Iz tog razdoblja (Brüssel 1910.) datira i definicija za asocijaciju, pa se taj datum smatraju rođenjem nove botaničke discipline, biljne sociologice (fitocenologije). Sve to bilo je odlučno za daljnje životno usmjerenje u radu J. Brauna. Od 1913. do 1915. g. J. Braun boravi u francuskom sveučilišnom gradu Montpellieru, gdje je uz vodstvo Flahaulta i Pavillarda obranio 1914. g. svoju doktorsku disertaciju pod naslovom »Les Cevennes meridionales (Massif de l´Aigoiial)«, koja je označena prekretnicom novoga smjera u fitosociologiji. Polazeći od vezanosti biljnih vrsta na zajednice, J. Braun u raspravi osniva na svojstvenim (karakterističnim) biljkama osnovnu jedinicu biljne sociologije, asocijaciju. Nešto kasnije (1921.) J. Braun iznosi i osnove florističkog sustava biljnih zajednica, koji je sistem prvi put dosljedno proveden u njegovoj raspravi o vegetaciji Švicarskog nacionalnog parka. Braunov boravak u Monpellieru također se očituje u studiju bogatoga mediteranskog biljnoga svijeta, raspravama o biljnogeografskoj problematici i u publikacijama pretežno florističkoga sadržaja. Godine 1915. oženio je J. Braun svoju kolegicu sa studija botaničarku GabrielleBlanquetipo švicarskom običaju proširio prezime na Braun- Blanquet, pod kojim je svima poznat i citiran (Br. - BI.) u svjetskoj literaturi. Do svoje prerane smrti (1966.) ona ga je vjerno pratila i požrtvovno pomagala u njegovom cjelokupnom radu. Krajem 1915. Braun-Blanquet se vraća u Zürich, gdje dobiva mjesto asistenta kod prof. Rübela na Visokoj tehničkoj školi (ETH) i zatim u Geobotaničkom institutu. Uz poslove konzervatora Braun-Blanquet razvija intenzivan istraživalački rad. Godine 1923. habilitirao je za privatnog docenta na ETH vrlo zapaženim radom »U origine et le developpement de la Flore du Massif Central de la France«. Predaje sistematiku, biljnu geografiju, povijest flore i biljnu sociologiju, ističući važnost ove posljednje za šumarstvo i poljodjelstvo. Na jednom seminaru sudjelovao je, među ostalima, i mladi R e i nhol d Tüxen , u kojem još tada Braun-Blanquet nije mogao naslutiti odanoga sljedbenika, svoga bliskog prijatelja i izvanrednog istraživača također vrlo zaslužnog za razvitak i promicanje fitocenologije. Za vrijeme boravka u Zürichu Braun-Blanquet objavljuje mnoge važne rasprave i započinje vegetacijska istraživanja u sjevernoj Africi (Alžir, Maroko). U te zemlje organizira i nekoliko međunarodnih geobotaničkih ekskurzija (1923, 1926, 1928.) na kojim, osim botaničara iz različitih krajeva (iz naše zemlje prof, dr Iv o P e- v a 1 e k), sudjeluju i stručnjaci ostalih prirodoznanstvenih struka, npr. zoo |