DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 39 <-- 39 --> PDF |
UDK 801*316.4 Sum. list CIX (1985) 573 O NEKIM JEZIČNIM NEDOSTACIMA ZAKONA O ŠUMAMA SR HRVATSKE Ratimir KALMETA* SAŽETAK. Autor s jezične strane analizira tekst Zakona o šumama SR Hrvatske iz 1984. godine i nalazi više riječi i pojmova koji, po njegovom mišljenju, nisu u duhu hrvatskog književnog jezika ni znanstvenog kao njegove grane. Stoga predlaže, da se u buduće koriste riječi koje su bolje od današnjih, (op) Svaki bi zakonski tekst, prema Ustavu SFRJ, morao biti napisan književnim jezikom naroda kojemu je »slovo zakona« namijenjeno. Tako se redovito i postupa. Uobičajena je praksa da zakonsko štivo, prije negoli se tiska, jezično pregledava i prema potrebi ispravlja ga lektor. Radni ljudi naše socijalističke Republike s pravom očekuju da takvo štivo, njima namijenjeno, bude napisano hrvatskim književnim jezikom, a što je u suglasju s Ustavom SRH. Takav jezik svojom vrijednošću odgovara jezikoslovnom nazivu »hrvatske varijante standardne novoštokavštine«. Vjerujemo da se tako i činilo pripremajući rukopis Zakona o šumama SRH za tisak. Međutim, počesto u zakonskome tekstu, zbog kojekakvih razloga, nalazimo riječi i izričaje koji za hrvatski jezik nisu tipični. To se zbilo i s tekstom istaknutog Zakona. Ne želimo reći da odbacujemo potrebu za usklađivanjem terminoloških i nomenklaturnih sustava pojedinih struka i interdisciplinarno i to na jugoslavenskoj razini (1, 15). Naprotiv, prihvaćamo njihovo usklađivanje, ali ne i svjesno ili nesvjesno ujednačavanje — na štetu bilo kojeg jezika. Poštujemo znanje i napor zakonodavca i lektora da Zakon o šumama SRH i strukovno (šumarski) i jezično bude što razumljiviji, a što su uglavnom i postigli. Međutim, mislimo da su se u njemu ipak »uvukle« neke riječi/nazivi, neki izričaji i toponimi koji nisu u duhu hrvatskoga knjževnog jezika i znanstvenog jezika kao njegove grane. U produžetku članka ćemo ih navesti i na njih se jezično-znanstveno kritički osvrnuti. Drugim riječima to znači da se na sintaktičku valjanost zakonskog teksta nećemo osvrtati. (1) čovjekova okolina (članovi 2, 8, 87) Danas u znanstvenom jeziku kao grani hrvatskoga književnog jezika značenjski razlučujemo ove tri riječi nazive: okolina — sociološki pojam, okolica — zemljopisni pojam i okoliš — ekološki pojam. Takvo njihovo značenje pri- Prof. dr Ratimir Kalmeta, univ. prof, u m. 51000 Rijeka, D. Zervea 13/11 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 40 <-- 40 --> PDF |
hvaćaju i hrvatski jezikoslovci (2; 3, 16—21; 5, 48—53; 7, 16). Ako svaki od navedenih naziva ima svoje točno određeno značenje, ima svoj određeni pojam, onda ne bi imalo nikakva smisla od bilo kojega od njih tvoriti višeznačnicu (homonim). To bi bilo u nesuglasju s jednim od temeljnih načela u tvorbi znanstvena nazivlja: jedna riječ — jedan pojam! Trebalo je napisati čovjekov okoliš a ne čovjekova okolina. (2) erozion i (članovi 6, 87) U Priručnoj gramatici hrvatskoga književnog jezika (9, 280) čitamo i sli jedeće: »I ostale imenice na -ija dobivaju sufiks -ski: akcija — akcijski, komunikacija — komunikacijski, organizacija — organizacijski, redakcija — redakcijski. . .«. Analogno tome pravilno je pisati — erozijskih (< erozija) područja. (3) imovinsko-pravni (član 126) Imovinsko pravo je jedan pojam od kojeg možemo tvoriti dvočlani ali značenjski jedinstveni pridjev ili pridjevsku složenicu složeno-sufiksalne tvorbe. Takav pridjev moramo pisati imovinskopravni (odnosi), kao od naziva građansko pravo — građanskopravni (odnosi). (4) krš (članovi 75, 76, 77, 79, 80, 81, 82, 126) U hrvatskome znanstvenom jeziku opstoje tri mogućnosti uporabe naziva krš i kras (obje riječi su hrvatske): (a) krš i kras, svaki za sebe, su jednoznačni nazivi, krš za morfološko- pedološko-vegetacijski pojam i izvorni naziv, kras za kemijskoerozijski (korozijski) ili kraškoerozijski pojam;* (b) krš i kras su nazivi — istoznačnice (sinonimi); (c) krš je naziv s dva smisla, (1) krš u užem smislu — naziv za kemijskoerozijski (korozijski) ili krškorozijski pojam i (2) krš u širem smislu — naziv za morfološko-pedološko vegetacijski pojam.** Na osnovi sadržaja onih članova Zakona o šumama SRH u kojima se nalazi naziv krš, a u najužoj značenjskoj svezi s riječima šumskokrški i šumsko- krški, te na temelju izostavljanja toponima Gorski Kotar iz popisa šumskokrških područja, zaključujemo da zakonodavac u Zakonu o šumama SRH ne zauzima čvrsto dosljedno znanstvenojezično gledište i tumačenje o niti jednoj od gore navedenih mogućnosti uporabe naziva krš. U tome valja iskati uzrok nesporazumu znanstvenoj ezične naravi u onima članovima Zakona u kojima se istaknute riječi nalaze, što ima za posljedak — promašaj zakonske poruke. U produžetku ćemo članka pokušati posve dobronamjerno dokazati da su sve naše zamjene umjesne. (4.1) šumskokrški (članovi 4, 16, 68, 69, 76, 77, 78, 79, 83, 85, 87, 105, 106, 111, 118, 122, 130 i str. 774—775) — Pridjev šumskokrški je također pridjevska složenica složeno-sufiksalne tvorbe nastala od izričaja šumski krš. To znači da nam zakonodavac ta* Ovu inačicu prihvaća i pisac ovog članka, kao i mnogi stručnjaci u SRH najveći broj stručnjaka u SFRJ. ** Ovu inačicu prihvaća većina stručnjaka u SRH. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 41 <-- 41 --> PDF |
kvim pridjevom priopćuje da je zakonsko-šumarsko težište obradbe na (šumskom) kršu a ne na (krškoj) šumi (trebalo bi biti obratno). — Pridjev šumskokrški i izričaj šumski krš su korozijski (krškoerozijski) pojmovi. Upotrebljavamo ih kad u geomorfologiji govorimo o tzv. kršu u užem smislu. Ako je to tako, a drugačije i ne može biti, kako se onda iz popisa šumskokrških područja (član 76) moglo izostaviti toponim Gorski Kotar, najizrazitije šumskokrško područje u SR Hrvatskoj? — Pridjev šumskokrški i izričaj šumski krš s gledišta krša u širem smislu nisu prihvatljivi jer su sastavnice šumski krš te šuma i krš značenjski inkompatibilne. Naime, šuma je oblik vegetacije, a krš je stjenovito-kamenit, ogoljeo i pust kraj i to na karbonatskim i nekarbonatskim stijenama. (4.2) šumsko-krški (str. 774—775) Kao što vidimo, riječi šumsko-krški su napisane njihovim povezivanjem crticom kao grafijskim znakom. Tako napisane riječi ne tvore polusloženicu jer prva riječ (šumsko) atributno ne određuje drugu riječ (krški). Takvu jezičnu svezu možemo pročitati samo kao šumski i krški, kako to — primjerice — čitamo i svezu hrvatsko-francuski, kao — hrvatski i francuski. (4.3) šumsko-krški i šumskokrški (str. 774—775, I—II) Na osnovi naše objasnidbe pod točkama (4.1) i (4.2) možemo postaviti sljedeće pitanje: kako je strukovno (šumarski) — jezično moguće šumsko- krška područja podijeli na šumskokrška područja, kada takvi izričaji nemaju istu značenjsku vrijednost? ZAKLJUČAK o sadržaju pod točkom (4): u Zakonu o šumama SR Hrvatske trebala bi zakonsko-šumarsko-jezično biti jasna uporaba pojmova (1) šuma (> šumski), (2) krš (> krški), (3) šuma i krš (> šumsko-krški), (4) krš i šuma (> krško-šumski), (5) šumski krš (> šumskokrški) i (6) krška šuma (> krškošumski). Osim toga. zakonodavac bi trebao pod fusnotom navesti kako znanstveno gleda na krš: (a) korozijski, tj. krškoerozijski (krš u užem smislu) ili (b) nekorozijski, tj. morfološko-pedološko-vegetacijski (krš u širem smislu)? Takva bi napomena uvelike olakšala razumijevanje zakonskog štiva. (5) naredna (godina) — (član 28) Pridjev naredni ulazi u hrvatski književni leksik, ali nam naši jezikoslovci priopćuju da je takva riječ provincijalizam (11, 116) i da prednost valja dati riječi iduća (godina). Opstoje srodne riječi sljedeći i budući, a upotrebljavamo ih prema smislu rečenice. (6) oblas t (šumarstva) — članovi 106, 109) Imenica je oblast u povijesti hrvatskog jezika značila moć, vlast; dopuštenje, ovlaštenje; organizaciju koja ima političku vlast; pravo, povlasticu, itd. Danas riječ oblast u istaknutome ili sličnom izričaju zamjenjujemo jed nom od ovih triju riječi: područje, grana i opseg (7, 33). (7) o r i j e n t a c i o n i (članovi 24, 27) U hrvatsko jezikumjedbu pod točkom (2)! prednost dajemo liku orijentacijski ; v. za |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 42 <-- 42 --> PDF |
(8) park (članovi 5, 6) Posuđenica park (engl.) u hrvatskom jeziku stekla je pravo građanstva, što ne znači da moramo zaboraviti našu stariju i lijepu riječ -perivoj, bez obzira na njezino starogrčko podrijetlo. (9) sliv, slivno područje (član 87) Naziv sliv (slivno područje) za oznaku prostorno-hidroloških osobina rijeke upotrebljavaju naši hidrotehničari i vodoprivrednici, a namjesto zemljopisnoga naziva poriječje. S gledištia kulture jezika nedopustivo je da stručnjaci različitih struka za isti pojam imaju različite nazive. Stručnjaci u SR Hrvatskoj morali bi se odlučiti za uporabu samo jednoga od navedenih dvaju naziva. Pritom bismo trebali poštivati sljedeće pravilo: »... ako od neke znanosti prihvatimo njezino izvorno znanstveno tumačenje o pojavama koje su predmet njezina proučavanja, onda bismo od nje za takvo tumačenje morali prihvatiti i pripadajuće znanstveno nazivlje ...« (4, 128) Mislimo da je hrvatska zemljopisna znanost pozvana da pojam sliva (starij je naziv pomorje) protumači. To je prostor (područje) s kojeg se rijeka slijev a u neko more (ili jezero); kažemo — Sava pripada slivu Crnog mora, a Neretva — slivu Jadransko mora (6, 50—53). Međutim, zakonodavac upotrebljava riječ sliv namjesto zemljopisnoga naziva poriječje i to za oznaku prostora (područja) na kojem se razvio riječni sustav. Da je to tako dokazom je sljedeća formulacija u Zakonu o šumama (član 87—9): vodoprivrednih zajednica sliva. Dobro je još pripomenuti da s gledišta naše zemljopisne znanosti ni riječ sliv ni riječ poriječje ne mogu biti višeznačnice (homonimi), a niti su obje istoznačnice (sinonimi). (10) šumskogospodarka područja (član 16) — Kad bi pravopisno bilo opravdano na šumskogospodarska područja gledati kao na vlastita imena, onda bismo ih morali pisati. Slavonsko-baranjsko, 2. Srednjoposavsko, 3. Bilogorsko-podravsko... šumsko gospodarskopodručje, a ne 1. Slavonsko-Baranjsko, 2. Srednje Posavsko, 3. Bilogorsko-Podravsko . . . šumskogospodarsko područje, kako to čini zakonodavac. Kako će se tek naš jezik obogatiti vlastitim imenima ako se netko danas-sutra sjeti da napiše Istarsko maslinarskogospodarsko područje, Ličko ovčarskogospodarsko područje, Dalmatinsko-Hercegovačko mandarinskogospodarsko područje, Podravsko- Baranjsko kukuruznogospodarsko područje, itd.?! — Kakvo je to 8. Goransko-Primorsko šumskogospodarsko područje? Ponajprije, analogno našoj zamjedbi po kojoj bismo prvo slovo drugoga dijela dvočlanoga vlastitog imena morali pisati malim slovom, morali bismo postupit i kod načina pisanja šumskogospodarskog područja pod rednim brojem 8. To znači da bismo takvo ime pisali — 8. Goransko-primorsko šumskogospodarsko područje. — U vlastitom imenu Goransko-Primorsko ... nalazimo njegovu sastavnicu Primorsko, tvorbeno — vjerojatno — u svezi s toponimom Primorje (?). Na žalost, takav toponim na zemljovidu SRH i u literaturi suvremene regionalne geografije naše socijalističke Republike ne opstoji. Možda je zakonodavcu Primorje skraćeni lik od austro-ugarskog pojm a Hrvatsko primor |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 43 <-- 43 --> PDF |
je?! Međutim, suvremena je hrvatska zemljopisna znanost takav protunarodni poja m odbacila, zadržavši narodna ime Hrvatsko primorje koje je danas protegnuto na cijeli primorski pojas SR Hrvatske. Naša ga zemljopisna znanost dijeli na (1) Sjeverno Hrvatsko primorje i (2) Južno Hrvatsko primorje. — U popisu šumskogospodarskih područja nema područja Istre i Dalmacije (v. član 16!). Zar je moguće da su ove dvije naše pokrajine šumskogospodarski obuhvaćene »vlastitim imenom« 8. Goransko-Primorsko šumskogospodarsko područje? Ako je to tako, kako ćemo onda — među ostalim — takvo gledište dovesti u svezu sa sadržajem člana 76: Na području krša ustanovljuju se ova šumskokrška područja: 1. Istarsko-Primorsko-Ličko (zapravo — Istarsko-primorsko-ličko) i 2. Dalmatinsko? U popisu nema šumskokrškog područja Gorski Kotar, što je dokazom da je zakonodavcu na ovome mjestu područje promatranja krš u širem smislu (nekorozijski pojam). Ali mu je zato šumskokrško područje korozijski pojam, pojam krša u užem smislu. (11) učešće (član 81) U hrvatskom jeziku prednost dajemo uporabi riječi udio (udjel), kao i riječima sudjelovati i sudjelovanje, a ne riječima učestovati i učestovanje. (12) vršit i (članovi 17, 36, 40, 45, 57) Glagol vršiti počesto zlouporabljujemo pa vršimo sve i svašta: vršimo pošumljavanje, vršimo natapanje, vršimo prebrojavanje, vršimo prodaju, vršimo popis, vršimo dostavu, vršimo nadzor, itd. Jezično bismo mogli pravilnije i ljepše reći ovako: pošumljavamo, natapamo, prebrojavamo, prodajemo, popisujemo, dostavljamo, nadziremo, itd. I u Zakonu o šumama mogli bismo namjesto vršiti sječa (član 36) i vrši prijenos (član 57) napisati obavljati sječa i prenosi. O uporabi glagola vršiti pisali su neki naši jezikoslovci (na primjer pod 10, 89, 90). * Dužnost nam je bila da na neke jezično-znanstvene nedostatke Zakona o šumama SR Hrvaske upozorimo. Naše zakone ne pišemo samo za stručnjake (pravnike i dr.) nego i za sve naše radne ljude. Zadaća je svih nas da i zakonskim štivom sudjelujemo u procesu razvoja njihove jezične kulture. Hoće li zakonodavac takve naše zamjedbe jezične i znanstvene naravi usvojiti, to ne ovisi o nama. LITERATURA 1. B r o z o v i ć, Dalibor, O jeziku u zakonima i o zakonima jezika, »Jezik«, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, Br. 1/1978—79; izd. Hrvatsko filološko društvo u Zagrebu (u daljem tekstu »Jezik«). 2. F i n k a, Božidar, Društvena okolina i zagrebačka okolica, »Vjesnik«. Zagreb, 9. XI. 1976. 3. F i n k a, Božidar, Načelna riječ o riječima i posebno o riječima okolina, okolica i okoliš, »Jezik«, Br. 1/1979 — 1980. 4. Ka l me t a, Ratimir, Kretanje ili gibanje Zemlje i Sunca. »Jezik«, Br. 4/1981— 1982. 5. K a 1 m e t a, Ratimir, Imenice okolina, okolica i okoliš u zemljopisnome znanstvenom jeziku, »Jezik«, Br. 2/1978 — 1979. 6. Kalmeta , Ratimir, Zemljopisni nazivi u našem jeziku (Riječje. riječni sustav, poriječje, morski sliv ili slijev, razvode i razvodnica), »Jezik«, Br. 2/1976—77. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 44 <-- 44 --> PDF |
6a. K a 1 m e t a, Ratimir: Nazivi »krš» i »kras« u hrvatskoj znanosti. »Šumarski list« br. 9—10/1985., str. 419—428. 7. K o s o r, Karlo, Bilješke o jeziku suvremenih hrvatskih pisaca, Split, 1979. 8. Narodne novine, Službeni list SR Hrvatske, Br. 54 od 23. XII. 1983. 9. P a v e š i ć , Slavko i suradnici, Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1979; izd. Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku u Zagrebu. 10. P a v 1 i č e v i ć, Dunja. Nije li upotreba glagola vršiti prevršila mjeru? »Jezik«. Br. 2—3/1979—80. 11. V i d o v i ć, Radovan. Kako ne valja — kako valja pisati. Zagreb. 1969; izd. Matica hrvatska, Zagreb. Some Linguistic Insufficiences in the Forest Law of Croatia Summary The author analysed the text of the Forest Law of Croatia from the linguistic aspect and came to conclusion that quite a number of terms and notions, in his opinion are neither in the spirit of the Croatian literary language, nor consequently in the scientific language as its branch. Therefore, he suggests that the future texts should utilize better words than those used at present. |