DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 56     <-- 56 -->        PDF


znatan broj radne snage, odlazi na radove u inozemstvo, od kojih
se jedan dio vraća sa velikim zaradama,

traktori su velikim dijelom zamijenili konje i volove.

razvoj turizma je pružio velike mogućnosti zaposlenja stanovništvu,
a domaća radinost u ugostiteljstvu je odvukla od zemlje i stoke dobar
dio radnika seljačkih domaćinstava,

broj ovaca je u stalnom opadanju.
U takvoj situaciji čovjek bi očekivao da će pasti i interes za uzgoj
divljih koza, ali to nije bio slučaj. Kako ćemo dalje vidjeti, sve je više interesenata
za uzgoj divlje koze. pa čak i onih koji nemaju nikakove veze
sa stočarstvom. Mi smo naprijed utvrdili da ipak treba voditi računa i o
proizvodnji divlje koze zbog porasta broja stanovnika i rasta potreba stočarskih
proizvoda ali na bazi uređenih ispasišta.


Međutim Sabor SRH donosi u veljači 1979. »Zakon o mjerama za unapređenje
stočarstva-< u kojemu glava V. i članovi 45. i 46. sadrže odredbe


o uzgoju i držanju koza. Clan 45. izričito zabranjuje držanje koza u slobodnom
uzgoju. Ali već slijedeći član 46. određuje, da općinska skupština može
uz suglasnost Izvršnog vijeća Sabora dozvoliti držanje koza u slobodnom
uzgoju, ako postoje ekonomski razlozi. Sto se podrazumijeva pod slobodnim
uzgojem nije definirano. Dalje član 46. određuje: da ako općinska skupština
dozvoli takvo držanje koza mora odrediti i područje, način držanja i čuvanja
koza, površine, pasminu i broj koza koji može pasti na toj površini.
Općinska skupština može odrediti i druge uvjete držanja koza. Na koncu
se propisuje da se držanje i paša koza u šumama i šumskom zemljištu može
dozvoliti samo u skladu sa propisima o šumama. U daljnjem razmatranju
ovog problema potrebno je postaviti dva pitanja:
Prvo je pitanje koje se postavlja: na kojem području i na kojim površina
može općinska skupština dozvoliti slobodni uzgoj koza. To su svakako
šikare i niske šume, dakle šumske površine, a nikako ne goleti jer na njima
koza nema šta brstiti.


Drugo pitanje: Tko je to u općinskoj skupštini koji određuje: način
držanja, površinu, pasmine i broj koza koji može pasti na određenoj površini.
To su sve pitanja koja spadaju u oblast uređivanja ispasišta. koja se
predaju i uče na fakultetima, ali ne kod nas. Mi nemamo ni organizaciju
ni stručnjaka za uređivanja ispasišta na degradiranim površinama krša, na
šikarama i goletima. Najbliži za izvršenje tog zadatka bile bi taksacije
šumskih gospodarstava, jer se radi o šumskim površinama, ali te su organizacije
s reorganizacijama sasvim razbijene.


Zakonom nije određeno tko može dobiti dozvolu od općinke skupštine
za držanje koza. Time se otvaraju široka vrata raznim profiterima koji lako
bez rada ostvaruju velike zarade, što je praksa već pokazala. Na nekim tzv.
farmama koje smo posjetili nisu se osim nove štale mogle vidjeti nikakve
mjere uređivanja ispasišta, jer nisu bile ni određene. Za uzgoj divljih koza
počeli se zainteresirati i razna poduzeća (zbog lake zarade) bez obzira na
šumsku vegetaciju, a bez investicija. Tako je poduzeću Duhan u Vrgorcu
odobren program razvoja kozarstva kojim predviđa osnivanje 3 farme po
1000 koza za proizvodnju 1,100.000 1 mlijeka. 185.000 kg sira i oko


54