DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 78 <-- 78 --> PDF |
u Gorskom kotaru u širem masivu Risnjaka i hrvatskog Snježnika. Brojno stanje cijeni joj se ovdje na oko 95 grla (gospodarski kapacitet 350 grla), a godišnje se stiče 5—8 grla. Uvjerljiv dokaz da i lovačka društva, koja gospodare odgovarajućim divokozjim staništima, mogu postići izuzetne uspje he u naseljavanju divljači pruža naseljavanje divokoze na Biokovo Lovačkog društva »Divokoza« Makarske. Na tom masivu danas obitava najjača kolo nija divokoza u zemlji a broji preko tisuću grla. Republički zavod za zaštitu prirode i Šumsko gospodarstvo Senj (danas u sastavu Goransko-primorskog šumskog gospodarstva Delnice) prišli su godine 1973. akciji reintrodukcije divokoza na Sjeverni Velebit. Ispustivši u dva navrata 15 divokoza iz Prenja i Kamniške Bistrice njihov se danas cijeni na oko 50 grla. Da bi se kolonija novonaseljenih divokoza stabilizirala potrebna su još dodatna napućivanja, ali je problem nabavke žive divljači. Treba međutim istaći da je od vremena uspješne reintrodukcije risa u Sloveniji i Hrvatsku primjetno nazadovanje fonda divokoza. Divlja svinja. Uz jelena običnog i medvjeda mrkog divlja svinja je treći član »crne trojke« za koju je zakonodavac, zbog velikih šteta koje čine poljoprivredi i šumarstvu, morao odrediti posebna područja u kojima se smiju držati i uzgajati. Ali i pored toga ova je divljač ne samo zadržala dosadašnja područja rasprostranjenosti nego je i uspješno zaposjela nove prostore (Dalmacije, Istra). Usporedo s time povećao se i fond crne divljači, Godine 1983. brojnost divljih svinja iznosila je 8000 grla, godine 1983. — 10000. a 1985. — 11000 ili 73% gospodarskog kapaciteta. Godine 1983. ukupno je ustrijeljeno 3451 komada divljih svinja. Gospodarenje s ovom divljači se u 60% lovišta provodi ekstenzivnim načinom a u 40% intezivnim u okviru ograđenih uzgajališta divljači (Belje, Karađorđevo, Spačva, Kutjelo, Garešnica, Radinje, Hrvatska Dubica, Petrova gora, Đurđenica i dr.), s tendencijom daljnje izgradnje novih obora. Medvjed mrki. U prošlosti je ova krupna zvijer do te mjere zatirana da je zamalo i Hrvatska ostala bez medvjeda. Osobito je bio poguban lov na medvjeda u brlogu i trovanjem. Zbog šteta koje je pričinjao narodnom gospodarstvu ulov medvjeda se stimulirao novčanim nagradama. Gospodarenje medvjedom danas je gotovo isključivo u nadležnosti šumarskih organizacija. Lovi se dočekom na visokoj čeki uz postavljenu meku i redovno se prihranjuje. Brojno stanje cijeni se na oko 400 grla, a godišnji ulov varira od 20 do 45 grla. Gorski kotari i Lika rijetka su područja naše zemlje u kojima je medvjed postao onoliko brojan koliko omogućuju prirodni uvjeti. Od nedavna populacija medveda istražuje se primjenom biotelemetrije. To je bio povod da je u Nacionalnom parku Plitvička jezera ožujka 1986. održana 7. međunarodna konferencija o istraživanju i gospodarenju medvjedima. Od krupnih predatora, uz medvjeda i vuka, od godine 1974. Hrvatska je obogaćena za još jednu životinjsku vrstu. Riječ je o risu, koji je godine 1973. ispušten u SR Sloveniji, odakle je spomenutom migracijom proširio areal rasprostrajenosti u Gorski kotar, Hrvatsko primorje i Liku. Brojno stanje mu se cijeni na oko 85 grla. Na osnovu posebnih dozvola Republičkog zayoda za zaštitu prirode SR Hrvatske tu je do sada ustrijeljeno ili na druge načine stečeno preko 50 riseva. |