DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 47     <-- 47 -->        PDF

TIDK 630*208 :636.3 Sum. list CX (1986) 45


NOVI ASPEKTI PROBLEMA UZGOJA DIVLJIH KOZA


Petar ZIANI*


SAŽETAK. Nakon klasifikacije ispasišta i razlike između domaće
i divlje koze, prikazani su načini uzgoja divljih koza na
»žegarski«, u šumama Arganije (Maroko) i na mongolski te korisnost
njihova uzgoja. Autor smatra, da se divlja koza uz određene
uvjete može uzgajati bez opasnosti za vegetaciju. Na kraju su saopćeni
zaključci Međunarodnog seminara o politici uzgoja koza
koji je održan 1964. godine u Jugoslaviji, Grčkoj i Turskoj.


Prije razmatranja ove teme nužno je upoznati se s definicijama »ispasišta,
divlja koza i domaća koza« i to prema prihvaćenoj terminologiji u Organizaciji
Ujedinjenih naroda za ishranu i poljoprivredu (FAO).


1. Pod ispasište m u ovom članku, za razliku od kontinentalnih kultiviranih
pašnjaka, podrazumijevaju se svi tereni koji su nastali degradacijom
šumskih formacija. Ta ispasišta mogu biti:
— devastirana šuma,
— šikara šumskih vrsta drveća i grmlja,
— šikara paliurusa i juniperusa,
— golet djelomično obrasla niskim drvenastim grmljem i travama.
— golet obrasla uglavnom travama i
— kamenita golet bez vegetacije.
Kao što se vidi, sve ove kategorije ispasišta predstavljaju proces degradacije
od sklopljene šume do potpune goleti, kao destruktivnog djelovanja
procesa čovjek — koza — koza i ovca — ovca. Ove površine kod nas nalaze
se uglavnom na Kraškom području, zatim u Makedoniji i Kosovu a u manjoj
mjeri i u ostalim krajevima zemlje.


2. Divlj a koz a (chevre sauvage, range goat)
Ova koza je uzgojena od čovjeka (za razliku od planinske divljači (a
hrani se gotovo isključivo s lisnikom drvenastih vrsta na ispasištima prema
izloženoj definiciji. Ako vremenske prilike ne dozvoljavaju ishranu direktno
na terenu, onda se ona prehranjuje lisnikom sakupljenim na navedenim površinama.


* Petar Ziani. dipl. inž. šum.. ex ekspert FAO, 41 000 Zagreb, Šetalište Karin
Marxa br. 8/81


ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 48     <-- 48 -->        PDF

3. Domać a koz a (chevre domestique, domestic goal)
Za razliku od divlje koze ova je postala uglavnom selekcijom i klizanjem
a uzgaja se pod stalnim nadzorom stočara. Prehranjuje se uglavnom u staji
sa sijenom i koncentratima a ponekad i na vezu u okolini staje. Ispasišta
obrasla grmljem ova koza uopće ne koristi ili samo iznimno. Postoje pasmine
domaće koze velike proizvodnosti pa je i njihov uzgoj veoma rentabilan.


3. O v c a se hrani sijenom u staji i pašom na svim otvorenim formacijama,
a posebno na goletima.
Na mediteranskom području uzgaja se uglavnom divlja koza te se u
ovom izlaganju imaju u vidu samo te koze. Uzgoj divlje koze je dio ekstenzivne
privrede nerazvijenih degradiranih područja. Ona se često smatra
kao glavni, pa čak, i jedini faktor devastacije šuma i degradacije tla. Mi smo
dokazali da je ta koza samo jedan intermediarni stadij u procesu degradacije
između destruktivne akcije čovjeka s jedne strane i prekomjerne ispaše ovaca
kao glavnog uzročnika erozije tla s druge strane. Uzroke degradacije prostranih
područja mediteran treba, dakle, tražiti u ekstenzivnoj privredi u cijelosti,
a ne u ispaši jedne jedine životinje tj. divlje koze.


SI. 1. Bukovica: jedna sastojina namjenjena za lisnih.
Or.
U mnogim mediteranskim zemljama sa znatnim degradiranim površi


nama uzgoj te koze je stvarno značio glavni izvor opstanka stanovništva tih
zemalja. U Jugoslaviji je međutim danas situacija sasvim drugačija — gladi
više nema te uzgoj divljih koza više ne bi bio potreban. Međutim, treba
voditi računa da se znatne površine šikara i devastiranih šuma ne mogu drukčije
koristiti osim pašom koza. Osim toga treba perspektivno voditi računa
i o ovim faktorima:




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 49     <-- 49 -->        PDF

1.
Stanovništvo Zemlje raste svake godine za 63 milijuna stanovnika.
2.
znatan broj zemalja istražuje nove izvore ishrane, na pr. morske alge
i dr.,
3.
porast potrošnje proizvoda stočarstva konstantan je i, prema predviđanjima
FAO-a, on će se na jugu Evrope utrostručit za 20 godina,
4.
također se ne smije ispusiti iz vida i momentalnu tešku ekonomsku situaciju
zemlje. Opskrba s mesom problem je velikom broja domaćinstava.
Ako to imademo u vidu, nameće se logičan zaključak da je oportuno
iskoristiti proizvodnju divlje koze. to prije, što ta proizvodnja, istina ekstenzivna,
postoji još u Jugoslaviji i u velikom broju zemalja Mediterana. Stoga
sad možemo postaviti pitanje: »Da li se uzgoj divlje koze može organizirati
kao relativno intenzivnija proizvodna grana na bazi ishrane s lisnikom šumskih
vrsta a koja će biti sposobna za rentabilan razvoj uz održavanje proizvodne
sposobnosti tla?«


Iz postavljenog pitanja vidi se. da je problem postavljen kao reorganizacija
ekstenzivnog uzgoja koza na bazi rentabiliteta i čuvanja tla i vegetacije.
To se može postići, jer su mnoga naša opažanja i istraživanja u raznim
zemljama pokazala, da je moguć uzgoj divljih koza na način koji štiti
šumu od devastacije i čuva proizvodnu sposobnost tla. Međutim, rentabilnost
raznih načina uzgoja divljih koza kao i organiziranje novih, suvremenih načina,
uzgoja potrebno je ispitati na eksperimenalnim poljima.


SI. 2. Bukovica: površine na kojima se uzgajaju stabla za Hsnik ograđene su
suhozidom.
Or.


U nastavku navodimo nekoliko načina uzgoja divljih koza. kojima će
biti zaštićena šuma i tlo a osigurani izvjesni proizvodni rezultati. O rentabilitetu
tih načina ne može se govoriti, jer su oni služili, a služe još i danas.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 50     <-- 50 -->        PDF

samo za namirenje potreba domaćinstva a proizvodnja uglavnom nije iznošena
na tržište.


To su:


1.
Zegarski sistem uzgajanja divljih koza u Bukovici (Jugoslavija),
2.
uzgoj divljih koza u šumama A´rganije (Maroko).
3.
uzgoj divljih koza na stepana Mongolije.
[.


Istraživanja u Bukovici pokazala su. da je postojao jedan period u kojem
je; divlja koza bila glavni i jedini izvor opstanka stanovništva. U tom periodu
uzgoj koza je bio organiziran na jedinstven način. Ostaci tog načina održani
su sve do danas, iako degradirani ali ipak takvi, da se mogao rekonstruirati
taj sistem uzgoja divljih koza. Ti ostaci se nalaze kod sela Zegara
u Bukovici, pa smo stoga taj način uzgoja nazvali »zegarski sistem«.
Pod tim imenom registriran je u FAO i u Institutu Capra u Bruxellesu. Taj
sistem vjerojatno je postojao i u drugim krajevima Kraškog područja, ali
je degradirao ili sasvim nestao. U Žegarskom sistemu koristila se samo divlja
koza, dok je ovaca bilo vrlo malo. To je područje submediterana s biljnom
zajednicom Carpinetum orientalis. Glavne šumske vrste su Carpinus orientalis,
Quercus pubescens, Fraxinus ornus i Acer monspessulanum.


Glavni problem ovog sistema uzgoja koza bila je zimska ishrana. Stoga
je sakupljanje i konverzacija lisnika bila obavezna, jer koze za vrijeme bure
i snijega nisu mogle izlaziti na pašu. Površine za proizvodnju lisnika bile
su, a i sad su, odvojene od površina za neposredni brst. Lisničke površine
bile su uvijek u privatnom posjedu a one za neposredni brst bile su zajedničke,
seoske ili općinske.


Prema tome karakteristike Žegarskog sistema uzgoja koza su:


1.
Površine za proizvodnju lisnika odvojene su od površina za neposrednu
ispašu, u privatnom su posjedu i redovno ograđene;
2.,
broj koza u domaćinstvu bio je ograničen prema mogućnostima zimske ishrane;


3.
privatne ograđene šumske površine određene za proizvodnju lisnika imaju
etažnu strukturu. Takova struktura omogućuje maksimalnu proizvodnju
lisnika u turnusu s istog stabla svakih 3—5 godina. Dominira hrast a
jasen i grab su podstojni. U prizemnoj etaži je razno grmlje a čiste površine
obrasle travom koristile su ovce.
Prema kazivanju starih ljudi, postojala je posebna organizacija ispaše
na zajedničkim površinama u rotaciji s kojom su rukovodili najiskusniji stočari.


Zegarski sistem uzgoja koza vremenom se degradirao, a uzroci su bili:


1.
Porast broja stanovništva,
2.
slaba proizvodnost rada i orijentacija stanovnika na druga zanimanja,
3.
proizvodnja ogrjevnog drva za obližnje varošice s posljedicom intenzivnije
degradacije,
48




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 51     <-- 51 -->        PDF

SI. 3. Bukovica: stog spremljenog lisnika.


Or.


4.
rotacija ispaše je skoro sasvim napuštena, a vođenje stoke na pašu spalo
je na djecu, starce i žene.
Za
jednu kozu bilo je potrebno 156 kg lisnika u toku zime ili dnevno


1.73 kg. Za spremanje 3000 kg suhog lisnika trebalo je oko 8 radnih dana.
Uporedivši s pripremom sijena, vidi se koliko je slaba proizvodnost na lisniku.
Žegarski sistem uzgoja divljih koza danas ima historijsku važnost. Održava
se još u nekim predjelima Bukovice u svom degradiranom obliku, gdje
još ima visokih stabala za proizvodnju lisnika. ali on ne može poslužiti kao
uzor za organizaciju suvremenijeg kozarstva. U svakom slučaju aspekt područja
u kojem se još uzgajaju koze na način koji je blizak žegarskom izgleda
mnogo bolje obrastao nego susjedne kraške goleti.


19




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 52     <-- 52 -->        PDF

II


Drugi primjer iz kojega se vidi kako je zaštita šuma postignuta pomoću
ispaše divljih koza imamo u Maroku. Južno od Agadira nalazi se kompleks
od oko 300.000 ha šuma Argania spinosa. To je jedna listača, jedina vrsta
roda, koja se ne nalazi više nigdje na svijetu, to je marokanski endem.
Srednje je visoko drvo vrlo razgranato sa deblom dim i vise. Plod je sličan
maslini i koristi se za proizvodnju vrlo dobrog jestivog ulja. Šume arganije
su rijetke šume, obrasle djelomično sa vegetacijom niskog grmlja i trava.
Travu popasu ovce u proljeće, pa je prekomjerna ispaša ovaca ponegdje
uzrok erozije. Koze se tada nalaze južnije prema pustinji. Koze se ne puštaju
u šume arganije sve dok se ne obere plod za proizvodnju ulja. Tad
već nastupa ljeto i potstojno nema više trave. Kad se koze puste u šume
one se penju na drveće da brste lišće i zaostale plodove. Taj brst traje skoro
cijelo ljeto. Poslije toga koze odlaze opet prema pustinji i stepama gdje
niski grmovi izbijaju mlade izbojke koje koza brsti. Šume arganije su postojale
i sjevernije u području Mogadora, ali su nestale sječom za proizvodnju
ugljena.


III.
Uzgoj koza u Mongoliji nije detaljnije istražen. Na planinskim stepama
u proljeće pasu mnogobrojni konji i ovce, dok se koze nalaze južnije prema
pustinji. U toku ljeta nema trava te koze tada izlaze na planinske stepe koje
su tada obrasle samo sa sitnim grmićima artemisije i potentile visokim par
centimetara. Koze brste grmiće pa su susjedne šume četinjača sačuvane.


IV.
Vidjeli smo, da su bili mogući razni načini uzgoja divljih koza sa lisnikom
a šume nisu bile degradirane. Rekli smo također, da opisani načini ne
mogu da posluže kao uzor reorganizacije uzgoja divlje koze. Postavljeno
je u početku pitanje da li se može organizirati jedan suvremeniji uzgoj
divlje koze uz ishranu sa lisnikom koji također čuva šumu, ali koji treba biti
i ekonomski opravdan. Neka početna ispitivanja i iskustva pokazala su da
je to moguće na bazi:


— povećanja proizvodnje stoke,
— povećanja proizvodnosti rada.
— proizvodnje za tržište
jer to omogućava i rentabilnost proizvodnje. Tehnički je uvjet da se postigne
taj rezultat uređenje ispasišta (management des parcours, range management)
i pašnjačke proizvodnje. Za uređenje ispasišta za jednu racionalnu
i rentabilnu proizvodnju potrebne su razne mjere melioracije koje se odnose:


— na sama ispasišta,
— na organizaciju ispaše.
— na samu kozu,
— na lisnik i njegovu proizvodnju,
— na infrastrukturu.
50




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 53     <-- 53 -->        PDF

1.
Mjere koje se odnose na ispasišta

podjela površine za proizvodnju lisnika i direktnu ispašu,
određivanje proizvodnje lisnika za pojedine kategorije ispasišta.
— sadnja leguminoza,
— ograđivanje grupa drveća kao rezerva.
2.
Mjere koje se odnose na organizaciju ispaše

planiranje i obilježavanje parselera,

plan rotacije ispaše,

plan rotacije proizvodnje lisnika.

kadar pastira,

sprečavanje stvaranja degradacijskog kruga.
3.
Mjere koje se odnose na samu kozu.

dodatna ishrana koza u staji, kojom se može povećati proizvodnju
za 100 posto,

križanje divlje koze sa proizvodnijim rasama.

selekcija stada,

introdukcija drugih rasa
4. Bukovica: ograđuju se i skupine stabala kako bi bile zaštićene od brsta
Or


ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 54     <-- 54 -->        PDF

4. Mjere koje se odnose na lisnih i njegovu proizvodnju
— podizanje stogova lisnika,
— drugi načini konzervacije i prerade lisnika,
— mehanizacija proizvodnje lisnika,
— transport lisnika.
5. Infrastruktura.
— podizanje centralnih staja,
— podizanje perifernih prenoćišta da se skrati putovanje stoke,
— gradnja pojila,
— prilazni putevi,
— piramide od kamena za orijentaciju.
Uređenje ispasišta se predaje na šumarskim fakuletima u USA (Range
management), u Južnoj Africi, u Maroku, na nekim fakultetima agroleso
melioracije u SSSR-u. Kod nas se uređenje ispasišta nigdje ne predaje i ako
su znatne površine naše zemlje degradirane i služe za ispašu koza i ovaca.*


Ovdje je naveden kompleks mjera za unapređenje uzgoja divljih koza.
Neke od tih mjera je nužno provesti već kod osnivanja proizvodnog pogona


*) U Srednjoj šumarskoj školi za krš, koja je djelovala u Splitu od 1948. do
19fi5. godine, postojao je predmet «kraški pašnjaci«. (Ur.)




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 55     <-- 55 -->        PDF

npr. parseler i plan rotacije korištenja, dok se druge mjere poduzimaju
prema potrebi i sredstvima.


Za uređenje ispasišta dolaze u prvom redu u obzir velike površine šikara
u kraškom području. Rentabilitet proizvodnje uređenih ispasišta je
uslovljen proizvodnjom za tržište. Koza daje čitav niz proizvoda za tržište,
to su:



mlijeko, evaporirano i konzervirano za prodaju u gradovima za starce,
djecu i rekonvalescente,

sir kao gurmanski desert,

koža za fine izrađevine (jedno poduzeće u Vinkovcima je dopremalo
kozje kože avionom iz Indije).

meso od kastriranih jaraca.
V.
Situacija danas


Današnju situaciju karakterizira:



znatan porast stanovništva.

industrijalizacija zemlje; skoro u svim gradovima kraškog područja
osnovani su industrijski pogoni, samostalni ili kao filijale velikih
poduzeća iz centara, koji zapošljavaju lokalno stanovništvo,

veliki je broj zaposlenih i u drugim neprivrednim organizacijama,
SI. 6. Maroko: stablo Arganije s kozama na brstu.


Or.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 56     <-- 56 -->        PDF


znatan broj radne snage, odlazi na radove u inozemstvo, od kojih
se jedan dio vraća sa velikim zaradama,

traktori su velikim dijelom zamijenili konje i volove.

razvoj turizma je pružio velike mogućnosti zaposlenja stanovništvu,
a domaća radinost u ugostiteljstvu je odvukla od zemlje i stoke dobar
dio radnika seljačkih domaćinstava,

broj ovaca je u stalnom opadanju.
U takvoj situaciji čovjek bi očekivao da će pasti i interes za uzgoj
divljih koza, ali to nije bio slučaj. Kako ćemo dalje vidjeti, sve je više interesenata
za uzgoj divlje koze. pa čak i onih koji nemaju nikakove veze
sa stočarstvom. Mi smo naprijed utvrdili da ipak treba voditi računa i o
proizvodnji divlje koze zbog porasta broja stanovnika i rasta potreba stočarskih
proizvoda ali na bazi uređenih ispasišta.


Međutim Sabor SRH donosi u veljači 1979. »Zakon o mjerama za unapređenje
stočarstva-< u kojemu glava V. i članovi 45. i 46. sadrže odredbe


o uzgoju i držanju koza. Clan 45. izričito zabranjuje držanje koza u slobodnom
uzgoju. Ali već slijedeći član 46. određuje, da općinska skupština može
uz suglasnost Izvršnog vijeća Sabora dozvoliti držanje koza u slobodnom
uzgoju, ako postoje ekonomski razlozi. Sto se podrazumijeva pod slobodnim
uzgojem nije definirano. Dalje član 46. određuje: da ako općinska skupština
dozvoli takvo držanje koza mora odrediti i područje, način držanja i čuvanja
koza, površine, pasminu i broj koza koji može pasti na toj površini.
Općinska skupština može odrediti i druge uvjete držanja koza. Na koncu
se propisuje da se držanje i paša koza u šumama i šumskom zemljištu može
dozvoliti samo u skladu sa propisima o šumama. U daljnjem razmatranju
ovog problema potrebno je postaviti dva pitanja:
Prvo je pitanje koje se postavlja: na kojem području i na kojim površina
može općinska skupština dozvoliti slobodni uzgoj koza. To su svakako
šikare i niske šume, dakle šumske površine, a nikako ne goleti jer na njima
koza nema šta brstiti.


Drugo pitanje: Tko je to u općinskoj skupštini koji određuje: način
držanja, površinu, pasmine i broj koza koji može pasti na određenoj površini.
To su sve pitanja koja spadaju u oblast uređivanja ispasišta. koja se
predaju i uče na fakultetima, ali ne kod nas. Mi nemamo ni organizaciju
ni stručnjaka za uređivanja ispasišta na degradiranim površinama krša, na
šikarama i goletima. Najbliži za izvršenje tog zadatka bile bi taksacije
šumskih gospodarstava, jer se radi o šumskim površinama, ali te su organizacije
s reorganizacijama sasvim razbijene.


Zakonom nije određeno tko može dobiti dozvolu od općinke skupštine
za držanje koza. Time se otvaraju široka vrata raznim profiterima koji lako
bez rada ostvaruju velike zarade, što je praksa već pokazala. Na nekim tzv.
farmama koje smo posjetili nisu se osim nove štale mogle vidjeti nikakve
mjere uređivanja ispasišta, jer nisu bile ni određene. Za uzgoj divljih koza
počeli se zainteresirati i razna poduzeća (zbog lake zarade) bez obzira na
šumsku vegetaciju, a bez investicija. Tako je poduzeću Duhan u Vrgorcu
odobren program razvoja kozarstva kojim predviđa osnivanje 3 farme po
1000 koza za proizvodnju 1,100.000 1 mlijeka. 185.000 kg sira i oko


54




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 57     <-- 57 -->        PDF

SI. 7. Tunis: Ustožen lisnik od Quercus subera.


Or.


700.000 kg suhomesnate robe. Počelo se i kupovati zemljište za uzgoj krmnog
bilja. Ako se tu radi o divljoj lozi, a to je sigurno, onda je jasno na
koji način će se ta proizvodnji odvijati. U jednom selu dalmatinske Zagore
jedan povratnik je uvezao stado prvoklasnih domaćih sanskih koza, ali ne
nalazeći podršku kod lokalnih ustanova morao je stado prodati, što je
velika šteta za to područje. Mostar predviđa uzgoj oko 20000 koza: individualni
stočari po 200 a organizacije po 2000 koza. Mnogi se vraćaju iz inostranstva
i ulažu novac u kupovinu koza. Mnogi od njih kupuju samo 5—10
koza koje drže bez dozvole u blizini naselja i time povećavaju degradacijski
krug oko sela. U takvoj situaciji bi trebalo:

precizirati definicije poljoprivrednog i šumskog zemljišta i donijeti
propise o površinama na kojima se mogu držati koze,

donijeti propise o tome tko može dobiti dozvolu za držanje koza.

izvršiti reviziju dozvola za ispašu koza koje su donijele općinske skupštine,


ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 58     <-- 58 -->        PDF

VI.
Godine 1964. održan je u Jugoslaviji, Turskoj i Grčkoj međunarodni seminar
o politici uzgoja koza na području Mediterana i Bliskog Istoka. Na
seminaru je učestovavalo 17 zemalja. Seminar je završio svoj rad u Ateni sa
predavanjima i donošenjem zaključaka Predavači su bili: E. Bertone, A.
Blanchemain, G. W. Champan, T. Frangois, H-L. Houerou, P. Ziani, H. French
i G. Ricordeau. Na seminaru izdvojile se 4 grupe diskutanata: prva grupa
je bila za orijentaciju kozarstva na proizvodnju mlijeka, druga grupa je bila
za šumarsku orijentaciju, treća grupa je bila za kontrolirani uzgoj divljih
koza dok je četvrta grupa, uglavnom zemalja sa Istoka, bila za proizvodnju
mesa i vune a protiv bilo kakvih zabrana.


ZAKLJUČCI SEMINARA


Učesnici seminara smatraju:


1. da je nekontrolirana ispaša domaćih životinja bila i još je uvijek
u većini mediteranskih zemalja i Bliskog istoka jedan od glavnih faktora
ubrzane erozije i degradacije biljnih zajednica koji su nekad obrašćivale ove
zemlje;
2. da koza nije posebno kriva za ove štete i da je ona posljednja domaća
životinja koja je sposobna da se održi na ovim osiromašenih i degradiranim
terenima na kojima koristi posljednje drvenaste vrste koje se tu
nalaze:
3. da je nekontrolirana ispaša koza, koja je uvijek spojena sa vrlo niskim
životnim standardom sjedilačkih ili nomadskih plemena koji se s njom bave,
jedan od važnijih uzroka teškoća koje trpe ove zemlje u svom ekonomskom
razvoju ili još točnije, u planiranju korišćenja njihovih zemljišta, jer svuda
gdje je ispaša slobodna ili je nekontrolirana, one ne mogu u potpunosti da
izdvoje dio šuma koje su ostale bilo za proizvodnju drva i ostalih šumskih
proizvoda, bilo za zaštitu njihovih zemljišta i režima voda a niti da prošire
svoje šume na terene gdje bi još mogle biti obnovljene:
4. da je ispaša divljih koza. bilo kontrolirana ili nekontrolirana, jedan
ekstenzivni oblik stočarstva koji ima tendenciju da iščezne sa industrijalizacijom
zemlje, razvojem intenzivnih oblika korištenja zemljišta i poboljšanjem
životnih uslova;
5. da će još za duži niz godina ispaša koja koristi zemljišta od kojih veći
dio ne može u sadašnjosti da budu ekonomski korišteni na drugi način, ostati
za mnoge zemlje jedan važan izvor mlijeka, mesa i drugih proizvoda (vune
i kože) i da se naglo i potpuno ukidanje te ispaše pokazalo nepoželjnim radi
ekonomskih i socijalnih teškoća koje može prouzročiti.
6. da s druge strane slijedi iz iskustva izvjesnih zemalja da ispaša divljih
koza može biti kontrolirana i također može biti uređena po principu
potrajnog prihoda na način da se izbjegne šteta koje ona sada pričinjava;
7. da je ovo uređenje, udruženo sa melioracijama koje mnogo ne koštaju,
možda podesno da osigura stočarima sa jednim znatno smanjenim brojem
koza i na jednoj umanjenoj površini prihoda barem jednake onima koje
%




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 59     <-- 59 -->        PDF

SI. 8. Alžir: Konzervacija lisnika s oblogom od ilovače.


Or.


dobivaju sada od nekontrolirane ispaše; na taj način bi se pojavile slobodne
površine zemljišta na kojima bi se mogle podići šume čija će proizvodnja
olakšati zadovoljenje rastućih potreba na drvu u tim zemljama;


8. neophodno smanjenje broja stoke, posebno koza. na slobodnoj ispaši
treba provesti samo uz naknadu u korist stočara.
Osim ovih zaključaka seminar je dao prijedloge i sugestije:
a) u oblasti korištenja zemljišta,
b) u oblasti uređenja ispasišta,
c) u oblasti uređenja šuma.
d) koje se odnose na divlje koze.
e) koje se odnose na zamjenu divljih koza sa drugim izvorima proizvod


nje.


f) koje se odnose na zakonodavstvo i provođenje politike,
g) koje se odnose na naknadu uzgajivačima divljih koza,
h) koje odnose na istraživanja i obrazovanje.


LITERATURA


Braun , D.: Metodi isledovanija i učeta rastiteljnosti. Moskva, 1957.
B u j u k a li ć, H.: Pred konačnu likvidaciju koza. Sarajevo, 1952.
Esaulov , P.: A.: Ovcevodstvo i kozovodstvo. Moskva. 1957.
French , M. H.: Observation sur la chevre. FAO 1971., Rome
G o n i n, C: Come si alleva a capra. Catania, 1928.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Luc if ero, M.: La capra da latte. Bologna, 1973.
Mackenzie , D.: Goat Husbandry. London, 1980.
P e g 1 e r, Holmes: The book of the goat. London, Columbia, Missouri USA, 1965.
P 1 e š a — Kosinjković, N.: Uzgoj i držanje koza. Zagreb. 1908.
Porfolano , N.: La capra maltese. Bologna, 197:{.
Rako , Ante: Uzgoj mlječnih koza. Zagreb. 1949.
Wessely , J. Kras hrvatske krajine. Zagreb, 1878.
Z i a n i, Petar: Problemi uzgoja koza u Jugoslaviji. Sum. list, 1984. Zagreb.
Z i a n i, Petar: Les perspectives et les principes de la technique de l´elevage des
chevres . . . (Seminaire FAO 1964.).
Z i a n i, Petar: Principles and practice of Goat raising techniques (Seminar FAG


1964), Roma
Z i a n i, Petar: Izvještaj SIV-u o seminaru FAO o politici uzgoja koza na području
Mediterana i Bliskog istoka. Beograd, 1965.
Z i a n i, Petar: L´introduction des chevres etrangeres en Tunisie. FAO. Tunis,


1966.
Z i a n i, Petar: L´amenagement des parcours. FAO, Rabat, 1974.
Semin a i r e FAO sur la chevre Rapport. FAO 1971. Rome.


BILJEŠKA O PISCU. Autor ovog članka, ing. Petar Ziani, bio je višegodišnji
ekspert FAO-a u Sjevernoj Africi za oblast ekstenzivnih pašnjaka. U tuninskom
Institutu bio je šef Sekcije za pašnjake, na Visokoj šumarskoj školi u Rabatu
predavao je uređenje pašnjaka, te napisao udžbenik — priručnik »Uređenje
pašnjaka«, objavljen u Rabatu 1974. god. (v. popis literature uz ovaj članak).


New Aspects of the Problem of Breeding: Range Goats


S u m in a r y


The author of the paper was for many years an FAO expert in North Africa
in the field of extensive grazing pastures. In this paper the reports the conditions
under which the breding of range goats can take place, i. e. goats which feed
almost exlusively on browsing. The breeding of range goats in the vilage of Zegare
in Dalmatia (Yugoslavia) and in the forests of Arganija (Maroco) is described.
The author concludeds that range goats can be bred in certain regions and in
special conditions, which was also conclued by the International Seminar on the
Policy of Goat Breeding in the area of the Mediterranean and Near East, held in
Yugoslavia. Grece and Turkey in 1964.