DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 24 <-- 24 --> PDF |
BIOTEHNOLOSKA ISTRAŽIVANJA NA VRSTAMA ŠUMSKOG DRVEĆA* U ovom trenutku u svijetu šumske drvenaste vrste označene su kao prioritetni cilj za primjenu biotehnologije na biljkama. S realnim optimizmom očekuje se da će kombinacija novih biotehnologija s konvencionalnim oplemenjivanjem pružiti značajno veći dobitak u šumarstvu od primjene istog postupka u bilo kojem drugom području poljoprivrede. Naziv biotehnologij a kod višeg bilja podrazumjeva primjenu i korištenje tehnika stanične i molekularne biologije u oplemenjivanju. Tu se, dodatno, ubrajaju i tehnike klonske mikropropagacije, sintetičko sjeme, sinteza sekudarnih produkata i biokonverzija, generativne i somatske hibridizacije, izmjena staničnih organela. rekombinacija te uvođenje genetičkog materijala. Na šumskom drveću najobimnija istraživanja, do sada, urađena su na području istraživanja klonskog razmnožavanja u uvjetima in vitro, dok su ostale metode još u eksperimentalnoj fazi, a neke u samom početku. U Laboratoriju za kulturu biljnih stanica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu već desetak godina istražuje se mogućnost razmnožavanja šumskog drveća u uvjetima in vitro. Vrste četinjača i listopadnog drveća u podjednako zastupljene u ovim ispitivanjima. Crni bor (Pinus nigra Arn.) je naročito intenzivno istraživan (B e r l j a k 1984, K o 1 e v s k a-P 1 e t ikapić, Jelaska, Beri jak, Vidaković 1983, K o 1 e v s k a-P 1 et i k a p i ć, K r s n i k-R a s o 1 1984). Utvrđeno je, da se regeneracija biljaka in vitro iz eksplantata juvenilnog tkiva (embriji, klijanci i pupovi do tri godine starih biljaka) može dobiti na tri različita načina: a) indukcijom adventivnih pupova-izdanaka, b) poticanjem rasta aksilarnih pupova i c) oslobađanjem supresije meristema u kratkim izdancima (brahiblastima). Utvrđeni su optimalni hranidbeni i hormonski uvjeti za svaki od navedenih puteve kao i za svaku pojedinačnu fazu u razvitku biljaka crnog bora in vitro. Uvjeti su se razlikovali za indukciju, produženje izdanaka, multiplikaciju i zakorjenjivanje. Također se razrađen i postupak dobivanja održavanja trajnih kultura kalusnog tkiva crnog bora (K o 1 e v s k a-P 1 e t i k a p i ć 1982). Osim crnog bora istražuju se i neke druge vrste crnogoričnog drveća, kao npr.: kalifornijski libocedar (Calocedrus decurrens (Torr.) Florin (Jelaska, 1985) obalna sekvoja (Seguoia sempervires Endl.), Abies sp. U okviru ovih istraživanja izvršena su i citogenetska ispitivanja da bi se utvrdila genetska stabilnost kultura što je važno ako se ovaj sistem želi koristiti u vegetativnom razmnožavanju neke vrste. Utvrđen je stupanj nestabilnosti u ovisnosti o starosti kultura i korištenog medija u kalusnim kulturama i u organiziranim strukturalma u kulturi crnog bora, no on je bio daleko niži od istog kod nekih drugih biljnih vrsta što budi nadu da bi ovaj način bio pogodan za kloniranje bora (Papeš, Gara j-V rhovac, Jelaska, Kolevska- Pletikapić 1983). Vegetativno razmnožavanje i kloniranje u kulturi tkiva istraženo je i na većem broju listopadnih vrsta drveća. Metode indukcije adventivnih pupova i poticanje rasta aksilarnih izdanaka su korištene. Razrađeni su dobro po *) Ovo poglavlje napisala je Sibila Jelaska. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 296 |