DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 40 <-- 40 --> PDF |
hvaćaju i hrvatski jezikoslovci (2; 3, 16—21; 5, 48—53; 7, 16). Ako svaki od navedenih naziva ima svoje točno određeno značenje, ima svoj određeni pojam, onda ne bi imalo nikakva smisla od bilo kojega od njih tvoriti višeznačnicu (homonim). To bi bilo u nesuglasju s jednim od temeljnih načela u tvorbi znanstvena nazivlja: jedna riječ — jedan pojam! Trebalo je napisati čovjekov okoliš a ne čovjekova okolina. (2) erozion i (članovi 6, 87) U Priručnoj gramatici hrvatskoga književnog jezika (9, 280) čitamo i sli jedeće: »I ostale imenice na -ija dobivaju sufiks -ski: akcija — akcijski, komunikacija — komunikacijski, organizacija — organizacijski, redakcija — redakcijski. . .«. Analogno tome pravilno je pisati — erozijskih (< erozija) područja. (3) imovinsko-pravni (član 126) Imovinsko pravo je jedan pojam od kojeg možemo tvoriti dvočlani ali značenjski jedinstveni pridjev ili pridjevsku složenicu složeno-sufiksalne tvorbe. Takav pridjev moramo pisati imovinskopravni (odnosi), kao od naziva građansko pravo — građanskopravni (odnosi). (4) krš (članovi 75, 76, 77, 79, 80, 81, 82, 126) U hrvatskome znanstvenom jeziku opstoje tri mogućnosti uporabe naziva krš i kras (obje riječi su hrvatske): (a) krš i kras, svaki za sebe, su jednoznačni nazivi, krš za morfološko- pedološko-vegetacijski pojam i izvorni naziv, kras za kemijskoerozijski (korozijski) ili kraškoerozijski pojam;* (b) krš i kras su nazivi — istoznačnice (sinonimi); (c) krš je naziv s dva smisla, (1) krš u užem smislu — naziv za kemijskoerozijski (korozijski) ili krškorozijski pojam i (2) krš u širem smislu — naziv za morfološko-pedološko vegetacijski pojam.** Na osnovi sadržaja onih članova Zakona o šumama SRH u kojima se nalazi naziv krš, a u najužoj značenjskoj svezi s riječima šumskokrški i šumsko- krški, te na temelju izostavljanja toponima Gorski Kotar iz popisa šumskokrških područja, zaključujemo da zakonodavac u Zakonu o šumama SRH ne zauzima čvrsto dosljedno znanstvenojezično gledište i tumačenje o niti jednoj od gore navedenih mogućnosti uporabe naziva krš. U tome valja iskati uzrok nesporazumu znanstvenoj ezične naravi u onima članovima Zakona u kojima se istaknute riječi nalaze, što ima za posljedak — promašaj zakonske poruke. U produžetku ćemo članka pokušati posve dobronamjerno dokazati da su sve naše zamjene umjesne. (4.1) šumskokrški (članovi 4, 16, 68, 69, 76, 77, 78, 79, 83, 85, 87, 105, 106, 111, 118, 122, 130 i str. 774—775) — Pridjev šumskokrški je također pridjevska složenica složeno-sufiksalne tvorbe nastala od izričaja šumski krš. To znači da nam zakonodavac ta* Ovu inačicu prihvaća i pisac ovog članka, kao i mnogi stručnjaci u SRH najveći broj stručnjaka u SFRJ. ** Ovu inačicu prihvaća većina stručnjaka u SRH. |