DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1985 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ževnici. Evo za to primjera: ljuti krš, posjedali svi na krše (S. Matavulj); na kršu niču trave pošto nadođe proljeće ovjenčane glave (V. Nazor); krš ima svoju tajnu, misterijsku snagu (A. G. Matoš); izlaze iz krša zmije i zmijići (I. Brlić-Mažuranić); O te krši zub svoj zaman krši (I. M.); Tko vas hajeplode l´krši. ..? (vinom, žitom, svilom, I. M.); itd. Ali, Mažuranić i njegovi junaci (i naši narodi) uopće ne haju plode l´krši procesom otapanja minerala kalcita u stijeni vapnenjaku (»vapnencu«), što predočujemo formulom CaC03 + H20 + C02^Ca (HC03)2, ne haju plode l´krši pojavom kemijske rastrožbe vapnenjaka. U takvom slučaju riječ rastrožba, namjesto riječi otapanje (vapnenjaka ili »vapnenca«), upotrebljavaju M. Tajder (1959) i M. Malez (1984), ali opstoje i srodne riječi — rastrošak i rastrošnja (B. Šulek, 1874), trošenje (Broz-Iveković, 1901) i rastrošenje (V. Dabac, 1970). Od triju formula za kalcijev bikarbonat, ispisanih u tri istaknute enciklopedije JLZ-a, strukovno je stručno napisana samo ona u PPE. Da strukovno nije pravilno pisati da se stijena vapnenjak (»vapnenac«) otapa dokazuju nam PPE (kalcit se otapa) i SE (karbonati se tope). Kao što smo pokazali u procesu kemijske erozije (korozije) i kod pojave kemijske rastrožbe vapnenjaka ništa se ne krši, lomi, fizički razara, drobi ili mrvi. Prema tome, zna se gdje valja iskati genezu pojave (P. Rogić). Nigdje drugdje nego u procesu kemij ske erozije (korozije), a nikako ne u procesu mehaničke naravi (kršiti , lomiti), kako to misle P. Rogić i naši kršolozi. Ovo posljednje nas ne zanima. Kemijskoj eroziji (korziji) kao grani geomorfologije bio je potreban termin za takav proces, a takav smo u hrvatskoj i slovenskoj znanosti, kao i u znanostima mnogih naroda (Karst, karst i carso), dobili ´u trenutku otkrića znanstvenih korozijskih pojava i oblika na slovenskoj visočini Kras (u drugoj polovici XIX. stoljeća). Dakle, izvorni je korozijski termin kras (< slovenski Kras), istodobno — slovenska i hrvatska riječ. Imajući to u vidu mislimo da je nepotrebno u natuknicama naših enciklopedija ispisivati četiri naziva — krš (kras, kras, karst). Pravilnije bi bilo istaknuti samo jedan od njih, jer ovako napisane mogli bismo protumačiti kao istoznačnice, a to nisu. Znanstveno jezična objasnidba za tri preostala naziva mogla bi se dati u štivu (pod ´natuknicom). Stoga ne bismo smjeli pisati, ni »Kras ili Krš« (P. Rogić), ponajprije stoga što to nisu istoznačnice, a niti su toponimi. Kao takve ne nalazimo ih na suvremenim zemljovidima SR Hrvatske. Zašto ih onda pisati velikim slovom! Poštujemo Bjelovitićeva domoljubna čuvstva koja se očituju u njegovoj primjeni nekakvih nacionalno-prostorno-matematičkih metoda u tvorbi znanstvenih naziva. Međutim, što bi od međunarodnih znanstvenih naziva ostalo kad bi svi narodi primjenjivali takve metode! Danas svi težimo općoj znastvenoj integraciji, ako ne potpunoj (to je nemoguće postići), ali ipak takvoj u kojoj ćemo svi zajedno poštivati zajedničke nam znanstvenojezične tekovine. Bjelovitić nije znao da je kras i hrvatska riječ. Kad bi, recimo, kras bio isključivo slovenačka riječ, svi bismo je u Jugoslaviji kao znanstveni naziv morali prihvatiti. Naposljeku. makar u početku XX. stoljeća riječ krš kao korozijski pojam prodire u hrvatski znanstveni jezik, to ne znači da je izvorni korozijski naziv kras iz hrvatske znanstvene literature nestao. Naprotiv, njegova je uporaba u našoj znanosti kontinuirana, od njegova »rađanja « do danas. Tako, primjerice, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, Predavanja iz geografije, imali su predavanja Kras (kraškipredjeli) i to zaključno do školske godine 1952—1953. U to vrijeme, kao |