DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 40     <-- 40 -->        PDF

c) rapidno sušenje koje je karakterizirano prisustvom gljive Ceratocystis
sp. i koje traje samo nekoliko tjedana ili mjeseci.


Velik je broj štetnika na hrastu, koji izazivaju parcijalnu ili totalnu defolijaciju,
a najvažniji su gubar (Lymantria dispar), zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea),
hrastov savijač (Tortrix viridana), hrastov četnjak (Thaumatopea processioned),
razne vrste grbica (Geometride), ose listarice (Apetymus abdominalis)
i dr.


Dvadesetih godina ovog stoljeća počelo je u navedenim sastojinama sušenje
brijeta (Ulmus campestris). Ovdje je neposredni uzročnik poznat. To
je patogena gljiva Ceratocystis ulmi i bolest nazvana grafioza, koju prenose
brijestovi podkornjaci Scolytis scolytis i S. multistriatus prigodom dopunske
ishrane. Vjerojatno su i ostali faktori navedeni za hrast imali udjela u procesu
sušenja, a sušenje brijesta sigurno je pridonijelo slabljenju ekosistema
u cjelini.


Stoga nije čudo, da je i treća dominantna vrsta jasen (Fraxinus angustifolia)
pedesetih godina ovog stoljeća počeo se masovno sušiti. I ovdje se pripisuje
sušenje pojavi jasenove pipe (Stereonychus fraxini), ali se ne smiju
isključiti ni drugi faktori: promjena vodnog režima u tlu, način gospodarenja
i dr.


B Ugibanje jele u prebornim šumama Hrvatske i Slovenije


Jela se, u zajednici s bukvom i smrekom, u planinskim dijelovima Hrvatske
i Slovenije nalazi u svom optimumu. Ipak već duže vrijeme, a osobito
poslije 1950. godine, javlja se sušenje jele većih razmjera, karakteristično za
Lu vrst u cijeloj Evropi. U Hrvatskoj je jedan od faktora moljac jelinih
iglica (Argyresthia fundella), a u posljednje se vrijeme ozbiljno razmatra
onečišćavanje atmosfere (imisije polutanata) i sniženjem pH u tlu. Bez sumnje
da u sindromu koji dovodi do ugibanja jele ima značenje il klima.


Posljedice ugibanja jele su to teže, što ona raste u brskim područjima
veće nadmorske visine, gdje je tlo uslijed sušenja izloženom na strmim terenima
eroziji. Na granici areala ta je opasnost još veća.


C Sušenje bukovih sastojina


U posljednjih desetak godina pojava sušenja bukve poprima široke razmjere.
Prvo sušenje zapaženo je u Istri na planini Učki, zatim u Srbiji na
Kosmaju. Sada bukva ugiba i u planinama središnje Hrvatske. Kalniku, Bilogori,
Papuku, Petrovoj gori. I za sušenje bukve postoji nekoliko hipoteza.
Neki autori (Vajda , 1954) smatraju da je slijed faktora koji dovode1 do sušenja
bukve: 1. intenzivna sječa, 2. ispiranje površinskog sloja humusa i
izlaganje korjenja insolaciji i 3. bijela trulež (Fomes fomentarius) i štetnik
bukov krasnik (Agrilus viridis). Autori Prpić, Ra uš i Matić govore


o bukvi na Bilogori i Kalniku, gdje je bukva naselila terene koji su pripadali
zajednici hrasta kitnjaka (Querceto-carpinetum Horv.). Uslijed promjene ekoloških
uvjeta, prije svega vlage i topline, nastupilo je fiziološko slabljenje
stabala s napadom gljiva roda Nectria (konidijski stadij Cylindrocarpum Wilkommii
Weleny) i još nekih drugih vrsta istog roda.
315