DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 54 <-- 54 --> PDF |
11. Frangulo — Alnetum glutinosae 17Imetosum laevis Rauš 1971 — šuma crne johe s trušljikom, vezom i poljskim jasenom, 12. Fraxino — Ulmetum laevis Slav. 1952 — šuma veza i poljskog jasena. 13. Populetum nigro — albe Slav. 1952 — šuma crne i bijele topole. 14. Šalici — populetum nigrae Rubetosum caesii Rauš 1973 — šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom, 15. Galio — Salicetum albae Rauš 1973 — šuma bijele vrbe s broćikom, 16. Salicetum triandrae Male. 1929 — šuma bademaste vrbe. 17. Salicetum purpureae Wend. — Zel. 1952 — šibljak rakite. Ostale su zajednica livada, pašnjaka, tršćaka i voden jača (tj. onih koje se razvijaju u vodama Kopačkog rita i drugih). Neke od njih, vjerojatno će i nestati kao na pr. Livada obične piliće i visokolisnog trpuca Serratulo-Plantaginetum altissimae Ilijanić 1967). jer se nalaze na poplavnim terenima, pa se »različitim melioracijskim zahvatimo, koji se stalno provode na tom području, i izgradnjom kanala i nasipa općenito smanjuju površine pod livadnom vegetacijom«. Ali je zabilježena i površina obrasla žutom mrkvom i puzavom pirikom i drugim vrstama koja se, za sada ne može definirati kao asocijacija, jer se »po sadašnjem flornom sastavu ne može odrediti u kojem će pravcu krenuti razvoj vegetacije (sukcesija vegetacije) «, pa je nazvana »sastojina Daucus carota — Agropyron repens«. Na kraju navedeno je devet »većinom adverotivnih vrsta, a manje autohtonih pripadnika naše flore« nađenih na pojedinim mjestima i upozorava se na ugroženost vrste Iris sybirica L., »koja u proljeće ostavlja 1zuzetan dojam na svakog prolaznika cestom Osijek — B´llje i odmaralište Satnica (Valpovo), jer obilje plavih cvjetova pravi golema »jezera« usred okolnog zelenila «. Ova vrsta je ugrožena zbog im štavanja staništa zbog korišćenja ratarske proizvodnje.:1 D. P i č m a n za biološku sanaciju kosina (usjeka, zasjeka i nasipa) naveo je samo vrste drveća i grmlja a ne i trava (trajnica i zeljastih biljaka), koje uz navedeno busenjanje, također su potrebne i korisne za zaštitu od površinske erozije. O. Piškorić 3) Na unutarnjoj strani Blokova na području kojeg presjeca cesta Makarska — Kozica velike površine u proljeće bijele se od cvjetova druge perunike — Iris florentina (?). Dr Većeslav Pavlek i Dr Paula Pavlek PROBLEM STABILIZACIJE I RAZVOJA POLJOPRIVREDE U Sveučilišnoj nakladi »Liber« iz Zagreba izišla je 1983. godine knjiga pod naslovom »Problem stabilizacije i razvoja poljoprivrede«. Autori knjige su poznati i priznati poljoprivredni stručnjaci sa Fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao redovni profesori toga Fakulteta do mirovine, odnosno smrti (19. 02. 1983. godine) prof. Paule Pavlek — autori su zajedno napisali brojne znanstvene i stručne radove iz kojih je nastalo i nekoliko knjiga među kojima je i ova što se upravo nalazi pred nama. Problematiku stabilizacije i razvoj popoljoprivrede autori su obradili na 287 stranica podjelivši je na osam poglavlja od kojih 5 osnovnih. U šestom poglavlju, name, na zanimiv i jezgrovit način formulirani su zaključci i prijedlozi temeljeni na minicioznim analizama u prethodnim poglavljima, u sedmom poglavlju je popis literature i izvora podataka a u osmom se nalaze potrebni prilozi koji upotpunjuju sadržaj knjige. Knjiga je pisana na temelju rezultata vlastitih istraživanja, na temelju osebujnog poznavanja odnosne literature i problematike u poljoprivrednoj proizvodnji |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 55 <-- 55 --> PDF |
napose na temelju velike stručne i naučne erudicije. Namijenjena je i pristupačna čitaocima svih profila i to od orača iz brazde i stočara iz obora do stručnih i naučnih erudita kakvi su i sami autori. Upravo zahvaljujući tome našla se i u rukama pisca ovih redaka iako nije stručnjak za odnosnu problematiku ili. bolje reći, za poljoprivredu uopće. Prema tome ne pretendiramo na kompetentnost prikazivanja, a pogotovo ocjenjivanja predmetne knjige, ali i uz te ograde — moramo kazati da smo u knjizi našli neka šavna mjesta sa šumarstvom i turizmom u primorskoj oblasti šuma, pa iz toga osnova smatramo da ne bi bilo na od met da se i čitaoci šumarske stručne literature upoznaju s određenim prijedlozima i stavovima autora. To prije i više što poljoprivreda i šumarstvo imaju brojne zajedničke probleme i niz zajedničkih fundamentalnih, zatim dodirnih ili graničnih, pa i isprepletenih disciplina koje je, i najboljim poznavaocoima, teško razlučiti Osim ositađih, da navedemo samo jedan primjer sa Kube, o kome smo već pisali. 1 Tamo smo, naime, naišli na borove kulture u gornjoj etaži kojima gospodare šumska gospodarstva, a pod upravom su Ministarstva šumarstva, dok su na istoj površini u donjoj etaži plantaže kave kojom gospodare poljoprivredna gospodarstva, a pod upravom su Ministarstva poljoprivrede. Sličan je primjer i sa šećernom trskom iz koje se proizvodi i šećer i ploče iverice, odnosno vlaknatice, a pod upravom su Ministarstva šećera itd. Znači o predmetnoj knjizi je moguće pisati, ako nikako drugačije, a ono kao čitalac iz puka, zato što je čitljiva, zanimljiva i na mjestima polemična, a što je najhitnije — iz nje se može mnogo naučiti. Nama šumarima, a i cijeloj našoj javnosti, poznate su goleme štete koje su 1) Golubović, U. — Kraljić, B. — Mikloš, I.: Sume i šumarstvo Kube. Šumarski list CV (1981), bi´. 8—9. na 1985. godine nanijeli katastrofalni požari u primorskoj oblasti šuma. Te goleme štete nisu pogodile samo šumarstvo nego i poljoprivredu, turizam, zatim općenito privredu i privatnu imovinu stanovništva u toj oblasti, a da i ne spominjemo ljudske živote i one brojne ljude koji su zadobili teže i lakše opekotine. Na jednom stručnom skupu (Rab) smo čuli, da nam je prošlogodišnji požar — prema ovlaš izvršenoj procjeni — odnio materijalnih dobara upravo onoliko koliko nam je bila trgodišnja »žetva« od turizma. Autori knjige na 180 stranica su predložili, još kada nisu ni sanjali o požarima takvih razmjera, da se izgradi veliki jadranski vodovod od Ankarana do Ulcinja za opskrbu vodom, naselja, poljoprivrede, šumarstva i turizma i tamošnje industrije. Investicije za taj vodovod bi. preka troškovima iz 1982. godine iznosile oko 50 milijardi dinara, zato što bi se voda padom dobivala iz visinskih rijeka i rječica Slovenskog Primorja, Gorskog Kotara, Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Orne Gore. Navode da bi jadranska poljoprivreda, šumarstvo, turizam i sva naselja takovu investiciji brzo i obilato isplatili. Mi bismo još k tome dodali i permanentne omladinske radne akcije koje smo i prije zagovarali, ali to nitko1 nije smatrao ozbiljnim. Možda će nas teške posljedice iz 1985. godine uozbiljiti. Autori, doduše, korektno ističu da to nije njihova originalna ideja, nego da su je preuzeli od građevinskog inženjera P a v e š i ć a, koji je napravio idejni projekt jadranskog vodovoda i na tom je do danas ostalo. U knjizi autori s pravom ističu da nema proširenja turizma i zaštite tala od erozije bez podizanja novih šuma i parkova, a posebno navode da kamp-turizam neće imati veće perspektive. Za te potrebe oni su izračunali da bi u slijedećih 10 — 15 godina trebalo pošumiti barem 141 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 56 <-- 56 --> PDF |
400.000 ha, od čega oko 200.000 ha nasada oraha u turističkim kraškim područjima. To bli, prema njihovim računima (stanje 1982.), koštalo oko 114 milijardi dinara. Međutim sve to nije okosnica knjige, to su zapravo autori u određenom kontekstu samo uzgred napomenuli, dok su okosnica knjige pravi problemi poljoprivrede i problemi njezine stabilizacije. To nije ni čudo, jer se radd o proizvodnji hrane za 23 milijuna stanovnika i poljoprivednoj obradivoj površini od 7,897.000 ha, odnosno sa livadama 9,917.000 ha ukupne površine. Pisci knjige ističu, što je široj čitalačkoj publici malo poznat podatak, da je od te površine samo 15,7% u društvenom vlasništvu i da je na toj površini teško organizirati modernu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno suvremenu agrotehniku. Pod modernom proizvodnom i suvremenom agrotehnikom oni, prije svega, razumijevaju dodavanje potrebnih količina mineralnih gnojiva (N, P. K) kako bi se postigli optimalni, ako ne i maksimalni, prinosi po jedinici površine. U knjizi se navodi zanimljiv podatak, da su prinosi u poljoprivredi sa 2/3 ili 67% ovisni o mineralnim gnojivima, a samo sa 1/3 ili 33% o sortama, kvaliteti sjemena, bolestima i zaštitnim sredstvima. Osim toga navode podatak da čovjek godišnje odnosi sa oranica, uz proizvodnju pšenice od 10 dt/ha, oko 50 kg mineralnih, gnojiva (N, P, K) i da bi oranicama prvo to trebalo vratiti a zatim dodavati do željenih visina prinosa. Pored toga navode podatak da iznad svakoga hektara površine u atmosferi lebdi 79.000 tona dušika koji se u našoj poljoprivredi dovoljno i racionalno ne koristi putem nitrofiksatora, kao što su soja i neke druge plodoredne biljke. U tabelarnim pregledima autori iznose za našu zemlju zanimljive podatke o potrošnji mineralnih gnojiva po jedinici površine, pa kažu ako želimo imati 50 dt/ha pšenice i 70 dt/ha kukuruza, onda je nužno potrošiti i odgovarajuću količinu mi neralnih gnojiva (500 kg/ha N + P + K) izračunatu na temelju poznatih regresijskih jednadžbi. Uz to napominju da se od toga može odstupiti za oko 20% niže zato, što su naše oranice (Vojvodina, Slavonija) nešto prirodno plodnije, pa su to čiste uštede. Da bi se stabilizirala poljoprivredna proizvodnja, odnosno proizvodnja žitarica u našoj zemlji — autori smatraju da prethodno treba stabilizirati poljoprivredne površine, a onda potrošnju mineralnih gnojiva po jedinici površine.2 Godine 1959. u nas je pod pšenicom bilo 2,130.000 ha, a 20 godina kasnije, odnosno 1979. 1.524.000 ha ili 40°/o manje. U istom tom razdoblju površine pod kukuruzom su se smanjile za 15"Vo. Stabilizacijom ova dva elementa prinosi kukuruza po jedinici površine u SAD su se povećali od 33,3 dt/ha u 1959. godini na 68,7 dt/ha u 1979. godini ili čak za 106a/o. Takvim i sličnim podacima krcata je predmetna knjiga iako pri tome autori ne negiraju postignute rezultate i u našoj zemlji. O tome, više od svih riječi, govore i priložena tri grafikona, što smo ih izvadili iz knjige za pšenicu, kukuruz i cerealtje (graf. 1, 4 i 5.) Poznavajući naše uvjete i komparirajući ih sa svijetom, autori preferiraju i dokazuju da je naša zemlja prirodno pšenično- kukuruzna i da smo odavno trebali biti izvozna, a ne uvozna zemlja poljoprivrednih proizvoda. Čitaoci nam neće oprostiti na ovim brojkama, ali one su nužne ne samo za razumijevanje problema u poljoprivredi, nego i zato što ti problemi i sve nas skupa tište. Naprosto je neshvatljivo da postotak šećera ili digestija šećerne repe u Osijeku iznosi 14—15%, a u susjednoj planinskoj i sjevernijoj Austriji 19—20"/o. Tu su, osim ostalog, u pitanju i sunčani 2) A korištenje organskih gnojiva (stajskog, zelena gnojidba i dr.) ? (Nap. urednika) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 57 <-- 57 --> PDF |
dani, kojih u nas bar imamo više nego u Austriji. Doduše, autori u svojoj knjizi, odnosno »banci podataka« daju tomu dokumentirano obrazloženje, ali istovremeno i prijedloge. Oni, na pr. kažu da u Jugoslaviji ima 2,600.000 poljoprivrednih gospodarstava, od čega samo nekoliko stotina velikih. Mala. usitnjena gospodarstva zauzimaju 8,324.000 ha obradive površine ili prosječno 3,2 ha, odnosno 2,75 ha oranica. Istovremeno navode podatak da je 1980. godine u našoj zemlji bilo 380.000 traktora ili — 1 traktor na 21,9 ha obradivog zemljišta. Po njihovom računu laj traktor mogao obraditi tla za 5,8 gospo darstava. Iz toga izvlače zaključak da bi se trebalo i moralo pristupiti komasaciji i arondaciji poljoprivrednih površina da bi se na njima racionalno koristila već postojeća mehanizacija. Nadalje se zalažu za zemljišni, ne maksimum od 10 ha, kako je to u nas određeno kada se oralo ralom i kopalo motikom, nego se naprotiv zalažu za zemljišni minimu m koji ne bi smio ostati neobrađen. Intenzivna poljoprivreda podrazumijeva, dakle, okrupnjavanje obradivih povrišna. mehanizaciju i odgovarajuću agrotehniku. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 58 <-- 58 --> PDF |
To nije moguće napraviti u Hrvatskoj koja lima 616.000 gospodarstava sa 14,000.000 parcela, a moguće je u Danskoj koja ima 140.000 gospodarstava sa 200.000 parcela. Iako su se i u Hrvatskoj i Danskoj, bez malo, volovi našli samo još u zoološkom vrtu, a motike u muzeju poljoprivrednog oruđa u Hrvatskoj se, a i u Jugoslaviji (bez Slovenije) još uvijek »plete kotac kao otac «osim jedino što se nabavlja skupa i neracionalna poljoprivredna mehanl´zacija koja po prilici 1/3 dana ore, a 2/3 dana čini prazne hodove od parcele do parcele. Pisci knjige kažu, da u nas 80% proizvedenog kukuruza služi za stočnu ishranu. Iz toga izvlače zaključak da dovoljna količina kukuruza znači i dovoljnu količinu mesa, mlijeka, kože, jaja ltd, odnosno »koliko kukuruza — toliko stoke«. Za proizvodnju stočnih proizvoda u stacionarnom stočarstvu su 50—90"/o trokovii stočne hrane, a 1—20°/o troškovi radne snage. U nomadskom pak držanju stoke su 50—90"/o troškovi radne snage, a hrana je skoro besplatna, odnosno uzeta od prirode, čime je priroda »opljačkana i pretvorena u kamene pustinje«. Zato isi´l i » ´ i i >" (tl)0´i>wirj9M |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 59 <-- 59 --> PDF |
autori daju ekonomsku definiciju stočarstva, pa kažu: »U ekonomskom smislu stočarstvo je grana poljoprivredne proizvodnje koja uzgojem vrši preradu m an je vrijednih u vdsokovrijedn e poljoprivredne proizvode: zrnja krmnog bilja, otpadaka prehrambene d proizvoda posebne industrije stočne hrane — u meso, mlijeko, mast, jaja, vunu, kožu ltd. Ta prerada, kao li svaka druga prerada, odnosno privredna djelatnost, mora biti racionalna i ekonomična — da se uz utrošak određene količine sirovina proizvede određena količina proizvoda određenog kvaliteta, upotrebne i prometne vrijednosti. Ona moira dati, uz utrošak prosječne, društveno potrebne količine sirovina i prosječnog društveno potrebnog rada bar prosječni proizvod. Tada je još racionalna, ekonomična i može poslovati uz p r osječni rentabilitet — pod uvjetom slobodno.g zainteresiranog i prosječno udaljenog tržišta. Ako uz prosječni utrošak materijala i rada postiže više ili kvalitetnije proizvode — proizvodnja će biti neekonomična. Dobit se obično ostvaruje ako se proizvodi jeftinije, više ili kvalitetnije, a deficit ako se proizvodi skuplje, manje i nekvalitetno .. . Otuda slijedi da je osnovna svrha stočarstva što ekonomičnija prerada manjevrijednih krmiva u visokovrijedne stočne proizvode.« Ova skraćena ekonomska definicija primjenjiva je u svakoj proizvodnji, a posebno u šumarstvu koje ima puno sličnosti s proizvodnjom u stočarstvu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Autori knjige navode da obradive popovršine u Jugoslaviji ima: 9 puta više nego u Belgiji; 5,5 puta više nego u Holandiji; 4,5 tputa više nego u Danskoj. Istovremeno navode da na 1 ha površine ima: u nas 0,55 uvjetnih goveda; u Belgiji 3,29 uvjetnih goveda; u Holandiji 3,27 uvjetnih goveda; u Danskoj 2,32 uvjetnih goveda. Iz toga proizlazi da Belgija na 9 puta manjoj površini proizvodi istu količinu mlijeka kao i Jugoslavija; Holandija na 5,5 puta manjoj površini proizvodi skoro 3 puta više mlijeka nego Jugoslavija, dok Danska na 4,5 puta manjoj površini proizvodi 28°/« više mlijeka nego naša zemlja. A to je zato što je na pr. 1979. godine bilo krava: u Jugoslaviji 3,134.000; u Belgiji 1,000.000; u Holandiji 2,200.000; u Danskoj 1.232.000. U nas se brojno stanje krava, prema navodima autora, za 20 godina neznatno povećalo tako da je 2,495.000 u 1959. godini taj broj porastao na 3,134.000 u 1979. godini ili za samo 25,6<7o odnosno po godišnjoj istopi od oko 1.3%. Ali se zato broj ovaca smanjio od 11,249.000 u 1959. godini na 7,339.000 u 1979. godini ili za 34,7"/» ili po godišnjoj stopi od oko 1,7%. Smanjio se i broj konja od 1,274.000 u 1959. godini na 701.000 u 1979 godini ili za okruglo 45*/oi po godišnjoj stopi od oko 2,25%. Ali se zato broj peradi povećao od 27,721.000 u 1959. godini na 61,513.000 u 1979. godini ili 2,2 puta. Autori knjige navode da su naše krave »veliki, a neiskorišteni kapacitet«, jer daju 1.500 — 1.800 lit. mlijeka zbog nedostatne ishrane, a mogle bi dati 3.000 — 4.000 litre, kao na primjer u Danskoj 4.712 litara god. (stanje 1970.) ili krava Stjepana i Branka Pavlaka koja je 1952. godine dala 7.142 litre mlijeka (simentalka). 146 Inače, u prosjeku, a prema najnovijim podacima autora, prosječna proizvodnost ili muznost krava je: u Jugoslaviji 1.632 lit/god.; u Belgiji 3.909 lit./god.; u Holandiji 5.320 lit./god.; u Danskoj 5.164 lit./god. Navode podatak da čak i Albanija ima 1.737 lit. mlijeka po 1 kravi godišnje, a da Holandija ima godišnji prihod od izvoza mlijeka blizu 3 milijarde dolara. U knjizi se navode i usporedni podaci o proizvodnji i potrošnji mesa u našoj zemlji i nekim drugim zemljama. Tom prilikom konstatiraju da je u nas izgrađena prevelika mesna industrija, odnosno da imamo 24 takve tvornice koje rade (stanje 1979. godine) kapacitetom od 18%> do 23il/ii. Otuda nam je, pored ostalog, skupo i sve skuplje meso. a ta je industrija u većem i sve većem deficitu. U knjizi se nadalje nalaze brojni podaci o proizvodnji i potrošnji povrtlarskih kultura u Jugoslaviji, kao i prijedlozi kako da se i ta problematika riješi. Autori knjige nesumnjivo zagovaraju znatne investicije u cilju stabilizacije poljoprivredne proizvodnje u Jugoslaviji. Oni predlažu da te investicije budu 1.414 milijardi dinara, od čega 802 milijarde u vodoprivredu, odnosno za sprečavanje poplava ii navodnjavanje, zatim u tvornice mineralnih gnojiva, nadalje u šumsku zaštitu tala od erozije u ravnicama i u području krša i turizma. Autori dalje predlažu da se 612 milijardi dinara investira u komasaciju i arondaoiju zemljišta, u podizanje voćnjaka i vinograda, te komercijalnih povrtaijaka prvenstveno za izvoz i domaću potrošnju. Još predlažu i adaptaciju 24 suvišne tvornice mesne industrije u nužne tvornice konzervi voća i povrća, koje nam nedostaju. Treba posebno istaći dosljedno insistiranje autora knjige na reprocjelinama u poljoprivredi bez kojih, kao 1 u šumarstvu ii u još nekim drugim granama, nema potpune stabilizacije u poljopri |