DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 63 <-- 63 --> PDF |
stio sam podatke raznih autora s najnižim veličinama što je bilo i u skladu s mojim subjektivnim gledanjem na sadašnju situaciju na kršu. U poslijeratnom razdoblju mnoge se poljoprivredne površine više ne obrađuju, pa ih šumske vrste nezadrživo osvajaju. Nekadašnji prilazni putevi´ ne održavaju se i tako je u većoj ili manjoj mjeri oteščano kretanje po terenu. Šumarstvo nije imalo sredstava da svojim stručnim radovima poboljšaju nepovoljne strukture sastojina niti da u potpunoti poduzima preventivne! i represivne mjere u protupožarnoj zaštiti šuma. Opasnost od šumskh požara povećana je ekspanzijom motoriziranih turista, koji prodiru i u zabačenije predjele šuma. U razdoblju od 1958. do 1976. godine registrirano je 5 913 požara koji su zahvatili površinu od 71 200 ha. Unutar tog razdoblja od samo sedam godina, od 1970. do 1976., izbio je 2 481 požar (42% ukupnog broja) poharavši 38 699 ha površine (34% ukupno opožarene površine u razdoblju od 1958. do 1976. godine). Svedemo li te podatke na godišnji prosjek to iznosi, 350 požara na površini od 5 500 ha. Nasuprot tome godišnji prosjek pošumljavanja između 1960. i 1980. godine iznosi 200 ha! Doduše u tih 200 ha, nije računata površina na kojoj se od prirode pomladila garišta bilo izdanačkom( snagom iz panjeva (listača) bilo sjemenom, posebno alepskog bora. (8) Minimalni pomak na bolje u osiguranju financijskih sredstava za pošumljavanje donio je Zakon o šumama iz 1967. godine. Prema odredbi 72. čl. toga Zakona kod prodaje građevnog materijala naplaćivalo se 2% na prodajnu cijenu a dobiveni iznosi trebali se uložiti u pošumljavanja na području odnosne općine. Međutim tu pogodnost imale bi samo one općine u kojima je bila i znatnija prodaja tog materijala. Tako je, na pr., u povoljnom položaju bila Općina Split, jer su u Splitu kupovali drvo i stanovnici susjednih općina, a posebno srednjedalmatinskih otoka. U Zakonu o šumama SRH iz 1977. godine, napokon, po prvi put se odrazila dobra volja društva da stvari na kršu napokon krenu pravim tijekom. S vrlo dobro zacrtanom šumarskom politikom. Zakon je dobro odredio ulogu šume na kraškom području namjenivši im pretežno osiguranje opće korisnih funkcija šuma. Stoga je odredio, da se putem samoupravnih sporazuma (SAS) osnuju samoupravne interesne zajednice (SIZ) za unapređenje šuma na kraškom području koji bi uključio veći broj sudionika ne samo subjektivno zainteresiranih nego svih koji imaju izravne ili neizravne koristi od šuma. Međutim SIZ nije osnovan, jer nisu sklopljeni ni SAS-ovi. SAS-ovi nisu nikada potpisani zbog velikog broja sudionika i asihronizirane akcije, koja nije bila jedinstvena na velikim prostranstvima triju Zajednica općina (Split, Rijeka i Gospić). U koliko SAS ne bi bio potpisan Zakon je ostavio mogućnost pojedinim skupštinama zajednica općina da odlukama propišu visinu stope, ali nažalost to pravo nijedan sudionik nije nikada; iskoristio. Kada je izgledalo da od primjene Zakona o šumama, što se tiče razrješenja »kraške bremenite problematike«, neće ništa ostati 1980. godine na inicijativu Republičkog komiteta za poljopriredu i šumarstvo sklopljen je Društveni dogovor o osiguranju sredstava za biološku reprodukciju i zaštitu šuma od požara na kraškom području. Financijski efekti su istina bili daleko, manji nego što bi se dobilo osnivanjem SlZ-a. ali je ovakvo početno razrješenje ipak bio nagovještaj dobre volje šire i uže društvene zajednice i vedrije perspektivne šumarstva na kršu nakon dugogodišnje stagnacije. Dogovor je |