DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 13     <-- 13 -->        PDF

i obični grab kao i poljski jasen, savršeno su podjelili prostor, i to kako onaj
u tlu tako i onaj iznad njega.


Korijenje hrasta lužnjaka zauzima u tlu najdublji položaj. Velika energija
njegova korijenja omogućuje mu prodor kroz zbijene horizonte močvarnih tala
u matični supstrat, sve do razine podzemne vode. Lužnjakova
ekstenzivna korijenova mreža omogućuje korijenju običnog graba i poljskog
jasena da popuni sav ostali prostor rizosfere.


U prostoru iznad tla došlo je također do maksimalnih korištenja. Hrast
zauzima dominantan položaj, s time da ga u nekim površinama zamjenjuje
poljski jasen, bilo pojedinačno bilo u grupama. S ozbirom na dimenzije koje
te dvije vrste postižu u srednjoj i zreloj dobi, omogućen im je dominantan
položaj. Njihove se krošnje nalaze u visini od 30 do 40 m. Prostor ispod krošanja
hrasta lužnjaka i poljskog jasena popunjuje obični grab, koji ujedno
vrlo gusto zastire tlo i uvjetuje posebnu šumsku fitoklimu toga ekosistema.
Ona je okarakterizirana većom zračnom vlagom i nižom temperaturom tla
nego li u susjednom ekosistemu koji uspijeva u mikroudubini slabo visinski
izdiferenciranog reljefa nizinskih šuma.


Takva šumska fitoklima pruža vrlo povoljne klimatske uvjete te uvjete
vlage u rizosferi u kojoj korijenje raste tijekom čitavog vegetacijskog razdoblja.
Do hrastovih krošanja, čiji sklop nije nikada potpun, dopire maksimalna
količina svjetlosti i topline. Povoljni uvjeti u tlu te obilje svjetlosti
i topline u asimilacijskoj površini omogućuje hrastu lužnjaku povoljne uvjete
za C02 asimilaciju u klimatskim prilikama našega podneblja. To isto odnosi
se i na poljski jasen (PRPIĆ, B, 1974).


U sušnim godinama pada razina podzemne vode ispod domašaja glavnine
korijenove mreže, kako hrasta lužnjaka, tako i poljskog jasena. Obje pojave
uvjetuju labilnost članova biljne zajednice, a vjerojatno i većine članova životne
zajednice tih ekosistema (PRPIČ, B., 1974).


Prema VAJDA, Z., 1971. »Cesto je razina vode u odvodnim kanalima niža
od podzemne vode u okolici, što u propusnim tlima može uzrokovati i pad
razine podzemne vode.« Isti autor zaključuje dalje »da se pri trajnom sniženjurazine podzemne vode od prosječno 25 cm, mijenja bonitet stojbine, a prisniženju od 50 cm opažaju se štetni ujecaji na drveću što ovisi o vrstama i
kvaliteti tla.«.


Prema PRPIČ, B. 1971. »Ako dođe do promjena hidroloških prilika odnosno
do smanjenja ili povišenja razine gravitacione podzemne vode, korinova
mreža hrasta lužnjaka, a djelomično i poljskog jasena, dolazi u nepovoljne
prilike što dovodi do fiziološkog slabljenja drveća. Rizosfera postaje
presuha ili premokra za hrast lužnjak ili poljski jasen. — Od sniženja vodostaja
graviatcione podzemne vode trpe kako hrast lužnjak tako i poljski jasen
pa i crna joha, što se posebno nepovoljno odražava na starija stabla, koja su
izgubila moć intenzivnog rasta, pa ne mogu produženjem korijenja pratiti pad
razine podzemne vode.«


Prema PRPIĆ, B. 1978. »Hrast lužnjak transpirira tijekom vegetacijskog
razdoblja vrlo intenzivno, što u 140-godišnjoj šumi u Stacionaru Opeke kraj
Lipovljana, iznosi 840 mm što je značajno manje od ukupne količine kiše koja
padne od travnja do rujna i iznosi 527 mm.


547