DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 52     <-- 52 -->        PDF

UZ NAJSTARIJI UDŽBENIK IZ PODRUČJA UZGAJANJA ŠUMA
U HRVATSKOJ


Tiskarski i litografski zavod L. Albrechta
u Zagrebu izdao je 1881. godine
troškom Kr. Zem. Vlade, odjela za
unutarnje poslove u Zagrebu udžbenik:
»Nauka o sađenju i gojenju šuman«.
Udžbenik je napisao Franjo Cordašić,
šumarski izvjestitelj Kr. Hrv. — Slav.
Dalm. Zemaljske vlade. Autor navodi u
predgovoru, da za »umno šumarenje
potrebno je nauka i znanje i treba poznati
vrijednost i narav šume. kako bi
se iz nje izvadila što veća korist.« Također
bila mu je želja, da olakša Ličenje
polaznicima na Gospodarsko šumarskom
učilištu u Križevcima, koje je
kako je poznato, otvoreno 19. XI 1860. i
djelovalo je do 1898. godine. U to doba
učenici nisu imali skoro nikakvih šumarskih
knjiga pisanih na hrvatskom
jeziku i dosta su vremena i truda trošili
na pisanju »učevnih predmetah«.


Udžbenik je formata 15 X 23 cm i
pisan je na 203 stranice. Odsjek I sadrži:
Naravno pomlađivanje šuma; Opća pravila naravnog pomlađivanja šuma.


II Ručno pomlađivanje šuma
A) Sjetva
B) Sadnja


Potom dolazi — Dodatak: — »Izvadak iz knjige nadšumarnika P. Demontzey-a o
pošumljavanju i pobusivanju francezkih golietnih gorah i brdinah (186—203 str.).«


Našu pažnju privukao je § 37. u kojem je opisano pomlađivanje hrasta. Tu se
kaže: U visokim šumama počinje hrast obilnije roditi sjemenom od 80 do 100
godina, a najviše prirašćuje od 120. rio 180. godine. Između ovih granica nalazi se
uporabna i ekonomska vrijednost.


Žir rodi kao i bukvica samo svake 4—7 godine. U pravilu hrast cvate obilato
svake godine, no plod se razvija samo u povoljna proljeća i dugotrajna ljeta.


Šumar i vinogradar dijele obično nadu u dobru žetvu: kad je dobra berba,
onda ima i dosta žira.


Žir strada u zimi, ako nije pokriven lišćem ili zemljom, jasno od smrzavice,
a hrastovo lišće vrlo slabo popravlja tlo.


Kao mlada biljka hrast pokazuje suprotna svojstva od bukve. On uspijeva,
izuzevši vrlo hladne položaje, na posve otvorenim mjestima i podnosi zasjenu


586




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 53     <-- 53 -->        PDF

nadstojne sastojine samo prve i druge godine. Ne podnosi dulji zastor stabala i
grmlja. Postrana zaštita prisiljava ga da ide više u visinu nego u širinu.


Sabere li se sve ovo u jedno, evo i pravila za naravno pomlađivanje hrasta:


1. Kada smo ustanovili pravac sječe, tada nije potrebno kod hrasta osvrtati se
na opasnost vjetra kao kod drugih vrsta drveća i može se više obazirati na ostale
zahtjeve i uvjete valjana pomlađivanja.
A sada pod točkom dva što i danas ponekad griješimo!


2. U hrastovim sastojinama ne obavljaju se pripravne sječe ako se želi da tlo
ne podivlja i obraste travom.
Kod progalne sječe može se bez bojazni izvaditi polovicu sjemenjaka, jer ako
tlo i obraste travom to ne škodi mladim hrastovim biljkama. Naprotiv, godi im
postrana zaštita, osim ako je visoka trava koja bi zastrla čitavu biljku. Kod progalne
sječe vade se najjača stabla. U pravilu pristupa se progalnoj sječi kada je samonik
star 4—5 godina.


Kod hrasta potrebno je dovršnu sječu izvršiti dvije godine iza progalne sječe.
Iz ovog udžbenika opisali smo samo jedan interesantan primjer o prirodnom
pomlađivanju hrasta, a dalje slijede ostale vrste i to bukva, jela, omorika, prosti
bor, crni bor i mješovite šume.


O prebornoj sječi piše kao o najstarijem načinu »upotrebljavanja šuma«. U
naprednim zemljama preborna sječa je već davno nestala, ali na žalost u Hrvatskoj
i Slavoniji postoji još i do danas i to ne samo ponegdje, već gotovo posvuda. Kada
je preborna sječa udružena s prekomjernim iskorištavanjem šuma u »zlo shvaćenom
interesu časovita dobitka i koristi«, glavni je uzrok, što su nam šume kao,
najvažniji izvori narodnog bogatstva, u lošem stanju i poharane na mnogim mjestima.
Krajnje je vrijeme, da se i kod nas prestane s ovim štetonosnom načinu gospodarenja
(»šumarenja«), navodi autor udžbenika.


Tako je bilo prije više od 100 godina. Danas su prebor i »femelšlag«, koji se
razvio u Švicarskoj iz kombinacije preborne sječe, napredne metode gospodarenja
koje obuhvaćaju sve funkcije i obnove šuma. Zajedničko je kod prebora i »femelšlaga
« poimanje da šuma nije produkt, već sredstvo proizvodnje. Suvremeno gospodarenje
ne poznaje sastojine zrele za sječu, već samo za sječu zrela stabla. Koliko
smo u tome napredovali? Na Simpoziju — Šumarstva i prerade drva koji je održan
u Sarajevu 8. i 9. prosinca 1971. godine u Zaključcima (točka 3.) navodi se,
»radi boljeg korištenja prirodnih uslova, nužno je potrebno mijenjati dosadašnji način
gospodarenja šumama, uvođenjem skupinastog i grupimičnog gospodarenja«.
Provođenjem ovih kao i nekih drugih mjera (ovdje se ne navode) može se u
skorijoj budućnosti očekivati znatno povećanje prirasta i obima sječa.


Prema Povijesti šumarstva Hrvatske (1976.), »Urbarij carice Marije Terezije«
iz 1755. godine, te »Naredba« iste carice »o lugov, gajov, dubrav i loz čuvanja i
zadržavanja« ne samo da je prvi hrvatski šumski zakon nego i prva na hrvatskom
jeziku izdana nauka o gospodarenju u šumama.


»Nauka o sadjenju i gojenju šumah« je prvi udžbenik na našem jeziku iz područja
uzgajanja šuma u Hrvatskoj, koji je bio prvenstveno pisan za potrebe škole.


U knjizi Šumarska nastava u Hrvatskoj (1860—1960.) u poglavlju »Publikacije
nastavnika šumarskog odjela, Podizanje i gajenje šuma« nalazimo podatak: »Čordašić,
F. Nauka o sađenju i gajenju šuma, Zagreb, 1889., str.l—203«.


587




ŠUMARSKI LIST 11-12/1985 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Prema podacima (Kauders, 1963.) također se navodi 1889. godina izdanja ovog
udžbenika. Na naslovnoj strani udžbenika vidljiva je 1881. godina. Broj strana
odgovara podatku od 1—203.


Godina 1881. točno je navedena u Povijesti šumarstva Hrvatske na strani 306,
u tekstu ispod fotografije Franje Čordašića.


Prema podacima (Povijest. šumarstva Hrvatske, 1976.) Franjo Čordašić (1830—
—1906) službovao je kod otočke i II banske krajiške pukovnije, a od 1861. od 1870.
godine bio je profesor na Gospodarskom učilištu u Križevcima. Godine 1871. imenovan
je za prvog šumarskog izvjestitelja zemaljske vlade u Zagrebu i na tom je
položaju ostao do 1891. godine. Napisao je »Poučnik za čuvare šuma i pomoćno osoblje
«, I izdanje, a potom još dva, te »Nauka o sađenju i gajenju šuma«. U Šumarskom
listu napisao je: »Nešto o onih vrsti američkog drveća kojih gojidba bi i u
nas koristna bila. Sum. list 1894., str. 474—477. — »Nešto o brzo rastućih rastlinah.«
Sum. list 1894., str. 477—478.


LITERATURA


1. Kauders , A.: Nekoliko riječi o našoj starijoj šumarskoj literaturi«. Šumarski list
LXXXVII (1963), broj 11—12, str. 486—490.


2.
Leibunđgut , H.: »Neki problemi uzgajanja šuma u Jugoslaviji«. Materijali sa seminara
o
uzgajanju šuma putem »femelšlaga« održanog u Jugoslaviji. Sarajevo 1961., str. 1—110.
3.
P i š k o r i ć, O.: Franjo Čordašić (1830—1906.). Šumarski list CV (1981), br. 1—2, str. 79—87.
4.
SITSDI Hrvatske: Povijest šumarstva Hrvatske, 1846—1976. Zagreb 1976, str. 2—427.
5.
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960. Zagreb
1963, str. 1—618.