DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 47     <-- 47 -->        PDF

IZ PROŠLOSTI


PROSLAVE 25. i 50. GODIŠNJICE RADA
GOSPODARSKO-ŠUMARSKOG UČILIŠTA U KRIŽEVCU


Prigodom proslave 125-e godišnjice početka šumarske nastave odnosno rada
Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcu vrijedno se osvrnuti i na prošle. To
su za dvadeset petu, pedesetu, sedamdeset i petu te stotu godišnjicu. Šumarstvo´
sedamedeset i petu godišnjicu nije registriralo, a od tada objavljenih članaka o
početku rada te škole samo su neki u naslovu označili, da je to bio početak rada
i za obrazovanje šumarskih kadrova u dnevnim novinama »Hrvatska straža« —
1935., br. 259., 265. i 271 i »Novosti« 1935., br. 264). Zagrebački dnevnik »Jutarnji list«
zabilježio je 70-godišnjicu osnivanja (1930., br. 6624). Stotu godišnjicu obilježio je
Šumarski fakultet u Zagrebu Savjetovanjem i svečanostima od 19. do 21. studenoga
1960. izdavši, 1963. godine, dokumentarnu knjigu »Šumarska nastava u Hrvatskoj
I860 — 1960.«


Dragutin Lambl, ravnatelj Gosp.-šum.
učilišta ođ 1860. do 1874. godine.


1. Proslava 25-godišnjice proslavljena je u Križevou od 18. do 21. studenoga
1885. godine. Prvi dan, 18, studenoga, bio je zapravo uvod u proslavu koji se sastojao
od: znakom mužara u 7 i pol sati na večer, da se grad rasvijetli te »u 8
sati mirozov s baki jadom«.
Drugi dan, 19. studenoga, po ondašnjem običaju u 9 sati prije podne bila je
»svečana služba božja« i »posveta barjaka đačkog pjevačkog društva »Slavuja«,
uz sudjelovanje vatrogasnog društva, pjevačkog društva »Zvona« i zastupstva
vanjskih društva«. Ull i pol sati bio je početak svečane sjednice, koja je održa




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 48     <-- 48 -->        PDF

na u županijskoj dvorani; »Svečano slovo« održao je ravnatelj G. Vichodil a profesor
I. Potočnjak pročitao je raspravu: Upliv prirodnih nauka na razvoj gospodarstva
i šumarstva. Poslije sjednice u dvorani narodne čitaonice bio je svečani
banket a u 8 sati u istoj dvorani koncert s vjenčićem.


20. studenoga od 10 — 12 sati održana je »svečana povorka« ulicama grada
Križevca »istim redom, kojim i bakljada« dan prije.
Četvrti dan proslave, 21. studenoga, prije podne bilo je »pregledavanje kr.
gospodarskog i šumarskog učilišta i ratarnice te čitavog gospodarstva«, u 1 sal
bio je izlet u zavodski vinograd, a u 4 sata poslije podne mužarima je dan znak
završetka svečanosti uz obilazak gradske glazbe ulicama od škole do gradske
kuće.


O održanoj proslavi u Šumarskom listu (br. 10/1885.) nalazi se kratki izvještaj,
jer je »obećano potanje izvješće čitave svečanosti«, koje vjerojatno uredništvo
nije ni primilo, jer ga nema u Š. 1. 1886. godine. Međutim i iz tog kratkog izvještaja
saznajemo, da je »profesorski zbor zavoda, kao j svečanostni odbor, nastojao
iz svih sila, da zadovolji zadatku — a povoljno vrijeme — omogući, da se obsežan
program svečanosti mogao doista u svih točka podpunoma provesti. Velika zasluga
ide također i slušatelje i građanstvo grada Križevca, koje nije štedilo ni
muke, samo da dokaže privrženost, odnosno interes, prema zavodu«.


Proslava nije ostala u lokalnim okvirima, jer je »Ravnateljstvu zavoda stiglo
za svečanost sa raznih sličnih zavoda, gosp. i šum. društava, kao raznih ličnosti
silesija brzojavnih i pismenih pozdrava«. Tako su stigli pozdravi Rektorata Sveučilišta
u Zagrebu, Društva inžinjera i arhitekta u Zagrebu, grofa Đure Jelačića,
narodnih zastupnika dra Franje Markovića i Tadije Smičiklasa, urednika »Gospodarskog
pO´UČnika« Petra Biankinija (iz Šibenika) iz tuzemstva, a iz inozemstva
rektora Visoke škole za kulturu tla u Beču Gustava Hempela, vlasnika časopisa
»Oestereichische Forst-Zeitunga« H. Hitschmanna (iz Beča), Češkog šumarskog
društva, Galičkog šumarskog zavoda, Kranjskojprimorskog i austrijskog šumarskog
društva i dr.


Opravdanost postojanja Gospodarsko-šumarskog učilišta bila je ; osporavana.
Bila je osporavana, ikako pokazuje članak u Gospodarskom listu, br. 121. iz
1885. godine, »Za dvadeset i petogodišnjiou križevačkog zavoda«. Tu čitamo da je
osporavana od »onih vječitih naših sudaca i koritelja, kojim je dovoljno jamstvo
za neuspješnost ma koje institucije već to njezino jedino svojstvo, što je domaća,
što je naša«. Takvo osporavanje vrijednosti križevačkog zavoda proizlazi i
iz članka V. K-y (Vladoja Kereškenija) »Čemu nam gospodarsko-šumarsko učilište
(Gospodarski list, 1870., str. 70.). U tom članku Kereškenji navodi, kako
križevački apsolventi šumarstva teško nalaze mjesto, jer nisu vani školovani
pa su mnogi bili prisiljeni zaposliti se i izvan šumarstva, iako su io za´nimanje
izabrali iz entuzijazma. Dalje poziva vladu, da poradi na tome, da se križevčani
zaposle u zemaljskoj i općinskim službama.1


Gospodarski list u navedenom članku suprotstavlja se takvom mišljenju i veli:
»Da nije taj zavod ništa drugo učinio, već što je zbližio seljačku mladež čitave domovine2
te se na njem množina slavonskih i krajiških mladićah upoznala me


1 O vrijednosti križevačkih šumara i njihovom značenju u našem šumarstvu bit će riječi u posebnom
članku.
^ Misli se na polaznike ratarnice, koju su polazila seljačka djeca, da se nakon školovanja vrate kući
kao, u današnjem smislu, kvalificirani radnici.


134




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 49     <-- 49 -->        PDF

đusobno, što je luč obćenite prosvjete užgao u stotinah i stotinah plemenitih, neiskvarenih
glava, što je hrvatskim domoljubljem zagrijao toliko mlađanih srdaca,
što je usadio u toliko mladenačkih duša štovanje prema znanosti i radu, što jim
je otvorio oči, da su upoznale potrebu napredka i okreta na drugu stazu; več je
tim puno učinio, već je tim za narodni napredak puno zasluga stekao.« I dalje:
»Križevački zavod ima dosta lijepih sila, za koje širi patriotički krugovi
ni ne znaju, ali su slabo povezani s praktičkim gospodarskim krugovi.«


Zadnji tečaj šumara u križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu održan
je 1898´99. šk. godine, jer je u listopadu 1898. godine počela s radom Šumarska
akademija kao sastavni dio Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prema
tome proslava 50-godišnjice postojanja križevačkog zavoda, tada Višeg gospodarskog
učilišta i ratarnice, bila je proslava te godišnjice poljoprivredne Škote. Sa
šumarske strane proslavi su prisustvovali u ime Hrv. slav. šumarskog društva
Robert Fischbach. I podpredsjednik Bogoslov Kosović, tajnik, a u ime Šumarske
akademije prof. Vinko Hlavinka, koji je na svečanoj akademiji, 20. studenoga 1910
godine održao i pozdravni govor. U izvještajni o održanoj proslavi Šumarski list,
u br. 1. iz 1911. godine, konstatira: »Odziv bivših slušatelja toga zavoda nije bio
osobit, barem ne onakav, kakav bi se opravdano mogao očekivati, i to ne samo
šumara, nego naročito i gospodara, a u oči je udarila otsutnost bivših zasluženih
učitelja toga zavoda i veoma slabi odziv građanstva grada Križevca. Kako nam je
rečeno, je tomu i još njekim drugim neugodnim incidentim bio razlog u arangementu,
kojemu se je u koječemu moglo prigovoriti«.


Proslava pedesete godišnjice osnivanja Gospodarsko-šumarskog učilišta, kako
možemo zaključiti po napomeni o njoj u Šumarskom listu (a i u »Gospodarskom
listu« bila je suzdržana) nije bila sjajna. Nije bila sjajna, ali je zauzvrat ostavila


»Spomenicu o pedesetgodišnjem postojanju Kr. višeg gospodarsko Učilišta i ratarnice
u Križevcu« u izdanju profesorskog zbora tog Učilišta i tiskana u križevačkoj tiskari
Gustava Neuberga. Ta Spomenica je svakako vredniji i trajniji dokument nego
li su bile manifestacije od 18. do 19. studenoga 1910. godine, jer, uz ostalo sadrži
i dokumentaciju o tijeku nastojanja i radove na osnutku te škole. U knjizi Šumarska
nastava u Hrvatskoj 1860— I960«., što je izdao 1963. Šumarski fakultet u Zagrebu,
ukratko su navedeni najvažniji datumi, a u Spomenici se nalaze i odnosni dokumenti
počam od inicijative ministra Bacha (u Beču) do kraljevske odluke od 12.
travnja 1860. kojom je »dopušteno ustrojstvo gospodarsko-šumarskog učilišta i ratarnice
u Križevcu o trošku zemaljskom« i kojom su odobrena pravila nutarnjeg
uređenja tog zavoda«.


Za školu je bila predviđena zgrada ukinute podžupanijske oblasti, ali je bilo
nužno adaptirati za novu svrhu. Trebalo je i dograditi gospodarske zgrade (staju,
žitnicu i si.) te nekoliko stanova. Adaptacija zgrade obavljena je tijekom ljeta i jeseni
1860.godine tako, da je otvorenje moglo biti 19. studenoga, dok su ostale građevine
bile dovršene slijedeće, 1861. godine. Za ove radove osim novčanih sredstava
bilo je i dobrovoljnog rada stanovništva, koji je zabilježen u ovoj Spomenici3 kako
slijedi:


»Ovdje se mora za uspomenu zabilježiti, kakove žrtve su njekoje obćine dopriniele,
da se gospodarsko-šumarsko učilište može podići što uspješnije i sa što manjim
troškom u gotovom novcu, jer je to dokaz, kako je narod željno izeekivao
otvorenje zavoda.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 50     <-- 50 -->        PDF

1) Za planiranje dostaviše: obćina Vrbovec 2000, Lovrečma 1000, Raven 800, Kalnik
2000, Sudovec 1000; ukupno ovih 5 obćina 6800 ručnih težaka.
2) Dovoz gradiva obaviše:


a) obćine Sesvete i Stenjevec dovezoše od savskog mosta zagrebačkog do Dugog
sela na daljinu od 24 km 3700 dasaka i 8000 letava/´
b) obćina Oborovo odveze ove daske i letve iz Dugogsela u Križevac na daljinu
od 34 kilom.


c) obćine Prečec, Dugoselo, Sv. Ivan-Zelina, Hum, Popovac, Vrbovec, Novimarof.
Budinšćina, Bukovac, Ludbreg i Vrbanovac dostaviše iz kamenoloma kod Sudovca
171 kub. hvat građevnog kamena u Križevac na daljinu od 20 kilometara,


id) obćina Dubrava dostavi 200 000 opeka iz gradske ciglane na gradilište na daljinu
od 2 1/2 kilometra.


e) obćina Raven dostavi isto tako 100 000 criepa i 10 000 žljebaka.


f) obćine Legrad i Gjelekovac privezoše iz Vratna na daljinu od 15 kilom. 2500
mjerovä negašena vapna.


g) obćina Lo´vrečina izveze 3729 tek. hvati u zavodskoj šumi izrađene hrastove
građe i 2000 hrastovih 2<> dugačkih i 3<) debelih mostnica.« (str. 21 — 22)


Spomenica, uz ostalo, sadrži i opis rada Zavoda (kako se kasnije »skraćeno redovno
nazivalo G. — š. učilište) po etapama od osnivanja do 1877., od 1877 do 1898.
(dakle kada prestaje s radom šumarski odjel) te od 1898. do 1910. godine. U Spomenici
je i popis »profesora, docenta, učitelja i činovnika« od 1860. do 1910. godine
a za isto razdoblje također i popis svih polaznika razdvojene na »slušatelje (studente)
i »ratare«.


Prema tom popisu, koji za svakog slušatelja bilježi i mjesto rođenja.5 eto i
sumarni pregled po strukama. Iz tog se pregleda vidi da je bilo znatno više slušatelja
šumarstva nego poljoprivrede kao i to, da su, posebno prvih godina, mnogi
absolvirali i gospodarstvo i šumarstvo.


U p i s an i h na Završilo
šumarstvo
Školske godine šumar- gosp. gospo- svega b ., upisa n
stvo i šum. darstvo fl;


1860/61 — 1884/85.
1885/86 — 1897/98.
213
214
52 111
106
376
320
225
217
85,2
101,4
Ukupno 427 52 217 696 442 92,5
% 61,4 7,5 31,1 100 — —


i Ova građa, kako stoji u Spomenici, dobavljena je od Slovenca Ivana Jeraja: 2700 debelih i 1000 tanjih
smrekovih piljenica i 8000 letava. Prema tome podatku građa seiz Slovenije dopremila Savom, a dalje cestom.(
Nap. O. P.)


5) U tom razdoblju najviše stranih đaka bilo je iz Bugarske (27), zatim s područja današnje čehoslovačke
soc. republike 197, iz Slovenije bilo ih je 7, iz Srbije 8, a iz Makedonije (pisano Macedonija) 3, a jedan čak iz
Saske.


136




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Nadalje je od 1860. do 1885. bilo i 26 pripravnika, bez oznake da li šumara ili
gospodara. Pripravnikom bio je onaj polaznik ikoji nije imao uvjete za redovni upis
nego je polazio jednogodišnji tečaj. Od 1885/86. godine bilo je 5 izvanrednih slušatelja
šumarstva, a takvim se smatrali, prema Zakonu o preustrojstvu škole iz
1877. godine oni, koji ili nisu imali uvjete za redovne slušatelje ili su želili polaziti
predavanja samo nekih predmeta.


Po nastavnoj osnovi iz 1860. godine »opće šumarstvo« slušali su i gospodari
i polaznici u ratarnice. S druge strane i slušatelji šumarstva imali su predmet »opće
gospodarstvo«. Oba predmeta bila su u ljetnom proljeću po 4 sata. Prema Zakonu
iz 1877. godine predmet »opće šumarstvo« ostaje samo u ratarnici, a šumari


su mjesto predmeta »opće gospodarstvo« dobili predmet naravoslovlje domaćih
životinja«.*
Oskar Piškorić


* U članku »Svečanost otvaranja »Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima
1860. godine« (ŠL br. 11—12/1985) nije bilo moguće iznijeti što je o početku
rada tog učilišta pisao treći zagrebački dnevnik »Pozor« pa to saopćujemo sada.
U »Pozoru« (br. 42. od 19. XI 1860. sir. 86.) se o tome nalazi samo jedna rečenica:
»Danas se je otvorilo Gospodarsko učilište u Križevcu«.