DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 13 <-- 13 --> PDF |
i obični grab kao i poljski jasen, savršeno su podjelili prostor, i to kako onaj u tlu tako i onaj iznad njega. Korijenje hrasta lužnjaka zauzima u tlu najdublji položaj. Velika energija njegova korijenja omogućuje mu prodor kroz zbijene horizonte močvarnih tala u matični supstrat, sve do razine podzemne vode. Lužnjakova ekstenzivna korijenova mreža omogućuje korijenju običnog graba i poljskog jasena da popuni sav ostali prostor rizosfere. U prostoru iznad tla došlo je također do maksimalnih korištenja. Hrast zauzima dominantan položaj, s time da ga u nekim površinama zamjenjuje poljski jasen, bilo pojedinačno bilo u grupama. S ozbirom na dimenzije koje te dvije vrste postižu u srednjoj i zreloj dobi, omogućen im je dominantan položaj. Njihove se krošnje nalaze u visini od 30 do 40 m. Prostor ispod krošanja hrasta lužnjaka i poljskog jasena popunjuje obični grab, koji ujedno vrlo gusto zastire tlo i uvjetuje posebnu šumsku fitoklimu toga ekosistema. Ona je okarakterizirana većom zračnom vlagom i nižom temperaturom tla nego li u susjednom ekosistemu koji uspijeva u mikroudubini slabo visinski izdiferenciranog reljefa nizinskih šuma. Takva šumska fitoklima pruža vrlo povoljne klimatske uvjete te uvjete vlage u rizosferi u kojoj korijenje raste tijekom čitavog vegetacijskog razdoblja. Do hrastovih krošanja, čiji sklop nije nikada potpun, dopire maksimalna količina svjetlosti i topline. Povoljni uvjeti u tlu te obilje svjetlosti i topline u asimilacijskoj površini omogućuje hrastu lužnjaku povoljne uvjete za C02 asimilaciju u klimatskim prilikama našega podneblja. To isto odnosi se i na poljski jasen (PRPIĆ, B, 1974). U sušnim godinama pada razina podzemne vode ispod domašaja glavnine korijenove mreže, kako hrasta lužnjaka, tako i poljskog jasena. Obje pojave uvjetuju labilnost članova biljne zajednice, a vjerojatno i većine članova životne zajednice tih ekosistema (PRPIČ, B., 1974). Prema VAJDA, Z., 1971. »Cesto je razina vode u odvodnim kanalima niža od podzemne vode u okolici, što u propusnim tlima može uzrokovati i pad razine podzemne vode.« Isti autor zaključuje dalje »da se pri trajnom sniženjurazine podzemne vode od prosječno 25 cm, mijenja bonitet stojbine, a prisniženju od 50 cm opažaju se štetni ujecaji na drveću što ovisi o vrstama i kvaliteti tla.«. Prema PRPIČ, B. 1971. »Ako dođe do promjena hidroloških prilika odnosno do smanjenja ili povišenja razine gravitacione podzemne vode, korinova mreža hrasta lužnjaka, a djelomično i poljskog jasena, dolazi u nepovoljne prilike što dovodi do fiziološkog slabljenja drveća. Rizosfera postaje presuha ili premokra za hrast lužnjak ili poljski jasen. — Od sniženja vodostaja graviatcione podzemne vode trpe kako hrast lužnjak tako i poljski jasen pa i crna joha, što se posebno nepovoljno odražava na starija stabla, koja su izgubila moć intenzivnog rasta, pa ne mogu produženjem korijenja pratiti pad razine podzemne vode.« Prema PRPIĆ, B. 1978. »Hrast lužnjak transpirira tijekom vegetacijskog razdoblja vrlo intenzivno, što u 140-godišnjoj šumi u Stacionaru Opeke kraj Lipovljana, iznosi 840 mm što je značajno manje od ukupne količine kiše koja padne od travnja do rujna i iznosi 527 mm. 547 |