DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 40 <-- 40 --> PDF |
c) rapidno sušenje koje je karakterizirano prisustvom gljive Ceratocystis sp. i koje traje samo nekoliko tjedana ili mjeseci. Velik je broj štetnika na hrastu, koji izazivaju parcijalnu ili totalnu defolijaciju, a najvažniji su gubar (Lymantria dispar), zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea), hrastov savijač (Tortrix viridana), hrastov četnjak (Thaumatopea processioned), razne vrste grbica (Geometride), ose listarice (Apetymus abdominalis) i dr. Dvadesetih godina ovog stoljeća počelo je u navedenim sastojinama sušenje brijeta (Ulmus campestris). Ovdje je neposredni uzročnik poznat. To je patogena gljiva Ceratocystis ulmi i bolest nazvana grafioza, koju prenose brijestovi podkornjaci Scolytis scolytis i S. multistriatus prigodom dopunske ishrane. Vjerojatno su i ostali faktori navedeni za hrast imali udjela u procesu sušenja, a sušenje brijesta sigurno je pridonijelo slabljenju ekosistema u cjelini. Stoga nije čudo, da je i treća dominantna vrsta jasen (Fraxinus angustifolia) pedesetih godina ovog stoljeća počeo se masovno sušiti. I ovdje se pripisuje sušenje pojavi jasenove pipe (Stereonychus fraxini), ali se ne smiju isključiti ni drugi faktori: promjena vodnog režima u tlu, način gospodarenja i dr. B Ugibanje jele u prebornim šumama Hrvatske i Slovenije Jela se, u zajednici s bukvom i smrekom, u planinskim dijelovima Hrvatske i Slovenije nalazi u svom optimumu. Ipak već duže vrijeme, a osobito poslije 1950. godine, javlja se sušenje jele većih razmjera, karakteristično za Lu vrst u cijeloj Evropi. U Hrvatskoj je jedan od faktora moljac jelinih iglica (Argyresthia fundella), a u posljednje se vrijeme ozbiljno razmatra onečišćavanje atmosfere (imisije polutanata) i sniženjem pH u tlu. Bez sumnje da u sindromu koji dovodi do ugibanja jele ima značenje il klima. Posljedice ugibanja jele su to teže, što ona raste u brskim područjima veće nadmorske visine, gdje je tlo uslijed sušenja izloženom na strmim terenima eroziji. Na granici areala ta je opasnost još veća. C Sušenje bukovih sastojina U posljednjih desetak godina pojava sušenja bukve poprima široke razmjere. Prvo sušenje zapaženo je u Istri na planini Učki, zatim u Srbiji na Kosmaju. Sada bukva ugiba i u planinama središnje Hrvatske. Kalniku, Bilogori, Papuku, Petrovoj gori. I za sušenje bukve postoji nekoliko hipoteza. Neki autori (Vajda , 1954) smatraju da je slijed faktora koji dovode1 do sušenja bukve: 1. intenzivna sječa, 2. ispiranje površinskog sloja humusa i izlaganje korjenja insolaciji i 3. bijela trulež (Fomes fomentarius) i štetnik bukov krasnik (Agrilus viridis). Autori Prpić, Ra uš i Matić govore o bukvi na Bilogori i Kalniku, gdje je bukva naselila terene koji su pripadali zajednici hrasta kitnjaka (Querceto-carpinetum Horv.). Uslijed promjene ekoloških uvjeta, prije svega vlage i topline, nastupilo je fiziološko slabljenje stabala s napadom gljiva roda Nectria (konidijski stadij Cylindrocarpum Wilkommii Weleny) i još nekih drugih vrsta istog roda. 315 |