DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 36     <-- 36 -->        PDF

tabilitet i sudjeluju u zajedničkim troškovima kao i upravljanju Parkom, putem
delegata u Savjetu.


Za Nacionalni park od presudne je važnosti i njegov znanstveni tretman.
Park je znanstveni poligon brojnih istraživačkih institucija koje su zainteresirane
na funadmetalne teme sa tog područja. Njih finaciraju fondovi Republike
(putem SIZ-ova) a Nacionalni park sufinancira, koordinira i stručno
sudjeluje na obradi tema koje su od praktičnog značenja za njegovu zaštitu
i razvoj.


KORNATSKO OTOČJE NA JADRANU, NACIONALNI PARK
U OSNIVANJU


Kornatsko otočje je službeno proglašeno nacionalnim parkom i sada pokušava
srediti svoje upravljanje i uređenje.


Prostor Nacionalnog parka Kornati od 30.000 ha obuhvaća veliki broj
otoka i otočića na Jadranu čiju kičmu predstavlja izduženi, sa obalom Jadrana
paralelno položeni otok Kornat sa kojim brojni manji otoci od otvorene pučine
mora zatvaraju morski kanal u kojem buja život. Taj kanal i plodište
živog svijeta u moru šušti je kontrast geomorfologiji otočja na kojima su prema
pučini oblikovani oštro podsječeni grebeni — klifovi.


Otočje je tradicionalno uzgajalište ovaca, koje su se saživjele sa kamenjarom
i oskudnom ali osebujnom vegetacijom. Ta naoko golet, prekinuta je
mjestimično privlačnim dolinama maslinika i vinograda do kojih ljeti navraćaju
njihovi vlasnici radi obrade. Pojedinačne kućice od kamena i tzv. »bunje-<
(u obliku kupe izgrađeno sklonište od kamenih ploča) upotpunjuju živopisnu
sliku ovog neobičnog pejzaža. Mjestimično su prisutni i arheološki nalazi, jer
je ribarenje ovamo privlačilo i antičke narode. Između Kornata i Jadranske
obale je kanal kojim komuniciraju sve značajnije brodske linije. Prema tome,
prostor Nacionalnog parka je oaza između pučine i prometno frekventnog kanala
kojeg sa kopna treba prebroditi da bi se stiglo u mirne vode Parka.


Taj park već danas posjeti oko 40.000 posjetilaca brodovima i brodicama
za čije usluge njihovi vlasnici najčešće privatno, odnose svu ekonomsku korist.
Nacionalni park se uključio u tu trku, na taj način da se nekoliko
zastarjelih brodica kontrolira prostor parka, vodi bitku sa izgrednicima i naplaćuje
skromnu ulaznicu, odnosno da se i sam uključi u prevoznike da bi uz
skromnu dotaciju poboljšao standard personala. Međutim, tu nedostaje »Sistem
«.


Duga polagana vožnja do otočja i još dulji povratak sa razgledavanjem
predstavlja za posjetioce napor koji pred kraj prelazi u monotoniju, a za
Nacionalni park suviše skromne mogućnosti ponude i neznatan kapacitet.


Atraktivnost Parka i relativno bliza i veoma frekvetna jadranska cestovna
magistrala, koja upravo nasuprot otočju dotiče nekoliko privlačnih lučica,
omogućuju ovom Parku da izgradi svoj »Sistem«, a to je mala vlastita luka
uz magistralu sa planskim razvojem turističkih usluga uz parkirališta vozila,
za početak dva brza broda za transport posjetilaca do sjevernih i južnih prilaza
u otočje. Otočjem kao zatvorenim područjem treba razraditi itinerere
za transport posjetilaca izričito vlastitom specijaliziranom flotom Parka, sa
uključenjem svih atraktivnosti u paket usluga, pretežno jednostavnih, pred