DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 78     <-- 78 -->        PDF

žanja o prirodi. U tim se godinama upoznao s Briquetom, Beauerdom, Buserom
i svojim prvim budućim učiteljem Carl Schröterom, koji su
svi znatno utjecali na njegov razvitak i daljnji rad u florističkom i vegetacijskom
području.


Kao mladi znanstvenik J. Braun se u Švicarskoj posvećuje prvenstveno
istraživanju visokoplaninske flore. Poznato je, da se u to vrijeme popeo,
u više od 100 uspona, jednom ili više puta, na 76 vrhova snježnog pojasa,
od kojih su 38 bili preko 3000 m visoki. Uz bavljenje trgovačkim zvanjem u
Genfu i Churu, J. Braun stječe u razdoblju 1905 — 1912. god. prvu akademsku
naobrazbu, apsolviravši nekoliko semestara na sveučilištu u Zürichu. Uz
Schrötern tamo tada intenzivno djeluju Brockmann-Jerosch, Rubel i dr.,
rješavajući temeljne probleme i metodiku istraživalaačkog rada u geobotanici.
Iz tog razdoblja (Brüssel 1910.) datira i definicija za asocijaciju, pa se taj
datum smatraju rođenjem nove botaničke discipline, biljne sociologice (fitocenologije).
Sve to bilo je odlučno za daljnje životno usmjerenje u radu J.
Brauna.


Od 1913. do 1915. g. J. Braun boravi u francuskom sveučilišnom gradu
Montpellieru, gdje je uz vodstvo Flahaulta i Pavillarda obranio 1914. g. svoju
doktorsku disertaciju pod naslovom »Les Cevennes meridionales (Massif de
l´Aigoiial)«, koja je označena prekretnicom novoga smjera u fitosociologiji.
Polazeći od vezanosti biljnih vrsta na zajednice, J. Braun u raspravi osniva
na svojstvenim (karakterističnim) biljkama osnovnu jedinicu biljne sociologije,
asocijaciju. Nešto kasnije (1921.) J. Braun iznosi i osnove florističkog sustava
biljnih zajednica, koji je sistem prvi put dosljedno proveden u njegovoj raspravi
o vegetaciji Švicarskog nacionalnog parka. Braunov boravak u Monpellieru
također se očituje u studiju bogatoga mediteranskog biljnoga svijeta,
raspravama o biljnogeografskoj problematici i u publikacijama pretežno florističkoga
sadržaja.


Godine 1915. oženio je J. Braun svoju kolegicu sa studija botaničarku
GabrielleBlanquetipo švicarskom običaju proširio prezime na Braun-
Blanquet, pod kojim je svima poznat i citiran (Br. - BI.) u svjetskoj literaturi.
Do svoje prerane smrti (1966.) ona ga je vjerno pratila i požrtvovno pomagala
u njegovom cjelokupnom radu.


Krajem 1915. Braun-Blanquet se vraća u Zürich, gdje dobiva mjesto asistenta
kod prof. Rübela na Visokoj tehničkoj školi (ETH) i zatim u Geobotaničkom
institutu. Uz poslove konzervatora Braun-Blanquet razvija intenzivan
istraživalački rad. Godine 1923. habilitirao je za privatnog docenta na
ETH vrlo zapaženim radom »U origine et le developpement de la Flore du
Massif Central de la France«. Predaje sistematiku, biljnu geografiju, povijest
flore i biljnu sociologiju, ističući važnost ove posljednje za šumarstvo i poljodjelstvo.
Na jednom seminaru sudjelovao je, među ostalima, i mladi R e i nhol
d Tüxen , u kojem još tada Braun-Blanquet nije mogao naslutiti odanoga
sljedbenika, svoga bliskog prijatelja i izvanrednog istraživača također
vrlo zaslužnog za razvitak i promicanje fitocenologije. Za vrijeme boravka
u Zürichu Braun-Blanquet objavljuje mnoge važne rasprave i započinje vegetacijska
istraživanja u sjevernoj Africi (Alžir, Maroko). U te zemlje organizira
i nekoliko međunarodnih geobotaničkih ekskurzija (1923, 1926, 1928.) na kojim,
osim botaničara iz različitih krajeva (iz naše zemlje prof, dr Iv o P e-
v a 1 e k), sudjeluju i stručnjaci ostalih prirodoznanstvenih struka, npr. zoo