DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1986 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Pogledajmo kako izgleda prvi niz objelodanjenih činjenica. U najtoplijim i od požara najopasnijim mjesecima šume su planule 310 puta i opustošeno je 11.000 hektara ponajviše pod borovinom i makijom. Šteta se procjenjuje na gotovo dvije milijarde. Na privatnom posjedu dvostruko je veća, nego na društvenom. A što je s uzrocima požara? Izazvani su paljenjem korova i strništa. Takvih je bilo 33, a na taj način buknuo je i onaj na Korčuli koji je opustošio 3897 hektara šume i maslinika. Plamen se zatim širio iz zapaljenih deponija smeća. Dogodilo se to 11 puta, a ti su požari samo kod Trogira i Biiograda pretvorili u pepeo svu vegetaciju na 172 hektara. Požari su zatim nastajali varničenjem dalekovoda, udarom groma i iskrom iz vlakova (11 slučajeva), dječjom igrom i odbačenom šibicom (na 6 mjesta), pa opušcima, loženjem vatre i još mnogim drugim neopreznostima. U nalazima se dalje kaže da se osnovano sumnja da su u 6 slučajeva požari bili namjerno izazvani, ali su srećom pravovremeno uočeni i tako nisu nanijeli velike štete. Protiv osumnjičenih osoba vodi se krivični postupak. Neke je požare na dalmatinski krš donio vjetar iz susjedne Bosne i Hercegovine, a na Hvaru je jedan veMki požar izazvala nepažnja radnika. Tako stoje stvari. Korov se pali usred ljeta, a kazne su za to simbolične, iznose samo 1500 dinara. Deponije smeća nitko ne drži pod kontrolom, kamoli da se brine o tome da one moraju biti zasute zemljom. Dalekovodi se sagrade i kasnije nitko ne obraća pažnju na grane koje ih dodiruju i njišući se izazivaju varničenja. Željeznica je dužna uz prugu očistiti vegetaciju, ali je tu obavezu lako zaboravila... Tolike nebrige, a tolike vrućine. Ne, ništa se slučajno ne zbiva na ovom svijetu. Strašno, preskupo iskustvo ovogodišnje sezone prisiljava nas da se s nekim istinama najozbiljnije suočimo. Pokazuje se da se do sada više radilo na takozvanim operativnim planovima snaga i sredstava za gašenje požara, nego na životnijim pripremama suzbijanja požara kad se oni pojave. I djeci je, naime, jasno da je mala korist i od najbolje skrojenog plana, od skupova i podučavanja ljudi u općinskim središtima kako da u kritičnom trenutku ostvaruju taj plan kad se ništa ne razgovara s poljoprivrednicima i nitko ne kontrolira paljenje korova i smeća. Život i događaje vraški je teško planirati, a nemarnost je grozni piroman. To su naše nenaučene, jednostavne, a tako skupe lekcije. Zagrebački dnevnik »Vjesnik« od 13. 10. 1985., str. 4. PKFSKUPA POUKA U vrijeme ove duge, nezapamćene suše od koje je gotovo svo raslinje postalo suho kao slama na gumnu, te i sama zemlja gotovo da bi gorjela, nije čudno da se pomiješani s vijestima o svakodnevnom orgijanju požara svakog dana čitaju i čuju javni apeli da se ne pali otvorena vatra, pogotovo ne na poljima i u blizini šuma. Opće je uvjerenje da su potpaljivači korova (unatoč zabrana) u pravilu ili neuki primitivci ili asocijami elementi, kojima ti pozivi na razum ne znače ništa. U jednom od posljednjih požara u općini Pula, u blizini sela Marčana, u izazivače šumskih požara uključio se čak i jedan vlasnik odvjetničkog ureda, a to znači onaj tko bi trebao dobro poznavati propise i pridržavati ih se. Ovo je još jedan od bezbrojnih primjera, kako slijepo sebičnjaštvo koje vodeći računa o svojim interesima, lako može izazvati štete katastrofalnih razmjera. Hoće li netko iz toga izvući odgovarajuće pouke? Silvano BLAŽINA, Marčana Zagrebački dnevnih »Vjesnik« od 04. 11. 1985., str. 5. |