DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1986 str. 80     <-- 80 -->        PDF

SKI DOM Savezu, koji se ponovno nalazi
u vlastitoj kući.


AntolJakova »MALA ŠUMARSKA KRONIKA
« plijeni pažnjlu čitalaca ŠUMARSKOG
LISTA i još jednom otkriva u njemu
pravo novinarsko pero. Znao je otkriti
pravi napis, bio je ikratak i jezgrovit, pa
»Kronika« povećava popularnost ovoga
stručnog časopisa.


Druga velika Rudijeva ljubav poslije
Šumarskog društva je njegova generacija
fakultetskih kolega kojoj do kraja ostaje
vjeran. Oživljavanjem »ŠUMARSKOG ČETVRTKA
« skuplja više šumarskih generacija
među kojima pronalazi svoje najvjernije
suradnike u naporima za promicanje
Saveza i struke. Bio je zaista izuzetan čovjek.


Dozvolite mi na kraju, da se u ime
Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske te u
ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu oprostim od divnog čovjeka koji
će nam nedostajati.


Neka je vječna hvala islava
ing.Rudiju Antoljaku!


Ovim govorom Prof. dr Branimir PRPIĆ,
glavni urednik Šumarskog lista, nad
odrom odao je posmrtnu počast ing. Rudolfu
Antoljaku u ime Saveza društava inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske i u ime Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.


U ime kolega oprostio se ing Franjo
PETROVIĆ, koji je u svom govoru naglasio:


Od početka do kraja njegove stručne
karijere i života njegov životni put manje
je bio posut ružama a više trnjem. Ali,
njegovi nazori, njegovo gledanje i njegova
djela odražavala su plemenitost karaktera,
nesebičnost, ljubav za pošteni rad,
ljubav za ljude, posebne one šumarske
struke. Znao je, kada je vrijeme i kako,
pomoći prijateljima i kolegama i u najkritičnijim
situacijama.


Nepovoljni uvjeti posljednjih godina
stručne karijere bile su razlogom, da je
ranije otišao u mirovinu. Međutim velika
životna energija i volja za rad te smisao
za organizaciju našli su kompenzaciju u
stručnodruštvenoj organizaciji u Savezu
društava inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske, na dužnosti
tehničkog tajnika.


Na dužnosti tehničkog tajnika unio je
cijeloga sebe, provodeći cijele dane, s kratkim
dnevnim odmorom, na radnom mjestu
a bilo je i mnogo dana, kada su prozori
njegove radne sobe bili rasvjetljeni i
u rano jutro i do kasno u večer.


Na tajničkoj dužnoisti ing. Rudi Antoljak
organizira društveni rad, među ostalim
posebno »Šumarske četvrtke« te oproštaje
sa starom godinom, nastoji dati što
veći publicitet Savezu, povezati ga s terenskim
društvima i afirmirati ga, da ono
bude subjekt u rješavanju šumarske problematike.
Neumoran je u sakupljanju dokumenata,
arhivske građe, materijala i
knjiga, koji mogu poslužiti za prikaz razvoja
našega šumarstva i za izdavačku djelatnost.
Stolovi u njegovoj radnoj sobi
bili su puni takvog materijala i često puta
znao je naglasiti važnost te dokumentacije.


U predanom radu zaboravio je na sebe,
zaboravio je na činjenicu da radni vijek
čovjeka ima početak ali i svršetak, njegov
radni elan nije dopuštao da uživa plodove
svog dugogodišnjeg rada i da nekoliko
godina posveti sebi, svojoj obitelji, djeci
i unucima. Zaboravlja na uspjehe svoga
rada u Savezu, da spomenem samo povrat
struci cijele zgrade Šumarskog doma, i ne