DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 79 <-- 79 --> PDF |
IN MEMORIAM RUDOLF ANTOLJAK, dipl. inž. šumarstva (9. XI 1911 — 19. II 1986) Napustio nas je zauvijek jedan izuzetan čovjek, divan čovjek, koji je širio oko sebe nemir dobro organizirane akcije. Njegove stalne težnje i gledanja u budućnost i prošlost stremili su savršenstvu kretanja naprijed za kvalitetnije ljude, za bolju i vredniju šumu, za razvoj struke, za pravo mjesto struke u našem društvu, za bolje međusobno shvaćanje šumara i pilanara. Svrha njegova razmišljanja i djelovanja uvijek je uzvišena i predstavlja siguran korak naprijed poslije završene akcije. AntolJakova motivacija za pokret nije nikada obična, a posao koji obavlja je isplaniran savršeno, do najsitnijih pojedinosti. Ing. Rudi Antoljak nije poznavao problem pronalaženja suradnika, privlačio ih je svojim oduševljenjem i marljivošću koja nije poznavala granica. Njegova najveća i možda jedina ljubav bio je Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije. Tajnik Saveza postaje 1948. godinena toj dužnosti ostaje do 1952. godine. Razvoj Šumarskog društva u dinamičnim poslijeratnim godinama upravo traži čovjeka Antoljakova profila. U svome tajničkom razdoblju organizira izdavanje izvrsnih šumarskih priručnika što predstavlja poseban doprinos razvoju šumarske i drvarske struke. Njegov tadašnji boravak u Savezu ostavlja duboke tragove u smislu razvoja Društva i doprinosa struke porušenoj Zemlji. Poslije dvadeset godina provedenih u operativi ponovno se vraća Savezu. Ovaj puta kao poslovni tajnik i pun ideja za promicanje struke. U Savez se vratio uoči proslave stole godišnjice izlaženja ŠUMARSKOG LISTA i 130-te godišnjice osnivanja Hrvatskog šumarskog društva. Njegova prva velika akcija je organiziranje stručnog Savjetovanja u Zadru 1974. godine pod naslovom »Uloga šume i šumske vegetacije u zaštiti jadranskog područja. « U organizaciji i radu Savjetovanja pridobiva suradnju mlađih znanstvenih kadrova. Slijedi organizacija vrlo uspjele proslave 100-godišnjice neprekidnog izlaženja ŠUMARSKOG LISTA i 130-godišnjice osnivanja Saveza te izdavanje značajne publikacije pod naslovom POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE KROZ STRANICE ŠUMARSKOG LISTA čiji je jedan od urednika. Ing. Antoljak poduzima poslije toga veliku akciju vraćanja nacionalizirano;:;! ŠUMARSKOG DOMA Savezu. Višegodišnjim napornim radom uspijeva postići cilj u koji je malo tko vjerovao. Godine 1979. Sabor SR Hrvatske donosi Zakon, po hitnom postupku, o vraćanju zgrade ŠUMAR KA |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 80 <-- 80 --> PDF |
SKI DOM Savezu, koji se ponovno nalazi u vlastitoj kući. AntolJakova »MALA ŠUMARSKA KRONIKA « plijeni pažnjlu čitalaca ŠUMARSKOG LISTA i još jednom otkriva u njemu pravo novinarsko pero. Znao je otkriti pravi napis, bio je ikratak i jezgrovit, pa »Kronika« povećava popularnost ovoga stručnog časopisa. Druga velika Rudijeva ljubav poslije Šumarskog društva je njegova generacija fakultetskih kolega kojoj do kraja ostaje vjeran. Oživljavanjem »ŠUMARSKOG ČETVRTKA « skuplja više šumarskih generacija među kojima pronalazi svoje najvjernije suradnike u naporima za promicanje Saveza i struke. Bio je zaista izuzetan čovjek. Dozvolite mi na kraju, da se u ime Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske te u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu oprostim od divnog čovjeka koji će nam nedostajati. Neka je vječna hvala islava ing.Rudiju Antoljaku! Ovim govorom Prof. dr Branimir PRPIĆ, glavni urednik Šumarskog lista, nad odrom odao je posmrtnu počast ing. Rudolfu Antoljaku u ime Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske i u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U ime kolega oprostio se ing Franjo PETROVIĆ, koji je u svom govoru naglasio: Od početka do kraja njegove stručne karijere i života njegov životni put manje je bio posut ružama a više trnjem. Ali, njegovi nazori, njegovo gledanje i njegova djela odražavala su plemenitost karaktera, nesebičnost, ljubav za pošteni rad, ljubav za ljude, posebne one šumarske struke. Znao je, kada je vrijeme i kako, pomoći prijateljima i kolegama i u najkritičnijim situacijama. Nepovoljni uvjeti posljednjih godina stručne karijere bile su razlogom, da je ranije otišao u mirovinu. Međutim velika životna energija i volja za rad te smisao za organizaciju našli su kompenzaciju u stručnodruštvenoj organizaciji u Savezu društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, na dužnosti tehničkog tajnika. Na dužnosti tehničkog tajnika unio je cijeloga sebe, provodeći cijele dane, s kratkim dnevnim odmorom, na radnom mjestu a bilo je i mnogo dana, kada su prozori njegove radne sobe bili rasvjetljeni i u rano jutro i do kasno u večer. Na tajničkoj dužnoisti ing. Rudi Antoljak organizira društveni rad, među ostalim posebno »Šumarske četvrtke« te oproštaje sa starom godinom, nastoji dati što veći publicitet Savezu, povezati ga s terenskim društvima i afirmirati ga, da ono bude subjekt u rješavanju šumarske problematike. Neumoran je u sakupljanju dokumenata, arhivske građe, materijala i knjiga, koji mogu poslužiti za prikaz razvoja našega šumarstva i za izdavačku djelatnost. Stolovi u njegovoj radnoj sobi bili su puni takvog materijala i često puta znao je naglasiti važnost te dokumentacije. U predanom radu zaboravio je na sebe, zaboravio je na činjenicu da radni vijek čovjeka ima početak ali i svršetak, njegov radni elan nije dopuštao da uživa plodove svog dugogodišnjeg rada i da nekoliko godina posveti sebi, svojoj obitelji, djeci i unucima. Zaboravlja na uspjehe svoga rada u Savezu, da spomenem samo povrat struci cijele zgrade Šumarskog doma, i ne |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 81 <-- 81 --> PDF |
može se pomiriti s činjenicom odlaska s dužnosti poslovnog tajnika, doživljava podsvjesni stres, kojeg njegovo umorno tijelo nije moglo izdržati. Kao neprozirna zavjesa pada oblak na proživljene emocije, na prohujali život da, konačno, zastre i sadašnjost! Obnovljene pritajene boljetice, usprkos pokušaja medicine, nisu mogle biti savladane) te je, 19. veljače, prestalo kucati njegovo plemenito srce, prestao je jedan život ugrađen u povijest šumarstva Hrvatske. Došao je čas da se, duboko potreseni njegovom smrću, zauvijek oprostimo od našeg dragog Rudija izražavajući njegovoj obitelji duboko saučešće sviju nas. Neka mu je lahka hrvatska zemlja kao trajno počivalište njegovog tijela! A * * Rudolf Antoijak rođen je 9. studenoga 1911. godine u Doboju, gdje je otac Nikola bio u državnoj službi — carinski inspektor. U Bosni, Sarajevu, polazi j osnovnu školu a srednju, gimnaziju, u Vinkovcima i u Zagrebu. Studij šumarstva završio je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1935. godine. Ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva, kraće stručni ispit, položio je 1943. godine. S izuzetkom 1933´34. godine, kada je za nepunu godinu dana blizu 100 šumarskih inžinjera postavljeno za činovničke pripravnike, do mjesta se teško dolazilo. Stoga je i Rudi Antoljaik nakon kraćeg rada u Šumarskom i dohodarSkom uredu u Lekeniku (posjed Thurn-Taxisa), od 1936. godine do kraja 1938. godine zaposlen u Jugoslavenskom atletskom savezu u Zagrebu. U Šumarsku službu nastupa 1. veljače 1939. godine u Odsjeku za šumarstvo Banske uprave Savske banovine u Zagrebu i u Zagrebu, kasnije kod Banske vlasti Banovine Hrvatske i Ministarstva šumarstva, ostaje do 21. srpnja 1940. godine. * Toje proveo tadanji ministar šuma i ruda Pavao Matica (np. O. Piškorića). Od tada pune dvije godine upravitelj je Šumarije u Bosanskoj Krupi odakle je premješten za šumarskog referenta Kotorskoj oblasti u Jastrebarskom, gdje nastupa dužnost 20. srpnja 1943. godine. U Jastrebarskoim ne ostaje ni godinu dana, jer 14. lipnja 1944. nastupa dužnost u Glavnom ravnateljstvu za šumarstvo u Zagrebu. Nakon 12-dnevnog (od 1. do 12. lipnja 1945.) rada u Narodnooslobodilačkom odboru (NOO^u) Zagreb premješten je Statističkom uredu Hrvatske u kojem radi do 26. studenoga 1947. godine. Tada je premješten u Ministarstvo šumarstva NR Hrvatske u kojem ostaje do 31. V 1952. godine time, da je od 1. VI 1950. do 31. V 1952. godine bio dodijeljen na rad Šumarskom društvu, točnije Sekciji šumarstva i drvne industrije Društva inženjera i tehničara NR Hrvatske. Slijedi godina dana rada u Institutu za drvnoindustrijska istraživanja u Zagrebu, a 11. svibnja 1953. godine prelazi u Projektni biro šumarstva. U ovom Birou ostaje do 1. rujna 1956. godine kada prelazi u Građevno poduzeće »Radnik« u Zagrebu i nakon 15 godina, 31. XII 1971., odlazi u mirovinu. »Mirovanje« Rudi Antoljaka traje tek tri mjeseca, jer s 1. travnja 1972. godine nastupa dužnost poslovnog (tehničkog) tajnika, u Savezu ITšDJ Hrvatske, koju dužnost obavlja do kraja 1983. godine. Formalno je, kao umirovljenik, s pola radnog vremena, a u stvari i Više nego cijelo, kako je naglašeno i nadgrobnim govorima. Kako je na Plenumima Sekcije od 15. II 1948. te 15. III 1949. godine bio izabran za tajnika II Jva. I tajnika inž. Branka Manojlovića, a na Plenumu od 28. I 1950.godine za tajnika I, to je Rudi Antoijak na toj dužnosti proveo ukupno oko 15 godina. Posebno je značajan drugi tajnički period, period u kojem je, i njegovim ustrajnim nastojanjima, Šumarski dom u cijelosti pripao šumarima — šumarskoj struci, te kada je pala 100-godišnjica obnove rada Hrvatsko-slavonskog šumar |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 82 <-- 82 --> PDF |
skog društva, osnovanog 30godina prije ali s prekidom pod udarom Bachewog apsolutizma, le lOO-godišnjica neprekidnog izlaženja Šumarskog lista. Za proslavu Antoljak je bio scenarist, režiser i organizator, a kako je bila organizirana i izvršena nalazimo dokumentaciju u Šumarskom listu br. 6-7/1976. Dodajmo, da je i naslovna stranica Šumarskog lista za tu, pa i kasnija godišta njegova kreacija. Prema podacima u »Stručnom kartonu « iz 1948. godine, Antoljak se posebno bavio propagandom šumarstva (1 god. i 5 mj.) i statistikom šumarstva (5 godina). Također je u podnesku za Zavod za statistiku Hrvatske naveo da je »napisao znatan broj stručnih članaka u časopisima, novinama i priručnicima, održao niz predavanja na Radio stanici Zagreb, organizirao 1948. i 1949. paviljon, Šumarstvo i drvna industrija FNRJ na zagrebačkom velesajmu i si.« Najveći dio toga je objavljen bez potpisa ta!ko, da za sada možemo registrirati s područja propagande samo članak »Propaganda šumarstva u praiksi« (Šumarski list, 1940. br. 1.) i »Spas naših šuma je ugljen« (zagrebačke novine »Novosti«, 1941. br. 18.). Antoljak je pokazivao posebnu naklonost za statistiku, pa je želio i 1952. godine opet nastaviti rad u Zavodu za statistiku. Sa statistikom započeo je zapravo 1938. godine u Odjelu za šumarstvo Savske banovine gdje je sređivao podatke za»Statistiku šuma i šumske privrede za 1938. godine«, koju je, pod uredništvom vrsnog šumara Ing. Teodora Španovića, 1940 godine izdalo Ministarstvo šuma i ruda u Beogradu. Smisao za dokumentaciju dokazuje njegov prikaz »Zakon o vraćanju nacionaliziranog dijela zgrade Šumarskog doma u Zagrebu«, objavljenog u Šumarskom listu 1977. godine. A takvog je karaktera jednim dijelom j »Mala šumarska kronika «, u kojoj je 1974/75. godine na 83 stranice objavio 252 vijesti, crtica i zanimljivosti. »Mala šumarska kronika «u šumarskoj javnosti vrlo je povoljno primljena, a nije nastavljena zbog priprema za navedene proslave a jednom prekinutu nit nije nastavio. Kao voditelj Biroa za štampu i propagandu Ministarstva šumarstva NR Hrvatske (od 27. XI 1947. do 30. IV 1950. tj. do njegove likvidacije) bavio se i uređivačkom djelatnošću, od koje posebno navodimo Mali šumarsko-tehnički priručnik, koji je izašao 1949. godine u izdanju, tadanje, Šumarske sekcije Društva inženjera i tehničara NR Hrvatske. Sudjelovao je i u uređivanju Šumarskog lista te bio suurednik edicije »Povijesti šumarstva Hrvatske 1846 — 1976 kroz stranice Šumarskog lista«. R. Antoljak bio je društveno aktivan i kao student šumarstva, a 1934. godine dobio je nagradu Jugoslavenskom šumarskog udruženja obradivši natječajnu temu »Šume i imena mjesta Jugoslavije« (koja je ostala u rukopisu). Savez društava inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske |