DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 20 <-- 20 --> PDF |
grafskih podloga i biti u mogućnosti da postepeno zamijeni stari, većinom zastarjeli kartografski materijal. ODK se izrađuje fotogrametrijski i snimljeni aerosnimci mogu poslužiti za racionalizaciju kartografskih radova u šumarstvu. Radi poznatih značajki objekta »šuma« terestička geodetska izmjera ne može se potpuno eliminirati, nego će i dalje biti zastupljena u znatnoj mjeri. Tehnologija terenskih radova neće se bitno mijenjati, međutim kartiranje se može, obzirom na razantni razvoj računarske tehnike. Za novi način rada trebaju se odrediti i nove tolerance dozvoljenog odstupanja. 2. KARTIRANJE I IZJEDNAČENJE BUSOLNIH VLAKOVA Nekada davno su se busolni vlakovi kartirali većinom busolom za nanošenje, često skinutom s busolnog teodolita, jer je kutni transporter (kutomjer) iz metala bio isto tako skupa sprava kao i busola. Kartiranje transporterom uz njegov podatak noniusa a = 1 min, je sigurno konformnije i točnije nego s busolom za nanošenje, međutim i kod jedne i kod druge sprave izravno je grafičko nanošenje opterećeno znatnim pogreškama grafike. Na terenu možemo instrument ili letvu centrirati na par cm (na pr. ± 5 cm) točno bez problema, ali grafički to u mjerilu 1:5000 iznosi »samo« 0,01 mm, pa dolazi do nesrazmjera između točnosti na terenu i planu, jer grafička točnost nanošenja (± 0,2 mm) je mnogoputa manja. Osim toga na točnost položaja neke kartirane točke u vlaku utječe točnost kartiranja prethodnih točaka. Busolni poligoni vlakovi kartiraju se danas obično punokružnim kutnim transporterom prethodno na prozirnom papiru te grafički izjednačavaju uklapanjem na postojeću kartu. Na taj način je također eliminirana i potreba za poznavanjem magnetske deklinacije ili orijentacionog kuta. Kao dozvoljeno završno linearno odstupanje vlaka JBmax kod grafičkog izjednačenja uzima se 1/100 ukupne dužine vlaka [d], a popravak se vrši proporcionalno dužinama poligonih stranica. Smjer nanošenja popravaka paralelan je smjeru završnog linearnog odstupanja fD (NEIDHARDT, TOMAŠEGOVIĆ 1962). Točnost položaja pojedine točke u vlaku ovisi o točnosti izmjere na terenu i točnosti kartiranja. Računanjem pravokutnih koordinata točaka u busolnom poligonom vlaku one se dobivaju u mjerilu 1:1, nanose se točka po točka, neovisno od prethodno nanesenih točaka, čime se povećava susjedska točnost čitavog kompleksa točaka jedne izmjere. Za računanje koordinata busolnog poligonog vlaka potrebno je poznavanje magnetske deklinacije ili orijentacionog kuta, da bi se od magnetskih azimuta prešlo na smjerne kuteve, a to pretpostavlja i gušću mrežu točaka poznatih po koordinatama što u šumskim predjelima nije ostvareno. Sve to, uz nepostojanje odgovarajuće računarske tehnike, uvjetovalo je da se nisu, do u najnovije doba, računale koordinate busolnih poligonih vlakova, iako je bilo prijedloga da se račun koordinata vrši logaritmom (NEIDHARDT 1941) ili da se računaju koordinate u vlakovima mjernim busolnim teodolitom Wild TO (JOVICIĆ, PANTIĆ 1976). Pojava relativno jeftinih i funkcionalnih džepnih elektroničkih računala omogućila je da se računanjem relativnih koordinata busolnih poligonih vla |