DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 39     <-- 39 -->        PDF

mara, a pogotovo učitelja, u tom prostoru ogoljeli krš i slične biljne formacije
uzeli bi maha i danas se ne bi mogli ponositi istinskom šumom na
vrhu evropske očuvane šume. Zato tim profesorima iskazujem visoko priznanje!
Ne govorim to iz oportunizma, jer sam došao na proslavu Šumarskog
fakulteta u Zagrebu , nego kao šumar koji se, obilazeći po kontinentima, sve
više učvršćuje u uvjerenju, da ne znamo što imamo i da je zbog toga naša
odgovornost prema našim narodima i prema svijetu neobično velika. Zbog
toga nam neki srednjovjekovni eksperimenti sa šumarskom strukom ni malo
nisu na čast.


Da je na našem prostoru postignut visok nivo šume i šumarstva bile su
potrebne lekcije iz historije šuma i šumarstva. Šumarstvo mora historijski
misliti, jer u suprotnom se ne može zvati šumarstvom. Zagrebački fakultet
je to u mnogočemu postigao. Danas je jasna koncepcija da nauku i nastavu
treba integralno povezati u jednu cjelinu, što je također postignuto u ovoj
školi. Primjećujem, da je situacija u mnogim zemljama drugačija i da tek
noviji trendovi upozoravaju da se zablude oko separiranja nauke i nastave
polako shvaćaju. Ovo spominjem zato, jer želim upozoriti, da se u našoj
zemlji slijedeće godine održava XVIII svjetski kongres Međunarodnog saveza
naučno-istraživačkih organizacija šumarstva i prerade drva (IUFRO).
Ova organizacija, koja uskoro slavi stogodišnjicu svog postojanja, osnovana
je u našoj neposrednoj blizini, u Beču. Smatram, da se tom prilikom moramo
iskazati i na dostojnoj visini pokazati, što je kod nas u prošlosti stvoreno;
moramo pokazati ono, što drugi nemaju. Trebamo podvući da naša snaga
nije u pertektuiranim biološkim laboratorij ama, jer za to nemamo financijske
snage, nego da stvaramo u našem permanentnom laboratoriju — u
šumi (na pr. očuvane i njegovane hrastove šume, obnova šuma na Kraškom
području, fenomen šume na visokom kršu, itd.). Iz svih tih primjera, koji
nisu Potemkmova sela, jer zauzimaju relativno velika prostranstva, proizlazi
potvrda o holističkoj koncepciji naše nastave, a to je ono što se sve više
traži. Tvrdim, da je srž šumarske struke još uvijek zdrava, da je i šuma zdrava
unatoč bolesnim deformacijama modernih vremena. Za te činjenice potrebno
je zahvaliti Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Naša je dužnost, da pred
svjetskom javnošću prilikom kongresa sve to prikažemo, da izložimo naš
rad svjetskoj kritici s namjerom perfektuiranja našeg budućeg rada.


Svjetski kongres o naučnom radu naših struka je pred vratima. Sve je
u toku priprema. I više nego neki to shvaćaju. Zašto? Naime, naše struke
(šumarstvo i drvarstvo) u buduće više ne mogu biti bez pojačanog naučnoistraživačkog
rada, koji se s jedne strane naslanja na egzaktan eksperiment,
a s druge strane na mudrost historijskog iskustva. Ovaj jubilej dokazuje,
da je šumarskim naukama zagrebačkog Fakulteta taj postulat dat. . . . Ne
mogu naše struke u buduće bez internacionalizacije svoga rada, a pogotovo
naučnog. Jedino tim putem moguće je očuvati vlastita dostignuća u šumi i
iskoristiti tuđe znanje. Sretnom okolnošću Zagreb ima izgrađen profil šumarske
nauke i zbog toga mu je moguć zdrav pretok tuđih naučnih dostignuća
u korist naših šuma. Nadalje, ne može više nauka i nastava bez stalnog
međunarodnog konfrontiranja, što je slijedeći korak za kroz decenije profiliranu
vlastitu nastavu i naučni rad u prošlosti. Za to je primjer i fakultet,
rođen u,bivšoj, Vukotinovićevoj ulici br. 2.