DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Hrvatske najmanje napravilo. Imajući u vidu vrlo kvalitetne prirodne sastojite hrasta lužnjaka, kitnjaka, obične bukve, obične jele i drugih autohtonih vrsta drveća mišljenja smo da je intenziviranje radova na čuvanju i proširenju tog genofonda jedini ispravni put. Podizanje i uzgajanje sjemenskih plantaža je u svakom slučaju jedan od načina rješavanja tog problema. Organizacija sjemenarske službe, s jasnim koncepcijama i saznanjem o izuzetnoj kvaliteti nekih naših vrsta (hrast lužnjak) pa prema tome i drugačijem administrativnom pristupu kod sabiranja takvog sjemena, predstavlja prvi i najvažniji korak za budući razvoj ovog značajnog područja uzgajanja šuma. Od velikog broja malih, neopremljenih šumskih rasadnika tijekom vremena se prešlo na veće, mehanizirane rasadnike, opremljene sa svim potrebnim pratećim objektima. Posebno je veliki skok napravljen u mehaniziranju rasadničarske proizvodnje, na žalost s pretežno uvoznom mehanizacijom. Isto tako, u okvirima većih rasadnika u zadnje vrijeme se intenzivno prelazi na proizvodnju sadnica s obloženim korjenom (kontejnerska proizvodnja) čija je proizvodnja kompletno mehanizirana. Daljnji zadatak koji se nameće u rasadničarskoj proizvodnji odnosi se na istraživanja koja će usavršiti kontejnersku proizvodnju sadnog materijala. Radovi se moraju odvijati u pravcu pronalaženja kvalitetnijih kontejnera i supstrata za proizvodnju sadnica četinjača, a posebno treba raditi na kontejnerima i supstratima kod proizvodnje sadnica listača, gdje već postoje određeni rezultati kod proizvodnje hrastovih sadnica. Pored radova koje treba obavljati na pronalaženju novih tehnologija, kontejnera i substrata, nužno je povećavati stakleničku i plasteničku površinu u rasadnicima, jer su moderni staklenici i plastenici preduvjet kvalitetne i brze kontejnerske i o- stale proizvodnje šumskog sadnog materijala. Podizanje šumskih kultura, posebno četinjača u Hrvatskoj ima dugu i bogatu tradiciju. Već 1878. godine u Senju je osnovano Nadzorništvo za pošumljavanje krša s isključivim zadatkom organiziranja i izvođenja radova na pošumljavanju krša. Od tada pa do danas radovi na podizanju šumskih kultura su se izvodili bez jednog kontinuiteta nego više kampanjski s dužim ili kraćim prekidima. Odmah nakon 1945. godine bilježimo jednu veću kampanju na pošumljavanju i osnivanju kultura četinjača, koja postupno slabi da bi oko 1960. godine prerasla u široku akciju podizanja kultura i plantaža euroameričkih topola. Akcija na podizanju topolika je imala formu kampanje koja kao i sve kampanje pravi i promašaje. Pored velikih rezultata koji su se tada postigli, posebno na površinama dravskog aluvija, pravljene su i pogreške. Nije bio rijedak slučaj da su se topole podizale i tamo gdje im stanišni uvjeti nisu odgovarali a što je još gore, mnoge lužnjakove sastojine su zamjenjene i na njihovo mjesto su sađene topole koje su u daljnom razvoju doživjele neuspjeh. Od 1980. godine pristupa se organiziranoj i smišljenoj akciji pošumljavanja golih šumskih površina, jednim većim dijelom putem ljetnih akcija s omladinskim brigadama. Akcija nije kampanjska, a svim radovima predhodi izrada projekata od stručnjaka specijalista. Isto tako postoji čvrsta veza u planiranju pošumljavanja i rasadničarske proizvodnje sadnog materijala, što sve skupa daje nadu za uspjeh i kontinuitet akcije. 309 |