DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Hrvatske najmanje napravilo. Imajući u vidu vrlo kvalitetne prirodne sastojite
hrasta lužnjaka, kitnjaka, obične bukve, obične jele i drugih autohtonih
vrsta drveća mišljenja smo da je intenziviranje radova na čuvanju i


proširenju tog genofonda jedini ispravni put. Podizanje i uzgajanje sjemenskih
plantaža je u svakom slučaju jedan od načina rješavanja tog problema.
Organizacija sjemenarske službe, s jasnim koncepcijama i saznanjem o
izuzetnoj kvaliteti nekih naših vrsta (hrast lužnjak) pa prema tome i drugačijem
administrativnom pristupu kod sabiranja takvog sjemena, predstavlja
prvi i najvažniji korak za budući razvoj ovog značajnog područja uzgajanja
šuma.


Od velikog broja malih, neopremljenih šumskih rasadnika tijekom vremena
se prešlo na veće, mehanizirane rasadnike, opremljene sa svim potrebnim
pratećim objektima. Posebno je veliki skok napravljen u mehaniziranju
rasadničarske proizvodnje, na žalost s pretežno uvoznom mehanizacijom.
Isto tako, u okvirima većih rasadnika u zadnje vrijeme se intenzivno
prelazi na proizvodnju sadnica s obloženim korjenom (kontejnerska proizvodnja)
čija je proizvodnja kompletno mehanizirana.


Daljnji zadatak koji se nameće u rasadničarskoj proizvodnji odnosi se
na istraživanja koja će usavršiti kontejnersku proizvodnju sadnog materijala.
Radovi se moraju odvijati u pravcu pronalaženja kvalitetnijih kontejnera
i supstrata za proizvodnju sadnica četinjača, a posebno treba raditi na
kontejnerima i supstratima kod proizvodnje sadnica listača, gdje već postoje
određeni rezultati kod proizvodnje hrastovih sadnica. Pored radova koje treba
obavljati na pronalaženju novih tehnologija, kontejnera i substrata, nužno
je povećavati stakleničku i plasteničku površinu u rasadnicima, jer su
moderni staklenici i plastenici preduvjet kvalitetne i brze kontejnerske i o-
stale proizvodnje šumskog sadnog materijala.


Podizanje šumskih kultura, posebno četinjača u Hrvatskoj ima dugu i
bogatu tradiciju. Već 1878. godine u Senju je osnovano Nadzorništvo za pošumljavanje
krša s isključivim zadatkom organiziranja i izvođenja radova
na pošumljavanju krša. Od tada pa do danas radovi na podizanju šumskih
kultura su se izvodili bez jednog kontinuiteta nego više kampanjski s dužim
ili kraćim prekidima. Odmah nakon 1945. godine bilježimo jednu veću kampanju
na pošumljavanju i osnivanju kultura četinjača, koja postupno slabi
da bi oko 1960. godine prerasla u široku akciju podizanja kultura i plantaža
euroameričkih topola. Akcija na podizanju topolika je imala formu kampanje
koja kao i sve kampanje pravi i promašaje. Pored velikih rezultata koji su
se tada postigli, posebno na površinama dravskog aluvija, pravljene su i pogreške.
Nije bio rijedak slučaj da su se topole podizale i tamo gdje im
stanišni uvjeti nisu odgovarali a što je još gore, mnoge lužnjakove sastojine
su zamjenjene i na njihovo mjesto su sađene topole koje su u daljnom razvoju
doživjele neuspjeh.


Od 1980. godine pristupa se organiziranoj i smišljenoj akciji pošumljavanja
golih šumskih površina, jednim većim dijelom putem ljetnih akcija s
omladinskim brigadama. Akcija nije kampanjska, a svim radovima predhodi
izrada projekata od stručnjaka specijalista. Isto tako postoji čvrsta veza u
planiranju pošumljavanja i rasadničarske proizvodnje sadnog materijala, što
sve skupa daje nadu za uspjeh i kontinuitet akcije.


309