DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1986 str. 64 <-- 64 --> PDF |
1 000 000 ha — u mnogim područjima, gdje ga danas nema kao u južnoj Bretanji, Alzasu . . .« Sastojine ornog bora u Francuskoj su mlade, jer ih je 80;´/o od ukupne površine podignuta poslije 1950. godine, a unatrag 15 godina godišnje se posadi između 10 i 12 milijuna biljaka, kako čitamo u časopisu »Revue forestiere francaise«, br. 5./1985. godine. Danas se sastojine podižu od korzičkog i kalabrijskog crnog bora (P. n. ssp. Laricio, var corsicana i var. Kalabrica, kako je diferencirao P. Fukarekl) ali na karbonatnim tlima u području Verduna i Levens-a bolje odgovara austrijski crni bor (P. n. ssp, nigricans). Ta se preporuka nalazi i u zaključcima članka »Da li korzički ili kalabrijski crni bor?« objavljenom u naprijed navedenom broju RFF. U članku su iznijeti rezultati komparativnih pokusa provedenih u Nacionalnom institutu za agronomska istraživanja (I. N. R. A. — PInstitut national de la Recherche agronomique). Dosadanšnja istraživanja pokazuju da Pinus laricio slabije podnosi hidromorfna ili karbonatna tla nego drugi ssp. crnog bora, ali ga treba forsirati na silikatnim staništima. Na silikatnim staništima treba koristiti korzički crni bor, »zbog njegovog prirasta i odlične forme« ... U pravilu korzički bor u odnosu na kalabrijski ima ove prednosti: grane su tanje i rjeđe inserirane a deblo potpunije valjkasto i rjeđe rašljasto «2 i. N. R. A. selekcionirala je i proizvodnju sjemena korzičkog i kalabrijskog crnog bora a za malo hidromorfna i karbonatna staništa proizvela je i hibrid između ta dva bora. U br. 6/1985. saopćeni su rezultati istraživanja o utjecaju prihranjivanja na kulturu korzičkog crnog bora u sastojini na području Sologne, koje je proveo Nacionalni centar za istraživanja u šumarstvu Champenoux. Sologne se nalazi 10 km sjeverno od mjesta Gien (na srednjem toku rijeke Loire). Tlo je slabo razvijeno smeđe kiselo, pjeskovite teksture (70*/o pijeska i 5% ilovače). Prihranjivanje sastojine počelo je u starosti od 15 godina. Tada je sastojina imala 2800 stabala po ha, srednjeg prosječnog promjera na 1,30 m 11 cm, prosječne visine 7 m, temeljnice 27,5 m2/ha i mase deblovine 80 m-´/ha. Prihranjivanje je izvršeno s NPK i Ca gnojivom u raznim kombinacijama. Osam godina kasnije prirast na kontrolnoj plohi iznosio je 19,9 m´i (preračunato na 1 ha) a na prihranjlvanim plohama između 20,3 i 21,1 m3. Zaključak je autora (R. Bonichot-a, i C. Nys, D. Gelhaye) da »prema stanju sadašnjeg saznanja, iako je ishrana dušikom bila nedostatna, ne možemo preporučiti tehničko rješenje za efikasno i rentabilno prihranjivanje sastojina korzičkog crnog bora, starosti oko 20 godina, na sušnom staništu Sologne«. Podsjetimo se. da bolje rezultate nije imao ni D. Afanasijev. O utjecaju prihranjivanja na rast crnog bora on izvještava3: »crni bor se ponašao isto kao i prve godine i sve nade u potpunu asimilaciju đubriva nisu se opravdale. Ni sva moguća nega i đubrenje nisu mogli podstreknuti ga na ubrzanje prirasta. On je ostao i druge godine potpuno ravnodušan prema svemu tome. . . . Cetiri-godišnji bor pokazao je isti uspeh«. 1) Autori ovog referata, B. Roman-Amat i M. Arbez, posebno se pozivaju i u popisu literature citraju odnosni prijedlog P. Fukareka u »Radovima Poljoprivredno-Sumarskog fakulteta u Sarajevu« br. 3. iz 1958. godine pod naslovom »Contribution a l´etude de la position systematique et dc l´aire des Pins noirs«. 2) Sjemenska stabla korzičnog crnog bora nalaze se i u Kušetovoj šumi kod Pazina, na koju je autor upozorio još 1946. god. bilješkom u Šumarskom listu pod naslovom »Bilješke o crnom boru — brscu u Istri« (br. 7—9). 3) D. Afanisijev: Podizanja »ekspresnih« šuma. Šumarski list LXII (1938.), br. 5.. str. 211. 234 |