DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Iz pregleda 2 se vidi da je u posječenoj drvnoj masi tehničko drvo zastupljeno s 59%, od čega je trupaca 52,4%. Prostorno drvo je zastupljeno s 41%, od čega na ogrijevno drvo otpada 29,7%. Drvo se izrađivalo po propisima Bečkih i Tršćanskih uzansi, a 1929. g. donose se Zagrebačke uzanse. Nakon Oslobođenja, donesen je JUS za drvo. U prošlosti prema uzansama, zahtjevi u pogledu kvalitete i debljine kod sortimenata tehničke oblovine bili su strožiji nego danas po JUS-u. Stoga je i udio tehničkih sortimenata manji a prostornog drva veći. Tako je u Slavonskoj Podravini u razdoblju do kraja prvog svjetskog rata udio tehničkog drva iznosio u prosjeku 20—30%, B e n i ć (2). Radnici su kod sječe i izrade desetljećima upotrebljavali ručni alat (ručne pile i razne tipove sjekira te pomoćno oruđe). Napredak je bio u tome što su se uz pile čavlarice upotrebljavale i pile amerikanke (s kombiniranim zubima). Dnevni učinak radnika iznosio je kod sječe i izrade 3 m3, odn. 3 prm drva, odn. ca. 2,1 m3 prostornog drva. Obzirom da se od tehničkog drva izrađivala i dužica, tesani pragovi te drugi cjepani, tesani sortimenti, a obzirom na veliki udio prostornog drva, rad na sječi i izradi uključivao je veliki broj radnika i to u znatnoj mjeri sezonskih. Za vrijeme kapitalističkog uređenja Zemlje, u državnim i privatnim šumama, kao i imovnim općinama i zemljišnim zajednicama, stabla za sječu su prodavana na panju trgovcima, odn. drvno-prerađivačkim poduzećima, pa su kupci eksploatirali šume u vlastitoj režiji. Ipak je već iza prvog svjetskog rata uvedena u državnim šumama i šumama imovnih općina izrada drva u vlastitoj režiji, što je negdje obuhvatalo i do 50% etata. Nakon Oslobođenja, iza drugog svjetskog rata, kada šume najvećim dijelom postaju društveno vlasništvo, eksploatacija šuma postupno prelazi u djelokrug šumskih radnih organizacija. Poslije Oslobođenja nakon drugog svjetskog rata 1947. g. uvedena je primjena motornih lančanih pila za dva radnika. Te se pile nisu dugo zadržale u upotrebi. Njihova velika težina, nedostatak rezervnih dijelova, nestručnost radnika, uzrokovali su napuštanje primjene ovih pila i povratak na ručne pile. 1960—61. godine uvode se u upotrebu motorne pile za jednog radnika. U početku su se radničke grupe sastojale od tri do pet članova samo s jednim motoristom a u novije vrijeme se grupa sastoji od 2 radnika i motorne pile, tako da se radnici izmjenjuju u radu motornom pilom. Ima slučajeva da se radnici služe s dvije motorne pile, lakom i teškom. U prorednim sastojinama radi i po jedan radnik sam. Motorne pile se koriste za obaranje stabala, kresanje grana i prepiljavanje. Pile su u nekim radnim organizacijama uglavnom vlasništvo poduzeća, dok su drugdje vlasništvo radnika. Kod primjene motornih pila učinak se kod sječe i izrade u odnosu na rad ručnim pilama u velikoj mjeri povećao. Kod izrade tehničkog oblog drva listača učinak se povećava, obzirom na kubaturu stabla, 2,74—4,45 puta a kod prostornog drva ca. 2 puta, Tomiči ć (19). Kod sječe i izrade bukovine učinak se povećava 2,92 puta, a kod jelovine 2,65 puta, K 1 e p a c et al., (15). |