DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 8 <-- 8 --> PDF |
rice — andezit (< Ande), aragonit ( < Aragonija), jura ( < Jura), liparit (< Liparski otoci) i vogezii ( < Vogezi). Karst (> karst) je s obzirom na tadašnju raširenost njemačkog jezika postao međunarodnim znanstvenim nazivom. Hrvatski znanstvenici su se odupirali germanizaciji svoga nacionalnog znanstvenog nazivlja što se očituje i u tome da (. . .) svi odreda upotrebljavaju termin kras (. . .) kao oznaku onoga geografskog pojma što su ga u isto doba Nijemci počeli nazivati Karst, a Talijani carso (...) — (5, 12). U svezi i izborom termina kras za korozijski pojam slovenski akademik A. Melik piše (9, 42): Najprej so ga popisovali v slovenski primorski pokrajini med Tržaškim zalivom, Vipavsko dolino ter Brkini in Pivko. v tej pokrajini, ki ima od nekdaj ime Kras. Zato so jeli hidrografske in geomorfološke posebnosti našega Krasa kratkomalo imenovali kraške, tuđi če so jih kasneje našli u kakšni drugi deželi. In končno je postalo takšno označenje tako običajno in med znanstveniki tako prevladojoče, da so ga našli v srednji Franciji ali na Moravskem ali vnaši Hercegovini ali kjer koli. (. . .) Dakle, riječ krš u tvorbi naziva za korozijski pojam nema što tražiti, ona je svojim značenjem ostala ono što je i ranije bila, naziv za morfološko-pedološko-vegetacijski pojam! Da je to tako dokazuje nam i sljedeće zemljopisno štivo iz godine 1905 (10, 67): Sva je Dalmacija kraška zemlja (. . .). Gdje ima pješčenika i lapora, ondje izbijaju vrela i tlo je plodovito, inače je ponajviše kršno, sušno i pogodno samo za pašu.(. . .). Nazive kras i krš u takvom značenju upotrebljavali su mnogi hrvatski znanstvenici, kao na primjer P. Matković, V. Klaić, Đ. Pilar, J. Sloser (Schlosser). J. Wessely, J. Majnarić, M. Kišpatić, 2. Vukasović, E. Malbohan i E. Laszowski. Kako se ipak moglo dogoditi da se izvorni korozijski naziv (hrvatska riječ!) počeo potiiskivati korozijski neutralnom riječ krš, pridjev kraški? Neki su hrvatski znanstvenici na kraju XIX. i posebice u početku XX. stoljeća počeli riječ kras progoniti, dokazujući da je tuđica, nezgodna i izopačena riječ, skalupljena po tudinštini (po njem. riječi Karst !?) Stoga su odlučili zamijeniti je boljom, ljepšom, našom, narodnom i hercegovačkocrnogorskom riječi krš. Jedan naš vrsni znanstvenik u početku ovog stoljeća, da bi dokazao kako je krš narodna riječ i da je — prema tome — opravdana uporaba takvog naziva za korozijski pojam, ističe kako naš narod za fizički razvijenog mladića kaže kršni momak. Mnogi su naši znanstvenici dokazivali da takvo gledište nije dobro ni za naš jezik ni za našu znanost. Krš je za krasko obličje nezgodan naziv jer takvu riječ rabimo na jedan oblik kami (6, 341). Na osnovi svega toga nije nam teško zaključiti: uzrok značenjskoga razbijanja znanstvenojezičnog para naziva krš-kras valja iskati u zablud i o nehrvatstvu riječi kras. Takvu činjenicu, kad govorimo o uporabi naziva krš za korozijski pojam, ne bismo smjeli zaboraviti. Kad već govorimo o tome nužno je podvući da je Bjelovitićevo mišljenje o riječi kras kao isključivo slovenačkoj riječi — neusmjesno. Da bi protivnici uporabe »tuđice« kras nadomjestili njezin gubitak, izmislili su dva »smisla« naziva krš kao višeznačnice (homonima): krš u širem smislu i krš u užem smislu; v. SAŽETAK — (c)! Riječ će krš u našem narodu i ubuduće živjeti punim životom (P. Rogić), ali s napomenom da će naš narod na krš uvijek gledati kao na morfološkopcdološko- vegetacijski pojam, onako kako na nj gledaju mnogi naši knji 414 |