DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Zahvaljujem Vani se. moja gospodo! na laskavom povjerenju, koje stavljate u mene i u ostale moje pomoćnike na ovom važnom polju domaće prosvjete! Više od 12 godina gledao sam sućutno narodno uskrsnuće zemalja podravskih i posavskih, i želio svagda pobratimski, da bi junački narod, kojemu je Bog darovao lijepu ovu zemljicu i blago podneblje, uzdignuo se i stao medu znamenite, izobražene narode evropske. Često me je obuzela želja, pridonijeti još k ovome uzdignuću barem u pogledu gospodarskom; pa kao munja proletjela je moju dušu ljetos vijest o utemeljenju gospodarskog učilišta križevačkoga, pobudiv volju moju za učestovanje u ovom važnom podhvatu. Mnogoljetna dakle simpatija za uzdignuće i napredak narodnog gospodarstva hrvatsko-slavonskoga uzrok je, da sam krenuo u ove krajeve, koje sada zovem svoju novu domovinu. Kako sam, svjetla skupštino! u svojoj češkoj domovini izvršio mnogu zadaću praktičnoga i u mnoga gospodarenja, istom ću pomnjom i trudom nastojati o tom i ovdje, kao nov valjan sin drage kraljevine hrvatsko-slavonske. Nisam, moja gospodo! početnik i novak u poučavanju mladeži u gospodarstvu, nego evo punih deset godina već radim na tom zahvalnom polju, izućiv nekoliko stotina mladića, gospodarećih sada po različitim krajevima austrijskoga carstva. Da ovdašnja moja zadaća nije laka, nitko ne će dvojiti, i treba, da u ovom poslu tražim potporu za sebe i za ostale svoje drugove — najprije kod visokih oblasti, zatim pak kod štovanog građanstva križevačkog, konačno kod marljivih članova društva gospodarskoga i svih prijatelja narodnog napretka. Ako mi Bog dade, da »viribus unitis« — pomoću ostale gospode učitelja — podignem ovaj zavod na takav stupanj savršenstva, da mladež naša uzmogne služiti vjerno domovini: tad će se izvršiti zadaća moga života, tad će se ispuniti osobito želja moja, težeći tamo, da grad Križevac, koji je bio u starom vijeku veleslavna tvrđava vojnička, da se ovaj grad u novome vijeku oklopi novom slavom — kao tvrđava praktike prosvjete i blagostanja. Zato neka živi naš milostivi car i kralj, koji nam dozvoli, da oživi ovaj zavod; neka živi i cvjeta naša mila domovina sa svjetlim banom na čelu; neka živi visoko poglavarstvo, i osobito ova j mu ž (savjetnik namjesništva g. Baltic), koji se je tako neumorno brinuo oko ustrojstva ovoga našega zavoda; neka živi napokon čitavo građansko križevačko, koje molim, da me ne smatra kao hladnog tuđinca, nego kao vatrenog i vjernog prijatelja hrvatskoga naroda!« U »Narodnim novinama«, od 24. studenoga, izvjetitelj S. V. navodi da je govor Lambla bio često prekidan i trokratnim i gromovitim »živio« te da je »suznim okom priznao srdačno veselje što ga braća Hrvati svagdje susretaju prijaznim i prijateljskim licem«. Na govor Lambla. izvješćuju Narodne novine, »otvori velemožni g. banski savjetnik (tj. M. Baltic — op. pisca) prekrasnu spomen-knjigu, te pozove cijelu skupštinu, da slijedi njegov primjer, te svaki u nju ubilježi ime svoje na vječnu uspomenu tog svjetlog za našu domovinu dana . . .« Poslije svečanosti u školi gradsko poglavarstvo za 70 gostiju priredilo je »kod vrijednog građanina Cernca sjajan objed« na kojem je »na prijedlog gradskoga vijećnika B. Bocaka povišen na čast kućegazde g. pl. Fodroci«. Za vrijeme i poslije objeda, čitamo nadalje, održane su brojne zdravice, »Prva zdravica bijaše posvećena velem. g. Baltiću, koji si je najveće zasluge stekao kod uvedenja tog zavoda«. Slijedile su zdravice »braći Kranjcem i Stajercem, Slavoncem i Dalmatincem, vojvođanom, Čehom, Poljakom i Rusom, koje zdravice tim živahnije bijahu, jer imadosmo od svakog porekla (osim ruskom) nazočnih zastupnika koji med nama žive. 584 |