DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 57     <-- 57 -->        PDF

SR Bosnom i Hercegovinom u pravcu Bihaća i dalje tom granicom do na kraj
Dalmacije. Jugozapadni dio Kraškog područja, 1. j . dio koji obuhvaća Istru,
Kvarnersko primorje s pozadinom do najviših kosa, Liku i Dalmaciju te
sve otoke, koji je, osim nekih izuzetaka, bio skoro posve ogoljen, područje
je krša..


Na kršu, na dijelovima koji se nisu mogli iskorišćivati ratarskom proizvodnjom,
mjestimično se nalazili ostaci dendroflore a mjestimično bio je goli
kamenjar. Poslije drugog svjetskog rata uslijed promjenjenih ekonomsko-socijalnih
uvjeta života i na tom području, a osobito zakonskom zabranom koza
( kao dio akcije u cijeloj Jugoslaviji), prirodnom obnovom ili zahvatom čovjeka
(pošumljavanja, podmladne sječe) ponovo su dobile šumski pokrov,
Mjestimično taj pokrov ne razvija se dalje od šibljaka ili, u području zajednice
česmine (Quercus ilex L.), gariga, što je posljedica stanišnih uslova odnosno
za razvoj drveća nepovoljne geološke podloge (horizontalna uslojenost
stijena i plitkoća tla). Ipak još se nalaze velike površine kamenjara na kojima
na kojima se šuma može podići samo pošumljavanjem i tako »ozeleniti goli
krš«. Međutim na ovom dijelu kraškog područja Hrvatske postoji potreba
podizanja i kvalitetnijih sastojina ne samo u clju zaštite nego i iskorišćivanja.


Degradirani dio Kraškog područja definiran je i u Zakonu o šumama iz
1983. kao »šume i šumska zemljišta na području krša« (čl, 75 — 83). Cjelokupni
krš Zakon je podijelio na dva šumska (šumskokrška) područja i to
Istarsko-primorsko-ličko i Dalmatinsko šumskokrško područje. Po toj podjeli
obuhvaćene su sve općine u Dalmaciji (24) i Istre (9), jedna općina u Lici
(Gračac) te dijelovi općina na Kvarnerskom Primorju (3) i Like (3) s ukupnom
površinom od 22.296 km2, što čini 39% površine Hrvatske. Na tom prostoru
živi 1,423.601 stanovnik ili 31% od ukupnog stanovništva SRH. Prema procjenjenim
veličinama s kojima raspolažemo unutar svake općine određena
su tzv. uža područja krša kao šume u ukupnoj površini od 10.399 km2 što je
18% ukupne površine naše Republike.


Evo i detaljnih podataka o šumama u koje su uključene sve šume prema)
vlasništvu, osim Dalmacije gdje nismo raspolagali s podacima o šumama na
kojima postoji pravo vlasništva. Od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta
56% se odnosi na Dalmaciju, 25% na Istru i Hrvatsko primorje i 19%
na Liku. Šuma i šumsko zemljište ukupno je razvrstano na obraslo (63%),
neobraslo (33%) i neplodno (4%), a u obraslom (63%) je dalje raspoređeno
na visoke šume i kulture (10%), niske šume (37%), šikare (11%) i makije
(5%). Drvna masa obraslog šumskog zemljišta prosječno iznosi 44 m3/ha
ili ukupno 29,000.000 m:i drvne mase, godišnji tečajni prirast 940.000 m3 ili
1,4 m3/ha i godišnji etat 700.000 m3 ili 1.1 m:i ha. Sve su to procijenjene veličine,
a izradom programa za gospodarenje šumskokrškim područjima koji su
upravo u toku, sigurno ćemo dobiti potpuniju sliku.


Ekološke karakteristike


Kako već naprijed rečeno, geološki Kraško područje je područje karbonatnih
stijena vapnenca i dolomita s mjestimičnim naslagama fliša, lapora
te diluvijalnih i aluvijalnih tvorevina. Kompaktnost karbonatnih stijena je različita,
ali uvijek s dovoljno vertikalnih i horizontalnih pukotina kojima brzo


334




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 58     <-- 58 -->        PDF

otječu oborinske vode s posljedicom suhih staništa. Dolomitno stijenje je
nešto povoljnije za zadržavanje vlage od vapnenačkog. Vode se skupljaju
u podzemnim akumulacijama odakle otiču i na površinu i izbijaju u obliku
jačih vrela, rječica. Pod utjecajem oborinske vode iz stijenja otapaju se karbonati
uz minimalni nefcopivi ostatak (do 0,5,0A>). Flišni materijal podložan
je i površinskom otplavljivanju odnosno eroziji.


SI. 1. Kultura crnog bora u Senjskoj Dragi u kojoj se razvila donja
etaža autohtonih listača.


Fig. 1. Cultivation of black pine tree in Senjska Draga where the
lower level is autochtonic under-growth.


Foto: Pelzer


Klimatski elementi uvjetovali su formiranje crvenice, većinom glinaste
i glinasto-ilovaste teksture, u dijelu s mediteranskom klimom a pretežno
smeđa tla (kalkokambisol) izvan tog dijela. U najvišim dijelovima razvile
se crnice na vapnencu, a na dolomitima, laporu i flišu rendzine.


Po Köppenovoj klasifikaciji cjelokuno područje krša pripada klimatskoj
zoni C-toplo — umjerene kišne klime. U Dalmaciji u donjem JI dijelu vlada
Csa" tip klime, na ostalom najvećem dijelu Csax", a u unutrašnjosti mjestimice
Csbx" u Istri i Kvarnerskom Primorju prevladava Cfax" uz sporadični
pridolazak Cfsbx" kao i na ličkom dijelu krša. Thornwaitova klasifikacija
svrstava krš pretežno u humidnu klimu (P/E 64 5; 127), a manjim dijelom
u perhumidnu (P/E > 128) prema unutrašnjosti i subhumidnu (P/E 32—63)
na krajnjem dijelu područja.


335




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 59     <-- 59 -->        PDF

U vegetacijskom pogledu svakako je najzastupljeniji listopadni primorski
brdski pojas-polusredozemni (submediteranski) mediteranske regije u kojem
dominira područje šuma medunca i drugih hrastova s bjelograbom (Carpineium
orientalis adriaticum H-ić) pretežno degradacijskih stadija razvoja
osjetno manje područje šuma medunca i drugih hrastova s crnograbom (Seslerio-
Ostryetum Horv. et H-ić) podjednakog stanja razvoja kao i prethodno
područje, dok sasvim mali dio zauzima područje primorske šume bukve (Seslerio
autumnalis — Fagelum illyricum Horv.).


Viši gorski predjeli krša pridolaze u tragovima i pripadaju eurosibirsko-
sjevernoameričkoj regiji i to dinarskoj varijanti šume bukve s jelom (Abieti-
Fagetum illyricum Horv.) kao i višem pretplaninskom pojasu s područjem
klekovine bora krivulja (Pinetmn mughi illyiricum Horv.). I napokon većina
otoka s uskim koridorom uz obalu od JI granice do Zadra, te od Plomina
do Poreča, pripada brdskom pojasu mediteranske regije — zimzeleni (eumediteranski)
koje je karakterizirano područjem kserotermofilne šume crnike
(Orneto-Quercetum ilicis H-ić) i ostalih njezinih degradacijskih stadija. U
ovom području nalaze se i najljepše šume alepskog i dalmatinskog crnog bora.


O OBNOVI ŠUMA (POŠUMLJAVANJU) OD XIX STOLJEĆA
DO DANAS


Uobičajeni naziv »pošumljivanje krša« zamjenjujemo terminom »obnova
šuma«. Razlog je u činjenici, da se na površinama s dosta dendroloških
elemenata sastojina ili šuma može obnoviti jednostavnom zabranom paše
i sječe ili podmlatnom (resurekcionom) sječom tj. sječom na panj s posljedicom
pojave izbojaka intenzivnog prirasta. Neke vrste, kao na pr. crni; grab.
tek nakon dvije do tri godine iz žbunja daju izbojke iz kojih će se
razviti stabla. Pošumljavanje, t. j . sadnja biljaka ili sjetva sjemena, mora
se primijeniti na golom ili slabo obraslom kršu.


Najstariji podaci o sadnji žira na goleti (u Lici) i pitomog kestena za plod
(kod Klisa poviše Splita) datiraju iz kraja 18. stoljeća. Slijede akcije Vicka
Dandola, Napoleonovog generalnog providura za Dalmaciju u doba Ilirske
provincije (1805—1814) koji je propagirao i naredio osnivanje, po narodu
nazvanih, »svetih gajeva« (zbog zabrane paše i sječe u njima). Takav gaj
trebalo je osnovati svako selo jednostavnim ograđivanjem stanovite površine
devastirane šume, kako bi se na njoj zbog zabrane sječe i paše obnovila!
šuma. Dandolo je. kod Nina, osnovao i rasadnik za proizvodnju sadnica voćaka
i šumskog drveća i to je prvi rasadnik na našem području.


Sistematska obnova šuma odnosno pošumljavanje na kršu počinje u drugoj
polovini 19. stoljeća. Kontinuitet tih radova bio je prekidan s dva svjetska
rata. pa stoga možemo, a i moramo, razmatrati u tri razdoblja. Prvo
razdoblje je od početnih akcija do prvog svjetskog rata. drugo između dva
svjetska rata a treće nakon drugog svjetskog rata. Posebno je poglavlje
istraživačko-znanstveni rad na tom području i taj će se prikazati kao cjelina.


Prvo razdoblje — do I svjetskog rala


U prvom razdoblju današnja cjelina kraškog područja sastojala se od
tri upravno-politička dijela: od dijela u sklopu austrijske carevine (Istra, svi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 60     <-- 60 -->        PDF

otoci, Dalmacija), od dijela u sklopu civilne (banske) Hrvatske i pod Zemaljskom
vladom (od Rijeke do Povila kod Novog Vinodolskog) i od dijela
u sklopu Vojne krajine (od Povila do granice s Dalmacijom). Takva podjela
imala je za posljedicu, da i počeci radova padaju u razno vrijeme, a izvori
financiranja su različiti.


Početak obnove je bio na području Vojne krajine. Naime, na području


c. kr. šumskih ureda u Ogulinu, Otočcu i Gospiću s radovima je početo 1865.
godine i nastavljeno 1867. i 1868. i do 1878. godine uspostavljeno je 3 707
. V


-**$IF®P*®


ffp .,


f%:-UM


Y


*ijp


>


.


SI. 2. Priprema terena za pošumljavanje buldodzerom na otoku Pagu.


Fig. 2. Preparig area by bulldozer for new forest plantation on the
island of Pag.


Foto: Ivančević


rali (oko 2000 ha) branjevina. »Radnje oko pošumljenja sastojale su se u
tom, da se samo onakve površine zagaje, u kojima se je još dovoljno zdravog
i obgriženog grmlja nalazilo« piše Malbohan u Šumarskom listu 1892.
(str. 212). »Potonje se do panja odrezivalo«, nastavlja Malbohan dalje, »i na
taj način pomlađivalo. U to doba nije se nijedna kraška pustoš zagajivala,
koja bi posve gola bila. kao što se to sada čini«.


Na primorskom kršu Riječke županije početak pošumljavanja datira od
1873. godine osnivanjem rasadnika i sadnje biljaka na kršu. U isto vrijeme
pada i početak pošumljavanja u Istri, dok se istodobno u Dalmaciji devastiranje
šumske vegetacije nastoji spriječiti zabranom vađenja i prodaje
korijenja te zabranom ugona koza na površine, koje bi se mogle pošumiti.


337




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 61     <-- 61 -->        PDF

U Istri, kao već prije za područja Trsta te Gorice i Gradiške, donijet je
1886. godine posebni zakon, kojeg je važnost 1892. godine protegnuta i na
Kvarnerske otoke. Po tom su se Zakonu osnivala »kraška povjerenstva«, koja
su izdvajale površine za pošumljavanje i brinule se o izvođenju radova, te
fondovi za izvršenje radova s doprinosima države, općina i eventualno zainteresiranih
privatnika. Na području, tada već zapravo bivše, Vojne krajine
1878. godine osnovano je »Nadzorništvo za pošumljenje primorskog krasa«
sa sjedištem u Senju. Nadzorništvo i radovi koje ono izvodilo, bili su financirani
iz sredstava Krajiške investicione zaklade*.


U prvom razdoblju ukupno je pošumljeno 14 876 ha i meliorirano, uglavnom
podmlatkom sječom, devastiranih šuma, 8 300 ha.


Drugo razdoblje — razdoblje između dva svjetska rata


U drugom razdoblju, tj, između dva svjetska rata, pošumljeno je 8 506 ha
i osnovano oko 12 850 ha brnjevine, ali je za vrijeme drugog svjetskog
rata uništena cea 2000 ha kultura.


U ovom razdoblju djeluje Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju
(kasnije je promjenjen naziv u Inspektorat za pošumljavanje krša) unutar
prvotnih granica, a izvan toga o pošumljavanju se brinu općeupravne vlasti
odnosno kotarski šumarski referenti. U prvo vrijeme radovi se financirali
iz budžeta, pa i Nadzorništvo, jer su sredstva Krajiške investicione zaklade,
oko 6 000 000 Kruna, bila potpuno obezvređena (bila su u ratnim vrijednosnim
papirima), pa je 1922. godine i formalno dokinuta. Pošumljavanje krša financijsku
bazu dobiva u Fondu za pošumljavanje u koji, prema Zakonu o šumama
iz 1929. godine, ulazi »najmanje 20% od one sume, koja je u budž´etu
bila ostvarena kao ukupni prihod iz državnih šuma u minuloj godini« (§ 123),
iz naplaćenih kazni za šumske prekršaje te uplatom na vrijednost prodanog
drva i to 6% kod prodaje iz državnih šuma, a 2% iz šuma privatnika.


Treće razdoblje — od Oslobođenja do danas


Treće razdoblje u obnovi šumskog pokrova na kršu nastupa Oslobođenjem
1945. godine. Promjene općenih društveno-ekonomskih odnosa odrazuju
se povoljno i na odnos naroda prema šumi uopće, pa i na području krša.
Smanjenjem broja stanovništva te stoke uz zabranu držanja koza olakšali su
pošumljavanja a na znatnim površinama omogućili i prirodnu obnovu devastiranih
sastojina.


U četrdesetgodišnjem poslijeratnom razdoblju radovi pošumljavanja osciliraju
te nakon početnog zamaha, koji traje do oko 1955. godine, nastupa
period stagnacije da se od sedamdesetih godina situacija mijenja na bolje
i stabilizira odredbama Zakona o šumama iz 1983. godine. Razlog takvog kretanju
financijske je naravi t. j . ovisio je o osiguranju sredstava za radove koji
zapravo imaju značaj proširene biološke reprodukcije.


*) Krajiška investiciona zaklada osnovana je 1871. godine t. j . u času razvojačenje
Vojne krajine. Prihoda i zaklade bili su osigurani u vrijednosti drvne
mase na 00 000 kat. jutara (oko 40 000 Ha) hrastovih šuma u Spačvanskom bazenu.
koja je postupno prodavana. Dio sredstava te Zaklade izdvajan je i za troškove
pošumljavanja krša na području Nadzorništva u Senju.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 62     <-- 62 -->        PDF

1. Prvih godina po Oslobođenju, od 1945. do 1947, pošumljavanje je većinom
obavljano dobrovoljnim radom, »frontovskim akcijama«, kako je to bilo
i na drugim javnim radovima za obnovu ratom opustošene zemlje. Akcije su
organizirale narodnooslobodilački odbori a stručno rukovodstvo i brigu oko
ostvarivanja planova imali su šumarski referenti kod kotarskih NOO-a (u
Dalmaciji, na pr. nije bilo šumskih uprava, jer nije bilo ni državnih šuma).
1947. godine učinjen je i korak dalje. Te godine, naime, osnovane su dvije,
jedna u Rijeci a druga u Splitu, posebne ustanove — Uprav e za pošumljavanje
i melioraciju krša s terenskim jedinicama pod nazivom
»sekcije«. Financirale se iz republičkog budžeta ali su postojale svega
dvije godine jer su Uprave ukinute svibnja 1949. godine.
U Dalmaciji Sekcije, njih 7, nastavile su djelovati u sklopu Oblasnog
narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju a kada je ovaj 1950. ukinut ušle
su u sastav u rujnu iste godine osnovanog šumskog gospodarstva u Splitu.
Sekcije Uprave u Rijeci već su prije bile uključene u Šumsko gospodarstva
na Rijeci.


2. Izvor financiranje pošumljavanja do 1955. godine bio je Fonda za unapređenje
šumarstva. U Dalmaciji od 1951. do 1955. godine godišnje je prosječno
pošumljeno 1753 ha (od toga 651 ha sjemenom) da 1956. padne na
398 ha a 1967. čak na 194 ha! To će potrajati gotovo dva desetljeća. U tom
razdoblju stagnacije u pošumljavanju i melioraciji krša materijalna mogućnost
društva impozantno raste, pa je bilo za očekivati da će se izdvajati i
znatnija sredstva za šumarstvo na kršu prvenstveno za povećanje vrijednosni
općekorisnih funkcija tih šuma i komplementarne turističke ekspanzije. Naprotiv,
došlo je do neshvatljivog paradoksa, pa šumarstvo dolazi u sve teži
i bezizgledniji položaj. Šumarstvo je u tom intervalu bilo karakterizirano te-|
škim materijalnim položajem šumskogospodarskih organizacija, nedostatkom
kadra koji napuša šumsko-gospodarske organizacije,* nepovoljnom strukturom
šumskog fonda, neadekvatnim statusom i slabom organiziranosti da na zadovoljavajući
način odgovori potrebama zbog kojih su i osnovani.
3. To treće razdoblje od oslobođenja zemlje do današnjih dana je ispunjeno
najvećim uspjesima unatoč stagnaciji od preko dvadeset godina. Razdoblje
najživlje aktivnosti šumarstva na kršu traje na žalost svega jednu
decenije (1945—1955. god.) kada je uspješno pošumljeno 17.700 ha i meliorirano
degradiranih šuma na površini od 43.000 ha.
Ovdje ističemo veliku raznolikost dostupnih podataka za radove na kršu
od njegovih početaka do današnjih dana. Mnogi autori crpe različite izvore,
a zatim procjenjuju uspjehe i tako reduciraju veličine radova. Osim toga
vrlo je teško ili gotovo nemoguće odrediti radove na sadašnjoj površini krsti
SRH u prošlosti kada su tadašnje teritorijalne podjele bile drugačije nego
danas. Glavni je pak nedostatak tih podataka što ne raspolažemo sa sustavnim
arhivskim materijalima koji su dobrim dijelom potpuno uništeni za
vrijeme posljednjeg rata. Kod prezentiranja pak podataka u ovom radu kori-i


* Dok je na području Dalmacije 1955. godine bilo zaposleno 37 inžinjera i 37
tehničara, 1963. godine bilo je 21 inžinjer i 28 tehničara a 1971. godine samo 13
inžinjera i 27 tehničara. »(Šumarski list«, 1975., br. 7—10, str. 238).
Smanjenje broja inžinjera 1963. i kasnije je i posljedica prestanka rada Srednje
šumarske škole za krš te Sekcije za uređivanje šuma kao ostatka svojednobnog
Šumskog gospodarstva »Dalmacija«.


339




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 63     <-- 63 -->        PDF

stio sam podatke raznih autora s najnižim veličinama što je bilo i u skladu
s mojim subjektivnim gledanjem na sadašnju situaciju na kršu.


U poslijeratnom razdoblju mnoge se poljoprivredne površine više ne
obrađuju, pa ih šumske vrste nezadrživo osvajaju. Nekadašnji prilazni putevi´
ne održavaju se i tako je u većoj ili manjoj mjeri oteščano kretanje po terenu.
Šumarstvo nije imalo sredstava da svojim stručnim radovima poboljšaju
nepovoljne strukture sastojina niti da u potpunoti poduzima preventivne!
i represivne mjere u protupožarnoj zaštiti šuma. Opasnost od šumskh požara
povećana je ekspanzijom motoriziranih turista, koji prodiru i u zabačenije
predjele šuma. U razdoblju od 1958. do 1976. godine registrirano je 5 913
požara koji su zahvatili površinu od 71 200 ha. Unutar tog razdoblja od samo
sedam godina, od 1970. do 1976., izbio je 2 481 požar (42% ukupnog broja)
poharavši 38 699 ha površine (34% ukupno opožarene površine u razdoblju
od 1958. do 1976. godine). Svedemo li te podatke na godišnji prosjek to iznosi,
350 požara na površini od 5 500 ha. Nasuprot tome godišnji prosjek pošumljavanja
između 1960. i 1980. godine iznosi 200 ha! Doduše u tih 200 ha, nije
računata površina na kojoj se od prirode pomladila garišta bilo izdanačkom(
snagom iz panjeva (listača) bilo sjemenom, posebno alepskog bora. (8)


Minimalni pomak na bolje u osiguranju financijskih sredstava za pošumljavanje
donio je Zakon o šumama iz 1967. godine. Prema odredbi 72. čl.
toga Zakona kod prodaje građevnog materijala naplaćivalo se 2% na prodajnu
cijenu a dobiveni iznosi trebali se uložiti u pošumljavanja na području odnosne
općine. Međutim tu pogodnost imale bi samo one općine u kojima je
bila i znatnija prodaja tog materijala. Tako je, na pr., u povoljnom položaju
bila Općina Split, jer su u Splitu kupovali drvo i stanovnici susjednih općina,
a posebno srednjedalmatinskih otoka.


U Zakonu o šumama SRH iz 1977. godine, napokon, po prvi put se
odrazila dobra volja društva da stvari na kršu napokon krenu pravim
tijekom. S vrlo dobro zacrtanom šumarskom politikom. Zakon je dobro
odredio ulogu šume na kraškom području namjenivši im pretežno osiguranje
opće korisnih funkcija šuma. Stoga je odredio, da se putem samoupravnih
sporazuma (SAS) osnuju samoupravne interesne zajednice (SIZ) za
unapređenje šuma na kraškom području koji bi uključio veći broj sudionika
ne samo subjektivno zainteresiranih nego svih koji imaju izravne ili neizravne
koristi od šuma. Međutim SIZ nije osnovan, jer nisu sklopljeni ni
SAS-ovi. SAS-ovi nisu nikada potpisani zbog velikog broja sudionika i asihronizirane
akcije, koja nije bila jedinstvena na velikim prostranstvima triju
Zajednica općina (Split, Rijeka i Gospić). U koliko SAS ne bi bio potpisan
Zakon je ostavio mogućnost pojedinim skupštinama zajednica općina da odlukama
propišu visinu stope, ali nažalost to pravo nijedan sudionik nije nikada;
iskoristio.


Kada je izgledalo da od primjene Zakona o šumama, što se tiče razrješenja
»kraške bremenite problematike«, neće ništa ostati 1980. godine
na inicijativu Republičkog komiteta za poljopriredu i šumarstvo sklopljen je
Društveni dogovor o osiguranju sredstava za biološku reprodukciju i zaštitu
šuma od požara na kraškom području. Financijski efekti su istina bili daleko,
manji nego što bi se dobilo osnivanjem SlZ-a. ali je ovakvo početno razrješenje
ipak bio nagovještaj dobre volje šire i uže društvene zajednice i vedrije
perspektivne šumarstva na kršu nakon dugogodišnje stagnacije. Dogovor je




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 64     <-- 64 -->        PDF

obuhvatio 85 sudionika: četiri od strane Republike, 39 skupština općina i 42
organizacije koje gospodare šumama i šumskim zemljištima na području krša.
Uz početne teškoće Dogovor je ipak stekao »pravo građanstva« tako da je
ostao u primjeni do današnjih dana. U proteklom razdoblju prosječno su se
prema Dogovoru godišnje izvodili slijedeći radovi: pošumljavanje 1200 ha,
uređivanje šuma 22.000 ha. zaštita šume od bolesti i štetnika 3.100 ha i protupožarna
zaštita (radovi njege u svrhu djelotvornije zaštite šuma od požara)


17.000 ha. Osim toga dio sredstava se usmjeravao za nabavku protupožarne
opreme, za čuvarsku. dodatnu opažačko-dojavnu i stručnu službu. Za ostvarenje
navedenih radova prosječno se godišnje osiguravalo 210.000.000 din.,
dok su planirana sredstva za 1986. godinu iznose 500,000.000 din.
Iako financiranje šumarstva na kršu primjenom Dogovora nije do kraja
razriješeno, ipak su rezultati za proteklo šestgodišnje razdoblje očevidni. Ako
tome dodamo još i sredstva za proširenu biološku reprodukciju šuma na kršu
koja su počela pritjecati primjenom novog Zakona o šumama od 1. I. 1985.
god., tada možemo konstatirati da su više-manje stvoreni solidni uvjeti za
nesmetani rad šumarstva na kršu. Mada kod primjene novog Zakona o šumama
svi sudionici (cijela privreda s područja krša) nisu potpisali SAS o
udruživanju sredstava za ostvarivanje programa proširene biološke reprodukcije
šuma na šumskokrškim područjima, ipak izdvajaju o.l% iz dohotka na
temelju automatizma primjene tog Zakona. Tako je propust Zakona iz 1977.
god. ovom prilikom ispravljen, ali se svakako može postaviti pitanje da li
su izdvojena sredstva (0.1% iz dohotka) zaista i dostatna za ostvarenje programa.
Da su kojim slučajem SAS-ovi potpisani, postojala bi realna mogućnost
izdvajanja viših stopa na temelju ponuđenog programa o kojem bi se
izjašnjavali sudionici uzimajući u obzir prvenstveno svoje interese.


Teško je ostvarivo da će se SAS-ovi uopće potpisati radi nekoordinirane
akcije na šumskokrškim područjima i velikog broja sudionika (1000 samo
na području ZO Rijeka), pa se do tada sredstva sa računa SlZ-a šumarstva
SRH i zakonske stope (0.1% iz dohotka) očito neće moći mijenjati.


Ilustracije radi u prošloj godini iz ovih sredstava obavljeni su na kršu
sljedeći radovi: pošumljavanje 1400 ha, njega i čišćenje 400 ha, prorede
300 ha. i uspostavljanje šumskog reda 100 ha. Osim toga obavljeni su manji
radovi na uređivanju šuma, izradi i održavanju protupožarnih prosjeka, dok
su znatna sredstva utrošena za nabavku opreme u svrhu djelotvornije zaštite
šume od požara, kao i za čuvarsku službu. Za sve je utrošeno ukupno


443.000.000 din, od čega se na dalmatinsko šumskokrško područje odnosi 46%
a na Istarsko-primorsko-ličko 54%.
Detaljni plan za 1986. god. nije još donesen od strane Skupštine SlZ-a,
ali prema raspoloživim sredstvima od 875,000.000 din povećanje je skoro dvostruko
u odnosu na prošlogodišnja sredstva. Također će se primjeniti i proporcije
planiranih sredstava za proširenu biološku reprodukciju šuma. Tako
bi se najmanje 50% sredstava usmjerilo za radove proširene biološke reprodukcije
šuma, 30% za izgradnju šumskih prometnica i protupožarnih prosjeka
i 20% za ostale radove (uređivanje šuma, nabavku opreme i neke radove
na uzgajanju šuma). Za izvođenje svih radova u ovoj 1986. godini raspolagat
će se sa 1,375.000.000 din (875,000.000 din + 500,000.000 din) čime će
se omogućiti ostvarenje ambicioznih zadataka na kršu. U ovoj godini znatne
su promjene u primjeni Društvenog dogovora o biološkoj reprodukciji i za


341




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 65     <-- 65 -->        PDF

štiti šuma od požara na području krša, jer se sredstva najvećim dijelom (58%)
namjenjuju za protupožarnu zaštitu šuma, a manjim dijelom (15%) za ostale
radove.


Dosadašnjoj primjenom Zakona o šumama u pogledu financiranja šumarstva
na kršu možemo biti zadovoljni, ali se dugogodišnja stagnacija) povezana
s mnogobrojnim nagomilanim problemima ne može tako brzo prevladati, pa
ćemo ih kratko i opisati. Za njihovo ostvarenje bit će potreban duži vremenski
period, pa bi najbolje odgovarao skupni termin koji bi se obradio pod
nazivom »budućnost krša«.


DANAŠNJA PROBLEMATIKA ZA BUDUĆNOST KRŠA*


Najprije da se dotaknemo važećeg Zakona o šumama i primjene svih
njegovih odredbi. U momentu konstituiranja osnovnih organizacija šumarstva
krajem 1984. god. za gospodarenje dalmatinskog šumskokrškog područja osnovana
je samo jedna osnovna organizacija šumarstva bez OOUR-a što je u
skladu sa zakonskim odredbama, dok Istarsko-primorsko-ličkim šumskokrškim
područjem gospodare tri osnovne organizacije šumarstva, iako po Zakonu


o šumama jednom području može gospodariti samo jedna osnovna organizacija
šumarstva. Ovu neprincipijelnost potrebno je što prije ispraviti. Nadalje
treba što prije provesti široku društvenu akciju oko potpisivanja SAS-a o
udruživanju sredstava za proširenu biološku reprodukciju šuma na šumskokrškim
područjima kako bi se samoupravno dogovarao program radova, ali
i omogućilo povećanje sredstava, ovisno o obujmu poslova. Oko vrlo važnog
posla prijenosa prava korištenja šuma i šumskih zemljišta na osnovne organizacije
šumarstva dosada je malo učinjeno zbog sporosti, a najčešće i namjernog
odugovlačenja općinskih službi na ovoj provedbi. Poslovi na izradi
prvih programa za gospodarenje šumama šumskokrških područja su u izradi,
pa ćemo tako dobiti okvirne podatke o cijelom kršu. Međutim, predstoje daljnji
poslovi na uređivanju šuma i na izradi detaljnih programa unutar užih
područja krša. Povezano s tim potrebno je obaviti radove na utvrđivanju
ekološko gospodarskih tipova za šumskokrška područja. Da bi se poslovi na
uređivanju šuma mogli obavljati, neophodno je ekipirati službe uređivanja
šuma na terenu. Sve navedene zadatke propisuje Zakon o šumama, pa ih
treba i što prije provesti.
Ostvarenje povećanih radova na kršu neće se moći ostvariti bez zapošljavanja
novih stručnih radnika svih profila, bolje nutrašnje organiziranosti sadašnjih
organizacija koji gospodare šumama krša, aktiviranja područnih sjemenskih
objekata, osnivanja suvremenih rasadnika, dobre zaštite šume od
štetnika i bolesti, uvođenje mehanizacije, poboljšanja tehnoloških postupaka
proizvodnje celuloze iz borova drva (zbog visokog postotka smole), nabavke
suvremene opreme i razradom operativnih planova protupožarne zaštite
na svim razinama od mjesne zajednice do područja, uske suradnje sa svim
društvenopolitičkim ustanovama i koordiniranja sa znanstvenim i stručnim
institucijama.


*) Ovo poglavlje samostalan je tekst V. Ivančevića, a poglavlja »O znanstveno-
istraživačkom radu« i »Zaključna razmatranja« O. Piškorića.


342




ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Iako još uvijek požari uništavaju velike komplekse šuma, ipak smo na
tom polju postigli značajne rezultate. Možda će ova tvrdnja, bar na prvi pogled,
izazvati nedoumice jer nam se godišnje povećao broj požara i opožarenih
površina. Već prije opisanu situaciju oko nezadovoljavajućeg stanja na
protupožarnoj zaštiti šuma od požara možemo upotpuniti konstatacijama da
šumarske organizacije nisu mogle zbog nedovoljnih sredstava organizirati
djelotvorni sistem opažanja i dojave, kao i nabavku protupožarnih sredstava.
Vrlo nepovoljne vremenske prilike posljednji n godina za vrijeme ljetnih
mjeseci, kao što su dugotrajne suše, zaokružuju cjelokupnu sliku stanja na
kršu.


U posljednjih nekoliko godina naše društvo je ulagalo znatna sredstva
za obuzdavanje nove stihije osnivanjem novih dobrovoljnih vatrogasnih društava,
opremanjem specijalnih vatrogasnih interventnih vodova u radnim
organizacijama i u profesionalnim vatrogasnim društvima, nabavkom četiri
specijalizirana aviona tipa Canadair CL 215 za gašenje šumskih požara i edukcijom
stanovništva. I sredstva iz Društvenog dogovora o osiguranju sredstava
za biološku reprodukciju i zaštitu šuma od požara na području krša od 1980.
god. do danas također su doprinijela poboljšanju zaštite šuma od požara.
Sadašnji zadovoljavajući položaj šumarstva na kršu treba prvenstveno da se
odrazi na poboljšanu zaštitu šuma od požara. Ako je dakle i,uz ovakve napore
čitave zajednice dolazilo do velikih požara, možemo opravdano postaviti pitanje
što bi se tek događalo da takvih akcija našeg društva nije bilo. Iz
ovoga ipak možemo izvesti zaključak da je borba protiv vatrene stihije bila
uspješna, a da će dodatne akcije oko konsolidacije rada šumarskih organizacija
na kršu još više utjecati na poboljšanje situacije.


Područje krša obiluje mnogobrojnim kategorijama zaštićenih prirodnih
objekata i žive prirode. Od nacionalnih parkova (Risnjak, Paklenica, Kornati
i Mljet), parkova prirode (Velebit i Biokovo) do drugih kategorija zaštićenih
prirodnih objekata dugačak je popis koji bi nam oduzeo mnogo prostora, pa
ih radi toga ne navodimo. Smatramo da osim ovakvih objekata i najveći dio
ostalog šumskog pokrova na kršu treba prvenstveno ili isključivo da koristi
za zadovoljavanje općekorisnih, a manjim dijelom direktnih funkcija tih
šuma. Općekorisne fukcije šuma su osobito naglašene u funkciji razvoja turizma,
rekreacije i u ekološkoj ravnoteži koja najviše dolazi do izražaja u
zaštiti čovjekova okoliša.


Daljnja sudbina šumarstva na kršu treba da zauzme odgovarajuće mjesto
u općeprivrednom razvoju cijele zemlje, republika i pojedinih regija krškog
područja. I u posebnom »Projektu Jadran III« izrađenom prije nekoliko
godina od strane UN i naše zemlje poklonjena je šumarstvu na kršu dužna
pažnja. Međutim, to se ne može reći za većinu općinskih ili regionalnih prostornih
planova, gdje se šume i šumska zemljišta uopće detaljno ne zoniraju
po namjeni, a niti se razgraničavaju u odnosu prema drugim površinama, jer
obično ne postoje javne koncepcije razvoja šumarstva na tim prostorima.
Ovakva situacija uopće ne iznenađuje ako znamo da u timovima stručnjaka
koji izrađuju prostorne planove opće nema šumarskih stručnjaka ili ekologa,
jer se smatra da je to isključivo posao arhitekata i ponekog ekonomiste.
Ovako parcijalno gledanje cjelokupnog prostora ima nesagledivo štetne posljedici
» za šumarstvo. Zbog ovakvog neadekvatnog tretmana šumarstvo ništa
bolje ne prolazi ni u planovima privrednog razvoja pojedinih područja.