DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1986 str. 87 <-- 87 --> PDF |
dine s početkom primjene od 1. siječnja 1858. godine. To je bio Zakon o šumama od 3. prosinca 1852. godine izdan za austrijske zemlje, koji je Cesarskim patentom od 24. lipnja 1857. godine protegnut i na civilnu Hr vatsku. |U Vojnoj krajini taj Zakon stupio je na snagu 3. II 1860. godine. Dodajmo odmah, da je taj Zakon u Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama koje su bile u sklopu Austro-ugarske monarhije važio sve do 1929. godine (a u samoj Austriji zamjenjen je novim tek 1975. godine!). Pripreme za ovaj Zakon počele su još 1843. godine pozivom austrijske vlade oblastima, društvima, veleposjednicima i mnogim šumarima za mišljenje, kako da se stane na put zahuktalom krčenju šuma i nerazboritoj sječi. Prvi nacrt zakona izrađen je 1848. godine i predložen Gospo nodopsko stanjem pripravnosti, krajiške čete bile upućivane i darskom kongresu koji se u ožujku 1849. održavao uHrvatske u toj raspravi sudjelovalo je Draguti nnik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva. Beču. Kos, Kao tada zastupnik predsjed2. Šumarstvo na području Vojne Krajine. Stanje u Vojnoj krajini u XVIII stoljeću može se označiti kao mir sa pa su na bojišta u Srednjoj Evropi. Takovo stanje omogućilo je da se i o šumama povede računa, da se urede odnosi stanovništva za korišćenje drva i ostalih šumskih proizvoda, organizira šumarska služba. To je sprovođeno također sa »šumskim redovima« (ili šumskim redovnicima). Tako je Šumski redovnik za Slavonski generalat sa sjedištem u Osijeku za šume Petrovaradinske. Brodske i Gradiške pukovnije izdan već 1755. godine s datumom 15. rujna, a za šume Karlovačkog generalata tj. Ličku, Ogulinsku, Otočku i Slunjsku pukovniju u veljači 1764. godine. Ovaj je bio privremeni ali je već slijedeće. 1765. odlukom Dvorskog ratnog vijeća od 6. VII zamjenjen stalnim. Neke odredbe u oba Šumska reda su jednake, a neke su i različite. Stoga Šumski redovi su i, za sada, jedini izvori, da se dobije pogled u problematiku šumarstva pojedinih područja Vojne krajine. Zajednička je odredba na pr. o organizaciji šumarske službe tj. o postavljanju šumara i lugara — čuvara šuma. Doduše sve u minimalnom broju, pa su u Slavonskom generalatu bila za nadzor postavljena četiri šumarnika raspoređenih po pukovnijama, a u Karlovačkom generalatu tri šumara i jedan šumar lovac. Zanimljivo je. da je u Karlovačkom generalatu bilo predviđeno, da se uz domaće lugare postave i strani. Zajedničke su bile i odredbe o racionalnom korišćenju drva koja se u prvom očituju u odredbi, da se najprije mora iz šume iskoristiti leževina i izvale, a tek u nestašici ovih mogu se sjeći dubeća stabla. Kako je sva šuma, kao i ostala zemlja bila »carsko«, to su Krajišnici imali pravo sve drvo za vlastite potrebe dobivati besplatno. Također je zajednička odredba bila i nužnost pomlađivanja sječina što se postizalo prirodnim načinom preborno- oplodnom metodom. Za zaštitu podmlatka bila je zabranjena paša na pomlađenim površinama sve dok vrhovi stabalaca nisu odmakla zubu stoke. Krajišnici su imali pravo i na besplatnu pašu te žirenje u šumama. U Šumskom redu Slavonskog generalata pravo besplatnog žirenja bilo je ograničeno na 15 svinja a za višak moralo se plaćati prema propisanom cje 366 |