DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1986 str. 62 <-- 62 --> PDF |
IZ SVIJETA MEĐUNARODNI SKUP O DRVEĆU I ŠUMI 60 ZEMALJA U Parizu, u velikoj amfiteatralnoj dvorani Sorbonne, od 5. do 7. veljače ove. 1986, godine održan je međunarodni skup o drveću i šumi. Posebnost ovog skupa je u tome, što je to bio skup političara odnosno državnika, a inicijator i sazivač bio je Francois Mitterrand, predsjednik Francuske. Na skupu ili konferenciji bilo je prisutno 48 ministara poljoprivrede, šumarstva i životnog okoliša te 210 drugih političara, među kojima je bilo 10 šefova država ili ministara predsjednika. Ukupno je bilo zastupljeno 60 država od kojih 12 samo s promatračima. Iako su na skupu sudjelovali i predstavnici 25 međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom životnog okoliša i šumama, težište je bilo na državnicima, dakle na onima, koji mogu prihvaćene zaključke i neposredno provesti u djelo. Predsjednik Mitterrand sazvao je skup da se razmotri problematika ugibanju šuma u Evropi i pretvaranje u Africi šuma u pustinje (dezertifikacija), pa su i glavninu ovog skupa i sačinjavali predstavnici država s ova dva kontinenta. Predstavnik Jugoslavije bio je ambasador u Parizu. Onima, »koji s čuđenjem pitaju zašto se održava taj skup. čemu ti napori i da li je baš potrebna hitnost« Mitterrand odgovara »da moderni čovjek u nastojanju da stekne i uredi prostor, zemaljski i kozmički, često zaboravi računati s vremenom. Istina je. da se vlade nastoje oduprijeti vremenu, ali se i planiranja na pet godina smatraju predugima. U vojnim, nuklearnim i svemirskim neka rješenja traže i rok od dvadeset godina. Međutim životni ritam drveća odvija se stoljećima. « Dakle, čovjek je usmjeren na kratkoročnost, a šuma na dugoročnost i iz te neusklađenosti potiču sve teškoće u odnosu čovjek — šuma. O opširnoj Rezoluciji između ostaloga je naglašeno: 1. Nužno je dati prednost drveću i šumi kako u regionalnim tako i u nacionalnim te međunarodnim okvirima odnosno zaštiti šuma i drveća uopće; 2. odlučno se zahtijeva zaustavljanje onečišćenja atmosfere i voda sa štetnim industrijskim otpacima; 3. nužno je organizirati evropsku mrežu istraživačkih stanica, posebno za fiziologiju drveća — »Eurosilva«: 4. treba izraditi »kartu mediterana« usredotočenu na borbu protiv šumskih požara; 5. kako u Africi nema dovoljno stručnjaka nužno je posvetiti posebnu pažnju školstvu. U Africi treba poraditi i na smanjenju šteta od pretjeranog pašarenja i paljenja kao i racionalnijeg korišćenja ogrjevnog drva. Predsjednik Evropske ekonomske komisije obavijestio je o petogodišnjem evropskom programu od jedne milijarde ECU-a koji će biti predložen Vijeću ev * Mjesečnik *>Forets de France et Action forestiere« (br. 3/86), ne bez sarkazma, komentira: dok su u velikoj amfiteatralnoj dvorani Sorbonne pod freskama sela Puvisa de Chavanne pripremali rezoluciju o sprečavanju zagađivanja prirode, vani je oko 200 limuzina službenih delegacija i njihove pratnje motociklista . . . izbacivalo plinove u količini da unište hektar jelovih šuma. Srećom divlji kesteni u obližnjoj Luksemburškoj šumi apsorbirali su te plinove. 232 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1986 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ropskih ministara. U istom razdoblju Francuska će u šumu tropa uložiti 650 milijuna franaka, a kancelar Helmut Kohl obavijestio je, da će SR Njemačka u istu svrhu 150 milijuna maraka.* U BURKINO FASO MIJENJA SE ODNOS ČOVJEK — DRVEĆE Na Međunarodnom skupu o clrvetu i šumi, koje je održano u veljači o. g. u Parizu, Thoma s S a n k a r a. predsjednik države Burkina Faso (prijašnja Gornja Volta) govorio je o mjerama, koje se poduzimaju u njegovoj zemlji za povećanje šumskog fonda. »Od unazad tri godine moj narod, narod Burkina, vodi titansku borbu protiv dezertifikacije. Stoga se smatram obaveznim, da o tome govorim na ovom skupu o svom iskustvu i također o dobrobiti za druge narode na ovom svijetu. Od unaza d tri godine u Burkino Faso prigodom svake svečanosti (vjenčanja, krštenja, odlikovanja, posjeta ličnosti i u drugim sličnim prilikama) obavezno se sadi drveće. O novoj godini 1986. svi učenici, pa i u gradu Ouagadougou (našoj prestolnici) popravili su svojim majkama preko 3000 otvorenih ognjišta, dok će same žene u dvije godine popraviti 80 000 daljnjih... Kao prvi dio petogodišnjeg plana u 15 mjeseci posađeno je deset miliona stabala U selima koje se nalaze uz regulirane rijeke svaka obitelj dužna je godišnje posaditi stotinu stabala. . . . Svaki grad i svako selo ima svoj gaj a vodi se borba i protiv divljeg nomadskog pašarenja. Sve kriminalne čine piromana koji pale kažnjavaju seoski narodni mirovni sudovi. Ovi sudovi naređuju i obavezu okrivljenog na sadnju stanovitog broja stabala.« Od 15. siječnja u toku je akcija pod nazivom »Narodno sakupljanje sjemena šumskog drveća« potrebno za 7000 seoskih rasadnika. »Moja namjera nije da prekomjerno hvalim skromne revolucionarne podhvate mog naroda u obrani drveća i šume nego da vam na jasan način saopćim promjene u Burkino Faso u odnosu između čovjeka i drveća . . .« O CRNOM BORU U ŠUMARSTVU FRANCUSKE U kontinentalnom dijelu Francuske danas se nalazi oko 55 000 ha šuma crnog bora (Pinus nigra Arn.). Sve su to kulture s početkom pošumljavanja ovom vrstom u prošlom stoljeću, počam od god 1865. Unijet je austrijski crni bor (P. nigra ssp nigricans) za pošumljavanje odnosno kako kažu Francuzi »restauraciju brdskih terena «, za pošumljivanja bujičnih područja. Danas crnog bora nema samo u 17 departmana, od ukupno 92, s većim površinama (preko 2000 ha po departmanu) u Središnjem gorskom masivu te na jugu u Sevenima. Crnom boru posvećuje se znatna pažnja, jer »pokusi upućuju, da bi crni bor mogao imati nemalu važnost kao dopuna bijelom boru (P. sylvestris) — koji se u Francuskoj nalazi na površini od |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1986 str. 64 <-- 64 --> PDF |
1 000 000 ha — u mnogim područjima, gdje ga danas nema kao u južnoj Bretanji, Alzasu . . .« Sastojine ornog bora u Francuskoj su mlade, jer ih je 80;´/o od ukupne površine podignuta poslije 1950. godine, a unatrag 15 godina godišnje se posadi između 10 i 12 milijuna biljaka, kako čitamo u časopisu »Revue forestiere francaise«, br. 5./1985. godine. Danas se sastojine podižu od korzičkog i kalabrijskog crnog bora (P. n. ssp. Laricio, var corsicana i var. Kalabrica, kako je diferencirao P. Fukarekl) ali na karbonatnim tlima u području Verduna i Levens-a bolje odgovara austrijski crni bor (P. n. ssp, nigricans). Ta se preporuka nalazi i u zaključcima članka »Da li korzički ili kalabrijski crni bor?« objavljenom u naprijed navedenom broju RFF. U članku su iznijeti rezultati komparativnih pokusa provedenih u Nacionalnom institutu za agronomska istraživanja (I. N. R. A. — PInstitut national de la Recherche agronomique). Dosadanšnja istraživanja pokazuju da Pinus laricio slabije podnosi hidromorfna ili karbonatna tla nego drugi ssp. crnog bora, ali ga treba forsirati na silikatnim staništima. Na silikatnim staništima treba koristiti korzički crni bor, »zbog njegovog prirasta i odlične forme« ... U pravilu korzički bor u odnosu na kalabrijski ima ove prednosti: grane su tanje i rjeđe inserirane a deblo potpunije valjkasto i rjeđe rašljasto «2 i. N. R. A. selekcionirala je i proizvodnju sjemena korzičkog i kalabrijskog crnog bora a za malo hidromorfna i karbonatna staništa proizvela je i hibrid između ta dva bora. U br. 6/1985. saopćeni su rezultati istraživanja o utjecaju prihranjivanja na kulturu korzičkog crnog bora u sastojini na području Sologne, koje je proveo Nacionalni centar za istraživanja u šumarstvu Champenoux. Sologne se nalazi 10 km sjeverno od mjesta Gien (na srednjem toku rijeke Loire). Tlo je slabo razvijeno smeđe kiselo, pjeskovite teksture (70*/o pijeska i 5% ilovače). Prihranjivanje sastojine počelo je u starosti od 15 godina. Tada je sastojina imala 2800 stabala po ha, srednjeg prosječnog promjera na 1,30 m 11 cm, prosječne visine 7 m, temeljnice 27,5 m2/ha i mase deblovine 80 m-´/ha. Prihranjivanje je izvršeno s NPK i Ca gnojivom u raznim kombinacijama. Osam godina kasnije prirast na kontrolnoj plohi iznosio je 19,9 m´i (preračunato na 1 ha) a na prihranjlvanim plohama između 20,3 i 21,1 m3. Zaključak je autora (R. Bonichot-a, i C. Nys, D. Gelhaye) da »prema stanju sadašnjeg saznanja, iako je ishrana dušikom bila nedostatna, ne možemo preporučiti tehničko rješenje za efikasno i rentabilno prihranjivanje sastojina korzičkog crnog bora, starosti oko 20 godina, na sušnom staništu Sologne«. Podsjetimo se. da bolje rezultate nije imao ni D. Afanasijev. O utjecaju prihranjivanja na rast crnog bora on izvještava3: »crni bor se ponašao isto kao i prve godine i sve nade u potpunu asimilaciju đubriva nisu se opravdale. Ni sva moguća nega i đubrenje nisu mogli podstreknuti ga na ubrzanje prirasta. On je ostao i druge godine potpuno ravnodušan prema svemu tome. . . . Cetiri-godišnji bor pokazao je isti uspeh«. 1) Autori ovog referata, B. Roman-Amat i M. Arbez, posebno se pozivaju i u popisu literature citraju odnosni prijedlog P. Fukareka u »Radovima Poljoprivredno-Sumarskog fakulteta u Sarajevu« br. 3. iz 1958. godine pod naslovom »Contribution a l´etude de la position systematique et dc l´aire des Pins noirs«. 2) Sjemenska stabla korzičnog crnog bora nalaze se i u Kušetovoj šumi kod Pazina, na koju je autor upozorio još 1946. god. bilješkom u Šumarskom listu pod naslovom »Bilješke o crnom boru — brscu u Istri« (br. 7—9). 3) D. Afanisijev: Podizanja »ekspresnih« šuma. Šumarski list LXII (1938.), br. 5.. str. 211. 234 |